Tragični životi: Smrt u logoru, trovanje alkoholom i očev teror

Djeca ne biraju svoje roditelje. Tako ni Jakov, Vasilij i Svetlana nisu izabrali da im dugogodišnji sovjetski diktator Josif Staljin bude otac. Nisu oni imali čak ni neke pretjerane koristi od toga što su bili potomci jednog od tada najmoćnijih ljudi na svijetu. Unatoč privilegijama koje su imali kao djeca prvog čovjeka SSSR-a njihovi životi bili su tragični te su skončali na strašan način. Najstariji Jakov u nacističkom logoru, Vasilij od trovanja alkoholom, a Svetlana je umrla od raka debelog crijeva.

Ostavio Jakova da trune u njemačkom logoru

Jakov Džugašvili Staljin, najstariji sin velikog sovjetskog diktatora rođen je 1907. godine kao jedino dijete Staljina i njegove prve supruge Gruzijke Ekatarine koja je umrla osam mjeseci nakon rođenja sina. Maleni Jakov je odrastao kod svojih rođaka u Gruziji jer je Staljin u to predrevolucionarno doba često bio po zatvorima.

Jakov i Staljin nisu se nikada pretjerano dobro slagali. Osobite je sukobe izazvalo Jakovljevo vjenčanje sa židovskom plesačicom Julijom Meltzer. Staljin kao veliki antisemit nije htio imati Židove u obitelji. Jakov je inače diplomirao elektrotehniku i tri puta se ženio. Treću ženu upoznao nakon što se u kafiću potukao s njezinim mužem.

Jakov se kao 23- godišnjak htio ubiti. Sam u svom stanu pucao si je u prsa. Liječnici su mu uspjeli spasiti život. Kad ga je u bolnicu došao vidjeti otac samo je kratko rekao "Čak ne može pucati ravno".

U Drugom svjetskom ratu bio je u pješadiji, a Nijemci su ga zarobili 1941. te je proveo dvije godine u koncentracijskom logoru. 

Kada je Hitlerova vojska izgubila bitku kod Staljingrada, Crvena armija je zarobila njemačkog feldmaršala Friedricha Paulusa i Nijemci su ga željeli razmijeniti za Staljinovog sina. Staljin je odbio ovakvu razmjenu, ne želeći mijenjati feldmaršala za svog sina, jer ga je smatrao običnim vojnikom i nije želio da ima poseban tretman. 

Ipak, Staljinu je bilo strašno što nije mogao vratiti sina. Poslije rata jednom prilikom je kazao:
- Pomisli samo koliko je sinova završilo u logorima! Tko bi njih zamijenio za Paulusa. Jesu li bili gori od Jakova? Morao sam odbiti….. Što bi rekli za mene milijuni očeva iz Partije, da sam zaboravljajući na njih pristao zamijeniti Jakova? Ne, nisam imao prava… Bilo mi je tako žao Jaše! - kazao je potreseni Staljin

Postoji više verzija Jakovljeve smrti. Jedan je da je Jakov čuvši da mu otac ne pristaje na razmjenu navodno iskočio iz barake u logoru Sachsenhausen sjeverno od Berlina i rekao njemačkim vojnicima "Pucajte, pucajte", što su oni i učinili. No neki povjesničari tvrde da se namjerno bacio na električnu ogradu i tako skončao. Kasniji arhivski podaci upućuju na to da ga je ubio stražar nakon što se Jakov odbio pokoriti naredbi. U svakom slučaju, Staljin je čuvši da je Jakov "Jaša" skončao bacivši se na ogradu, smatrao to herojskim činom svog sina i bio ponosan na njega.

Mlađi Vasilij - sin razmeteni

Vasilij je rođen 1921.godine i dijete je iz Staljinovog braka sa drugom suprugom Nadeždom Alilujevnom. Kad je imao samo 11 godina njegova majka je izvršila samoubojstvo, a povjesničari bilježe da je neutješnom Staljinu najveća podrška na sprovodu bio upravo Vasilij koji je tješio oca te nije pokazivao neke pretjerane emocije.
Otac ga je jednom prilikom opisao kao 'razmaženog dječaka prosječnih sposobnosti' koji je divlji, neiskren, bezobrazan i savjetovao učiteljima da budu stroži prema njemu.

Vasilij je koristio svoje ime kako bi dolazio do privilegija i povlastica a i za zavođenje žena. Kao većina sinova elitnih članova Sovjetskog društva išao je u školu za pilote. Iako je važio je za odvažnog i hrabrog pilota sovjetske vojske, otac je bio toliko strog prema njemu da mu je tek poslije 12. puta odobrio čin generala.
Ono što je obilježilo njegov vojnički i privatni život jest ljubav prema alkoholu. Slovio je kao razmetljivac i veliki ženskaroš, a ženio se čak četiri puta. Bio je poznat po organiziranju dekadentnih tuluma na kojima se orgijalo, a sve to je strašno užasavalo njegovog oca. Često je vozio avion pijan pokazujući na taj način hrabrost pred ženama. Otac mu je stoga jedno vrijeme zabranio letenje. U Lenjingradu je prvi započeo izgradnju sportskih objekata i može se reći da je najzaslužniji što su se u tadašnjoj Rusiji igrao nogomet i hokej. Vasilij se nije bojao nikoga osim oca, a živio je u strahu što će biti s njim nakon očeve smrti.

Uspio je zajedno sa suradnicima sakriti od Staljina i strašnu sportsku tragediju 1950. godine.
U zataškavanju avionske nesreće u kojoj je stradao čitav hokejaški tim sudjelovao je i Vasilij, prvi čovjek kluba koji je osnovan u sklopu ratnog zrakoplovstva Sovjetskog Saveza. Poginule igrače za dan su zamijenili drugi, koji su nastavili da se natječu kao da se ništa nije dogodilo. Mnogi povjesničari smatraju da bi Vasilij, kao jedan od najvažnijih ljudi u ratnom zrakoplovstvu bio žestoko kažnjen zbog inzistiranja da avion leti po vrlo lošem vremenu. To znači da je strah od oca bio glavni razlog možda i najuspješnijeg zataškavanja u povijesti SSSR-a.

Poslije očeve smrti imao je strašnu želju osvetiti ga jer je tvrdio da je njegov otac otrovan. Samo mjesec dana nakon očeve smrti uhićen je zbog “sovjetske antipropagande” a na suđenju je priznao i najbanalnije optužbe. Na osobni zahtjev je postavljen za auto-mehaničara u zatvoru.
Poslije osam godina, koliko je proveo u zatvoru, zabranjen mu je boravak u Moskvi i oduzeto prezime Staljin. Prognan je u Kazan gdje je usamljen i odbačen okončao 1962.godine. Imao je samo 41. godini kad je umro od trovanja alkoholom.

Svetlana je oca javno nazvala čudovištem

Čudesnu sudbinu imala je i Staljinova kći Svetlana rođena 1926. godine. Kao djevojčica nije bila svjesna privilegiranog života u kojem je odrastala. Imala je samo šest godina kad je izgubila majku, a za njezino samoubojstvo saznala je tek 10 godina kasnije. Željela je studirati književnost, ali je otac natjerao da studira povijest. Tako je po želji oca završila studij i postala profesor. Kasnije je pak predavala rusku književnost i engleski jezik, a radila i kao prevoditelj.

Iako diktator pod čijom su vlašću stradali milijuni ljudi, Staljin je prema Svetlani u djetinjstvu bio nježan i zvao je “ptičica”. Obasipao je poklonima i zabavljao je donoseći joj američke filmove.

Na desetu obljetnicu majčine smrti kao 17-godišnjakinja zaljubila se u 20 godina starijeg filmaša Alekseja Kaplera. On ju je tješio, vodio je u kazalište, posudio joj zabranjeni prijevod Hemingwayeva «Kome zvono zvoni». Staljin je pobjesnio. Snimao je njihove telefonske razgovore te nakon toga Alekseja poslao u Sibir na 10 godina. Optužio je kći da dok sovjetski muškarci ginu u ratu ona vodi raskalašeni život. Ona je odgovorila ocu da su ona i Aleksej zaljubljeni. Staljin je ošamario i rekao joj: Pogledaj se! Tko bi te htio?! Budalo! 

Kad se ponovo zaljubila u Grigory Morozova, svog kolegu s  Moskovskog fakulteta otac nije htio ni čuti za njenog supruga. Oni su se vjenčali, dobili dijete, sina Josifa, a od trenutka kad su objavili zaruke Staljin joj je rekao: Nikad se neću susresti sa tvojim Židovom. 

Staljin sa dvoje mlađe djece, sinom Vasilijem i kćerkicom Svetlanom

Razvela se nakon dvije godine i ubrzo se udala za muškarca po očevoj volji, Jurij Ždanov bio je sin Staljinove desne ruke Andreja Ždanova. U tom braku rodila se kći Jekatarina, ali se Svetlana i od Jurija ubrzo razvela.

Kako se otac ponašao prema njoj u svojim posljednjim godinama života govori jedna zabilješka njegovog nasljednika Nikite Hruščova. On opisuje kako ju je Staljin na jednoj zabavi zgrabio i čupao za kosu i prisilio da pleše.

Nakon smrti oca 1953. godine, Svetlana je izgubila mnoge privilegije u zemlji. Poslije očeve smrti uzela je majčino prezime i postala Svetlana Alilujeva. No sebe i dvoje djece uspijevala je uzdržavati radeći kao prevoditelj s engleskog i književni urednik. Kako je još kao dijete učila njemački i francuski osim engleskog i njih je tečno govorila.

Svetlana kao djevojčica sjedi u krilu druga Berije, zloglasnog Staljinovog šefa osiguranja

U svojoj 34 godini zaljubila se u komunista Indijca Brajeshu Singhu koji se ubrzo radi nje preselio u Moskvu. Sovjetske vlasti zabranile su joj da se uda za njega. Živjeli su zajedno četiri godine. Kada se teško razbolio i preminuo, jedva su joj dozvolili da odnese njegov pepeo u Indiju.  No, iz Indije se te 1967. godine nije vratila u Rusiju, nego je odlučila prebjeći u SAD, iako je s njom bilo dvoje djece, od 17 i 21 godinu. Njih je poslala natrag u Rusiju.
Amerikanci su joj dali politički azil i odmah je preko Europe prebacili u SAD. Tamo se Svetlana javno odrekla svog oca Staljina kojeg je nazivala "moralnim i duhovnim čudovištem" a rusku putovnicu je spalila.
Objavila je “Dvadeset pisama prijatelju” gdje je pisala o svom ocu i životu u Kremlju, a knjiga je izazvala pravu senzaciju. Neki navode da je od nje zaradila 2,5 milijuna američkih dolara.

Za američkog arhitekta Williama Petersa udala se 1970. i dobila kći Olgu. Uzela je ime Lana Peters, koje je zadržala i poslije razvoda tri godine kasnije.  Jedno je vrijeme živjela i u Engleskoj, u Cambridgeu, gdje je njena kći studirala. Neočekivano se vratila u Moskvu 1984. gdje je su je s oduševljenjem dočekale tadašnje vlasti i odmah joj je vraćeno državljanstvo SSSR-a. Međutim, nije uspjela pronaći zajednički jezik sa svojim sinom iz prvog i kćeri iz drugog braka koje je napustila. Nastanila se u američkom Wisconsinu 1992. godine, a jedno vrijeme je boravila i u samostanu. 

U intervjuu za “The Wisconsin State Journal” 2010. godine, rekla je da je mislila da je otac ipak volio, da je volio "njenu crvenu kosu i pjegice, koje je naslijedila od majke". Ali nikada mu nije oprostila okrutnost.
 - Razorio mi je život - rekla je tada. No, iz njegove sjenke nikada nije mogla pobjeći.

- Kamo god odem, u Švicarsku, Indiju, Australiju, na pusti otok…..uvijek ostajem zarobljenik očevog imena - kazala je tada Svetlana odnosno Lana Peteres Lana Piters. Umrla 2011. godine od raka debelog crijeva u 86. godini. Prema pisanju New York Timesa umrla je osiromašena jer je veći dio zarade od svoje knjige dala u dobrotvorne svrhe, a bila je opterećena s dugovima i promašenim ulaganjima. Iza nje je ostala kći Olga Peters, koja je promijenila ime u Chrese Evans.