U Hrvatskoj je lani seksualno zlostavljano čak - 848 djece!

Sumnjate da susjed ili rođak tuče svoje dijete. Što ćete učiniti? Ako je odgovor: “Ništa”, sudionik ste u zločinu. A u Hrvatskoj postoje mehanizmi i načini ne koje možete spasiti zlostavljano dijete, jer nitko ne smije trpjeti nikakvo nasilje.

- Zavukao mi je ruku u gaćice i dirao mi pišu te me pitao je li mi to lijepo, a ja sam odgovorio da nije, na što je on rekao: ‘Pasat će ti’ – samo je dio mučnog opisa spolnog zlostavljanja djeteta koje je Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba prijavila policiji.

Poliklinika je reagirala po službenoj, građanskoj i moralnoj dužnosti svih uključenih u obradu djeteta. Takva je dužnost i liječnika školske medicine, teta u vrtiću, nastavnika, pa čak i susjeda ili slučajnih prolaznika. Zlostavljanje djeteta je kazneno djelo, a neprijavljivanje takvog djela slučajnog promatrača stavlja u poziciju sudionika. Čak i ako postoji samo sumnja, treba dojaviti policiji, DORH-u ili Centru za socijalnu skrb.

- Nitko od nas nije sudac ni istražitelj, ali svi imamo obvezu dojaviti ako sumnjamo da se nešto zbiva. Čak i ako se ta sumnja pokaže neopravdanom, puno je bolje nego situacije u kojoj svi šute a dijete trpi zvjerstva – kazala je dječja pravobraniteljica Ivana Milas Klarić, koja ističe da i njoj ljudi prijavljuju zlostavljanje, iako ured dječje pravobraniteljice nije prva adresa kojoj bi se trebali obratiti.

U društvu, nažalost, još vlada mišljenje da je tuđa obiteljska situacija nešto u što drugi ne bi trebali ni smjeli zadirati, pa iz tog pogrešnog stava susjedi, rođaci i mnogi drugi nijemo svjedoče muci djeteta. Zlostavljanje se može prijaviti Centru za socijalnu skrb ili policiji.

- To čak ne bih nazvao prijavom nego informacijom. Ta informacija treba sadržavati ime djeteta, opis toga što mu se dogodilo te sumnju tko je počinitelj. Prijava može biti anonimna i zaista poštujemo želju prijavitelja te ne provjeravamo njegov identitet. Prijaviti se može u najbližoj policijskoj postaji, na telefon 192, mailom uz napomenu da želite biti anonimni te online na adresi redbutton.mup.hr – objasnio je Dragan Josipović iz ravnateljstva policije.

Osim što je nužno bez odgode prijaviti zlostavljanje djeteta, jednako je tako nužna hitna i neodgodiva reakcija policije. Policijski tim koji se sastoji od posebno educiranih policijskih službenika za mladež izlazi na teren. Razgovor obavljaju s djetetom uz nazočnost roditelja ili skrbnika.     

Međutim, ako je sumnjivac djetetu bliska osoba i član obitelji, tad na razgovoru mora biti nazočan djelatnik centra za socijalnu skrb.

Pristupa se prikupljanju dokaza, a ako je počinitelj bliska osoba, kako bismo ga razdvojili od žrtve, odmah ga dovodimo pritvorskom nadzorniku do okončanja istrage. Slijedi podnošenje prijave protiv počinitelja – objasnio je Josipović. Po prijavi obavijest se šalje centru za socijalnu skrb na daljnje postupanje.

- Emocionalno, fizičko i seksualno zlostavljanje, nanošenje zla i oštećenje djeteta ili odrasle osobe u bilo kojem obliku je kazneno djelo. Pod prekršajem najčešće smatramo djela vezana uz javni red i mir. Često me to pitaju jer mnogi roditelji ne razumiju da je i jedan šamar kazneno djelo. Ovisno o težini djela je i raspon kazni. Za narušavanje djetetovih prava, a tu je najčešće riječ o obiteljskom nasilju pred djecom, uglavnom se dosuđuju uvjetne kazne. Kod seksualnih delikata na štetu djeteta raspon je velik jer variraju kaznena djela koja mogu biti od pokazivanja spolovila do spolnog čina. Kazne su od jedne do 15 godina zatvora, a ako je čin rezultirao smrću ili trudnoćom djeteta, i dugotrajan zatvor – kaže Lana Peto Kujundžić, sutkinja za mladež zagrebačkog Županijskog suda. Dječja pravobraniteljica primijetila je da u policijskim podacima u odnosu na prethodne godine raste broj prijava za seksualno zlostavljanje djece.

- Međutim, nisam sigurna jesmo li uspjeli u nastojanjima podizanja javne svijesti, da se ljudi zato češće odlučuju reagirati, ili je riječ o stvarnom porastu. S druge strane, živimo u društvu koje tolerira nasilje i prag tolerancije to prati, pa se bojim da smo možda u nekim situacijama ipak generalno manje osjetljivi – kazala je Milas Klarić. Tijekom 2015., prema podacima MUP-a, bilo je 4504 zlostavljane djece, a od toga ih je 590 doživjelo spolno zlostavljanje.

Prošle godine bilo je 4846 ukupno zlostavljanih mališana, a porastao je i broj spolnih zlostavljanja na čak 848 djece. Kaznena djela vezana uz maloljetnike u ovom kontekstu odnose se na djela protiv života i tijela, osobnih sloboda, spolne zlostave i djela protiv braka, obitelji i djece.     

Sustav može pomoći

Kad je riječ o zlostavljanju djece, u obradi surađuje mnogo stručnjaka koji zajednički nastoje pomoći žrtvi i spasiti je od zlostavljača.     

Djeca žrtve mogu i u odrasloj dobi patiti

Fizičko zlostavljanje djecu uči agresiji, a oni naučene agresivne obrasce ponašanja primjenjuju dalje u svojoj okolini.

- Zlostavljana djeca su u riziku da u odrasloj dobi imaju nisko samopozdanje i samopoštovanje, imaju lošu sliku o sebi, ne razvijaju empatiju. Djeca žrtve seksualnog zlostavljanja u četiri su puta većem riziku od suicida nego druga viktimizirana djeca – kazala je dr. Flander dodajući da se emotivno zlostavljanje najteže otkriva.

Kako država može spasiti dijete

CZSS može poduzeti sljedeće mjere: žurna mjera izdvajanja i smještaj djeteta izvan obitelji, upozoriti na pogreške i propuste, izreći mjeru stručne pomoći te nadzor. Sud može: privremeno povjeriti dijete drugoj osobi, udomiteljima ili ustanovi, zabraniti približavanje djetetu, oduzeti pravo na stanovanje s djetetom i povjeriti skrbi o djetetu drugoj osobi te lišiti prava na roditeljsku skrb.

U poliklinici imamo posebnu sobu za snimanje iskaza djece

Najčešće se zlostavljanje odvija u obitelji, a djeca, želeći sačuvati obitelj, godinama šute o strahotama koje proživljavaju. Često im drugi roditelj ne vjeruje.

- Postoji više vrsta nasilja prema djetetu: fizičko, seksualno, emocionalno, zanemarivanje, vršnjačko nasilje i u zadnje vrijeme sve popularniji cyber bullying – objašnjava ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, dr. Gordana Buljan Flander, koja najviše radi upravo sa zlostavljanom djecom.

- Jedino se obavještavanjem policije i nadležnih institucija može spriječiti daljnje zlostavljanje. Neće se netko popraviti i prestati biti zlostavljač niti će šutnja pomoći da se situacija riješi sama od sebe. Budući da je zlostavljanje najčešće u obitelji, djeca godinama šute o tome što im se događa. Često im drugi roditelj ne vjeruje. Imali smo brojne situacije spolnih zlostava u kojih je otac ili očuh silovao dijete, a majka je stala na njegovu stranu. Puno pažnje posvećujemo tim odnosima i ulozi roditelja nezlostavljača – kaže dr. Flander.

- Pravosuđe u pojedinim slučajevima dodatno viktimizira žrtvu, pa djeca koja su proživjela najgore strahote često o tome moraju govoriti više puta. U Poliklinici smo uredili posebnu sobu upravo za djecu žrtve seksualnog nasilja. Soba je tehnički opremljena za video i audiosnimanje i povezana je sa susjednom sobom. Dok su žrtva i osposobljeni stručnjak u jednoj sobi, u drugoj mogu biti tužitelj, branitelj, sudac i okrivljenik. Slušalicama preko stručnjaka djetetu postavljaju pitanja, sve se snima, a snimka služi kao daljnji dokaz bez dodatne traume za dijete – objašnjava dr. Flander dodajući da tu mogućnost u Zagrebu koriste tek neki prekršajni sudovi, ali ne i kazneni.

Nedostaje sudaca specijalista koji se bave isključivo djecom

Pogrešno je vjerovanje, ističe sutkinja za mladež, da je šiba izrasla iz raja te da je udarac dobra odgojna metoda, a upravo se tako najčešće brane optuženici.

U Županijskom sudu imamo na raspolaganju istu takvu sobu i snimljeni materijal je dokaz, no ono što je veći problem ovdje je činjenica da dijete dovodite bez potrebe u zgradu suda. U njihovim mislima to je stres i dodatno nametanje krivnje, jer čim moraš na sud, nešto si kriv, a možda te i zadrže – kako oni misle. Zato smatram da je potrebno izmjestiti takav prostor i što je više moguće dijete žrtvu osloboditi dodatnog i nepotrebnog stresa – kazala je sutkinja Lana Peto Kujundžić, koja je među rijetkima koji koriste dobrobiti snimanja djece svjedoka u Poliklinici. 

Slaže se i kako su kazneni postupci u ovim iznimno hitnim situacijama i dalje predugi, pa se u prosjeku razvuku na više godina, a mogu i dulje ako se svjedoci ne odazivaju ili se postupak ukida po višem sudu i vraća na ponovno suđenje. Rješenje situacije vidi u superspecijalizaciji sudova u većim gradskim centrima.

- Dakle, bilo bi potrebno u svakom središtu imati: specijaliziranu polikliniku, kliniku za djecu, centar za djecu s dijagnostičkim timom, posebne odjele suda za mladež, u kojima rade suci superspecijalisti koji se bave isključivo takvim predmetima, posebne odsjeke policije za maloljetnike, specijalizirane državne odvjetnike za mladež, opunomoćenike, odvjetnike koji poznaju prava djece, odjele u socijalnoj skrbi koji su specijalizirani za djecu žrtve te da su sve institucije povezane, a što bi trebalo biti u četiri-pet centara u Hrvatskoj. Tako bi postupak u kojem su djeca žrtve postao doista hitan - zaključila je.

Linija za pomoć djeci i odraslima

Hrabrom telefonu mogu pomoći konkretnim savjetom i uputom. Linija za djecu je 116111, a za odrasle 08000800.