Mićo i i Jelena Miljević gledali su kako im priroda ruši kuću. Nisu imali kamo, osim u traktorsku prikolicu. Pokrili su je ceradom i tu spavali sedam dana. A susjedi Zoran i njegov sin Novica tjedan dana spavali su na slami
PETRINJSKA STVARNOST
Tuga u Luščanima: 'Sedam dana spavali smo u prikolici za svinje'
Blatnjavi put za Luščane vodi izravno u “bespuća petrinjske stvarnosti”.
POGLEDAJTE VIDEO: Spavali su i na slami
Pokretanje videa...
01:16
Do tog naselja na petrinjskom području stigli smo tek iz drugog pokušaja. Navigacija tu ne pomaže. Tek kad su nam mještani pojasnili da postoji i okolni put, koji je makar djelomice asfaltiran, stigli smo u naselje u kojem su ostali samo rijetki.
Ustvari, oni koji nemaju kamo. Prolazeći blatnjavom i skliskom cestom uz koju su drveća okićena injem, dolazimo do prvih kuća.
Iz jednoga kontejnera dopire svjetlo
'Uđite u kontejner'
Pred nas izlazi žena dobro zabundana, jer je temperatura četiri stupnja ispod ništice.
Nakon pozdrava nepoznata nas žena pita jesmo li mi volonteri koji im nosimo, kao i ostalima u tom naselju, jedini topli obrok koji će taj dan pojesti. Iako nismo donijeli okrepljujuću večeru, ljubazno nas poziva.
- Hajde, uđite u kontejner...
- Dobili smo kontejner privatnim kanalima. Od tada spavamo u njemu i grijemo se uz električnu grijalicu. Tlo i dalje podrhtava, ali se u kontejneru osjećamo sigurni - kaže Jelena (54).
Sjeda na jedan krevet, a na drugom se nalazi njezin šest godina stariji suprug Mićo. Oboje su teško bolesni. Jelena ima problem sa srcem, a Mićo je preživio dva moždana udara i svaki dan piju hrpu lijekova koje imaju od prije.
Priča kao i ostalih ljudi s tog područja. Strašno podrhtavanje tla i pucanje zidova na kući, čije vlasništvo Mićo dijeli s bratom, doslovce ih je katapultiralo na otvoreno.
U šoku su gledali kako priroda ruši njihov dom. Nisu imali kamo. Jedino... U dvorištu je bila traktorska prikolica za prijevoz svinja.
- Nekako u strahu ušli smo u kuću te izvukli madrac i deke pa ih smjestili u prikolicu. Stisnuli smo se jedno uz drugo i pokrili dekama, a odozgo tijekom noći navukli najlon - pojašnjava mirnim glasom Mićo.
Tijekom dana bi otišli do rođaka i sjedili u društvu daljnje rodbine, 15-godišnjeg Novice i njegova oca Zorana, na sijenu uz staju. A predvečer opet natrag u prikolicu.
I tako sve dok nije stigao kontejner. Uglavnom su ih obilazili volonteri. Uz kontejner su im napravili nadstrešnicu, gdje drže robu.
Nekad su držali i krave, a sad imaju samo svinje i malo zemlje te žive od poljoprivrede i 960 kuna socijalne pomoći za njih dvoje.
Ruku gurneš kroz pukotine
Znali su, kaže Mićo, svinje prodavati na sajmu u Petrinji, kamo su ih vozili traktorom za koji je ostala prikvačena prikolica i ta cerada kojom su je pokrivali.
I ta prikolica u svem ovome jadu sedam dana im je služila kao “spavaća soba”.
Uz pratnju i lavež desetak pasa krećemo za Novicom. Baterija osvjetljava. Nekih 150 metara dalje dolazimo u dvorište u kojem nas dočekuje njegov 46-godišnji otac Zoran. Poziva nas u kontejner jer je vani već dobro steglo. U staji im je osam krava, 30-ak svinja i isto toliko ovaca. Hrane za stoku imaju dovoljno još neko vrijeme.
Zoran nam je rekao da ih je drugi, razorni potres, nasreću, zatekao ispred kuće na dvorištu. Objekt je u očajnom stanju.
- Bili su statičari i kazali da je privremeno onesposobljena za stanovanje te da će je ponovno pregledati jer se stalno trese, a ćoškovi su popucali. Evo vidite, mogu ruku gurnuti kroz pukotinu - pojašnjava Zoran i stvarno gura ruku kroz pukotinu.
Spavali smo na sijenu
Žive od poljoprivrede jer im je staja za tamošnje prilike dobro napunjena i potres ju nije oštetio. Nakon tri noći u automobilu, otac i sin idućih sedam - dok nije stigao kontejner - provode na sigurnom, ispred staje, gdje su bale sijena i slame.
- Ma tu nam je bilo nekako najsigurnije. Sijeno i slama su suhi i stavili smo vreće za spavanje pa se pokrili dekama i doista nam ništa nije nedostajalo ako gledamo druge. Znate, mnogi su stradali u potresu, neki su ljudi iz ovoga kraja poginuli. Nećemo se žaliti, tako je kako je. Sad imamo u kontejneru mir, iako se i dalje trese. Imamo grijalicu i toplije je nego u sijenu i slami - priča nam Zoran, koji se nada se da će država uskočiti u obnovi.
Pojašnjava da je staja sagrađena 1974. godine i dobro je napravljena, a kuća je iznova građena u obnovi nakon rata, ali kutovi ni ovdje nisu dobro armirani. I sve je popucalo. Gdje će i kako nastaviti pohađati 1. razred srednje škole, mali Novica još ne zna. Prvo treba preživjeti.
POGLEDAJTE PRIČU O KUHARIMA VOLONTERIMA:
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
