News

Komentari 81

Tomašević: Sud je rekao da se ne radi o stečenim pravima, dat ćemo više vremena za ukidanje

Tomašević: Sud je rekao da se ne radi o stečenim pravima, dat ćemo više vremena za ukidanje

Nakon odluke Visokog upravnog suda kojom se poništava odluka Grada o ukidanju mjere roditelj - odgojitelj, oglasio se gradonačelnik. Ići će s ukidanjem mjere, ali će korisnicima dati više vremena da se naviknu

Situacija u kojoj na mjeru roditelj odgojitelj godišnje ide čak pola milijarde kuna, dok s druge strane imamo nedovoljne kapacitete u dječjim vrtićima, je nepravedna. U ovom društvu teško je provoditi promjene, ali mi ćemo ustrajati. Ova odluka suda ostavlja nam mogućnost da cilj koji podržava većina Zagrepčanki i Zagrepčana na kraju i ostvarimo, napisao je na svom Facebook profilu gradonačelnik Tomislav Tomašević. 

- Današnja odluka Visokog upravnog suda o ukidanju odluke kojom smo smanjili naknade za roditelje odgojitelje i ukinuli mjeru za one s djecom starijom od 7 godina u obrazloženju donosi i nekoliko jako važnih utvrđenja koja nam omogućuju da se mjera transformira, ali u nešto dužem roku od onog kojeg smo planirali: sud je rekao da je odluka nove gradske vlasti imala legitiman cilj i da je bila u javnom interesu, te da se ne radi o retroaktivnosti, sud je rekao da se kod mjere roditelj odgojitelj ne radi o stečenim pravima, sud je rekao da se radi o novčanoj pomoći koja je data kao privilegij obiteljima s troje i više djece od strane bivše gradske vlasti, sud je rekao i da je autonomija nove gradske demokratski izabrane vlasti da smanjuje iznos novčane naknade, pa i ukida za one roditelje koji imaju djecu stariju od 7 godina, sud smatra da je trebalo ostaviti više vremena za prilagodbu - piše Tomašević. 

Drugim riječima, sud ne smatra da Grad Zagreb nema pravo ukinuti ovu mjeru, ali smatraju da nisu dali dovoljno vremena da se korisnici prilagode na način da ih ukidanje ne ošteti. Zbog toga je Tomašević objavio da i dalje stoji obustava primanja novih zahtjeva te da će Grad donijeti novu odluku za postojeće korisnike mjere s istim ciljevima kao i kod ukinute, no s dužim vremenskim periodom prilagodbe.

Stručnjakinja s rasprave

Isto je na svom profilu komentirala ustavna stručnjakinja Sanja Barić.

S obzirom da sam bila jedna od tri profesora koji su sudjelovali u savjetodavnoj raspravi pred Visokim upravnim sudom RH, a vezano za odluku o mjeri "roditelj-odgojitelj" Grada Zagreba, vrlo je važno da se kaže sljedeće:

- nema govora o retroaktivnosti;

- ne radi se o stečenom pravu;

- radi se o privilegiju;

- mjera se može ukinuti;

- legitimni cilj postoji i postoje kvalitetnije pronatalitetne mjere od mjere "roditelj odgojitelj";

- neki od očitih učinaka mjere "roditelj odgojitelj" su ustavnopravno vrlo dvojbeni;

- jedino sporno je pitanje razmjernosti, tj. brzina ukidanja mjere, veličina opsega ukidanja u prekratko vrijeme;

- svi profesori su bili suglasni oko svega navedenog;

- upravo to piše u odluci VUSa, pa čitajte, napisala je. 

Istaknula je i tekst pročitan uz presudu:

Ocjenjujući zakonitost osporenog općeg akta ovaj sud uzeo je u obzir podatke koje su podastrijele stranke u ovom postupku, relevantne podatke Državnog zavoda za statistiku, također su uzeta u obzir i suglasna mišljenja profesora s Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, Katedre za upravno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu i Katedre za socijalnu politiku studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Što se tiče ovlasti jedinica lokalne i područne odnosno regionalne samouprave da uređuju pitanja koja su uređena osporavanom odlukom, treba naglasiti da predstavnička tijela jedinica lokalne i područne samouprave imaju ustavnu i zakonsku osnovu za kreiranje i provođenje vlastitih politika u odnosu na prethodnu vlast, uz autonoman i samostalan odabir mjera kojima će tu politiku ostvarivati. Međutim, Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu odnosno regionalnu samoupravu nije apsolutno. Ono je ograničeno zahtjevima ustavnosti i zakonitosti, koji se odnose na poslove iz djelokruga tijela jedinica lokalne i područne odnosno regionalne samouprave, odnosno na pravne akte koje ta tijela donose u okviru svoga samoupravnog djelokruga.

Ne postoji zakon po kojem je Grad dužan održati mjeru

Na temeljno pitanje u ovom objektivnom upravnom sporu, a to je – ima li osporavani opći akt nedopušteno povratno djelovanje – sud je odgovorio negativno, ocijenivši da je riječ o tzv. kvaziretroaktivnosti, tj. o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten. Polazeći od pravne teorije, zatim pribavljenih mišljenja profesora pravnih fakulteta te prakse Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda RH ovaj sud je zaključio da su korisnici mjere imali legitimna očekivanja utemeljena na pravomoćnim upravnim aktima. Promjenu njihove pravne situacije sud je razmotrio u svjetlu konvencijskih zahtjeva vezanih uz mirno uživanje vlasništva, u smislu čl. 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe.

Sud je prije svega imao na umu činjenicu da niti jedan zakon ne nalaže jedinici lokalne i područne odnosno regionalne samouprave uređivanje statusa roditelja odgojitelja, odnosno davanje novčane pomoći za treće i svako sljedeće dijete.

Radi se o povlastici

Dakle, promjene nastale osporavanom odlukom, prema ocjeni ovog suda, odnose se na povlastice koje je određenoj kategoriji osoba dodijelila ranija gradska vlast, u skladu sa svojom politikom. Sud je nadalje proveo test razmjernosti, koji je u konačnici pokazao da su ciljevi koje je Grad Zagreb želio postići donošenjem osporavane odluke legitimni, međutim Sud je zaključio da nova mjera nije razmjerna cilju koji se njome želi postići, odnosno da je nova mjera, njezinim adresatima nametnula prekomjeran teret. Naime, nakon stupanja na snagu osporavane odluke, roditeljima odgojiteljima nije dopušteno istodobno primati novčanu pomoć i biti u radnom odnosu, skraćeno im je maksimalno trajanje novčane pomoći za osam godina, s 15 na 7, smanjen im je neto iznos novčane pomoći za oko 80 posto, prijelazno razdoblje koje je adresatima osporavane odluke ostavljeno za prilagodbu novonastalim okolnostima trajalo je četiri mjeseca i 16 dana. Sud smatra da je donositelj osporavane odluke propustio uspostaviti ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporavane odluke.

Grad je dao premalo vremena za privikavanje

Odluka suda primarno je utemeljena na ocjeni da je ostavljeno razdoblje prilagodbe korisnicima novčane pomoći u nesuglasju s načelom razmjernosti. Razdoblje koje je adresatima osporavane odluke ostavljeno za prilagodbu novonastalim okolnostima, prema ocjeni Suda, prekratko je. Ukupnošću posljedica koje su nastale osporavanom odlukom i trajanjem razdoblja prilagodbe, adresatima osporavane odluke nametnut je prekomjeran teret. Taj je teret bilo moguće svesti u prihvatljive okvire uvođenjem određenih kompenzacijskih mjera, koje bi ublažila negativne posljedice osporavane odluke, međutim te mjere u konkretnom slučaju su izostale. Stoga je osporavana odluka ukinuta.

 

Najčitaniji članci