Tri boje: Zašto su knjige o seksu tako zaludjele Hrvatice?

Ako malo prevrtimo po glavi scene najpopularnijega hrvatskog filma “Tko pjeva zlo ne misli”, lako ćemo se prisjetiti da glavna junakinja, Ana (Mirjana Bohanec) stalno kradomice čita neku knjigu. Kad njezin muž Franjo (Franjo Majetić) u jednoj prigodi zaviri u korice, doživi neugodno iznenađenje - njegova mila supruga, dobra mama njihova sina, čita - “Modernu grešnicu”. Riječ je o hitu Caroline Invernizio, koji je u zagrebačkoj Zabavnoj biblioteci objavljen 1931. godine. Ta je knjiga, prema mišljenju Franje Šafraneka - koje je tad bilo neporecivo većinsko - navodila na blud i kvarila konzervativni ženski moral, pa ju je Ana Šafranek morala držati u tajnom pretnicu, sve do izbijanja “skandala”. Franjo je bio istinski zapanjen otkrićem postojanja tajnih želja njegove supruge, o kojima očito nije ništa slutio. Freudova psihoanaliza već je bila na velikoj pozornici, pojmovi podsvijesti, ida i superega etablirali su se, ali on o tomu nije znao ništa. A što bi, tek, Franjo Šafranek rekao da ustanovi kako njegova supruga čita ultimativni hit, roman Marije Horvat “Tri boje”? Vjerojatno bi bio užasnut, to prije što je - ako se može suditi prema nakladama - riječ o masovnoj pojavi, odnosno, masovnom “zastranjenju”. Sva tri toma uspješnice ponovno su, zbog velikog interesa publike, na kioscima - ali ovoga puta spojeni u jednu knjigu.

Marija Horvat priznaje da je osjetila dosta straha pišući knjigu u kojoj je, kako kaže, sabrala ponešto svojih, ali opisala i tuđa iskustva, uglavnom svojih prijateljica koje su se zatekle u sličnoj situaciji.

- U mom romanu poslovna žena čiji je život tekao, za hrvatske standarde tipično, mada natprosječno uspješno, odjednom se nađe u situaciji šoka: ustanovi da je muž vara, i to dugo. Znate kako je to, dvostruki život.

>>> Više čitajte u Expressu