News

Komentari 26

U Kokorićima zbog poplave 26 obitelji odsječeno: 'Kao da je nebo palo na zemlju, tužno...'

U Kokorićima zbog poplave 26 obitelji odsječeno: 'Kao da je nebo palo na zemlju, tužno...'

Samo sam molila Boga da mi sinovi izađu iz kuće. Sretna sam što smo svi živi i zdravi, dočekuje nas Ankica Pervan u svom privremenom domu

Njezino selo Kokorići je pod vodom. Mnogo se obitelji u posljednja dva dana moralo iseliti zbog velikih količina vode podzemne rijeke Betine. Po vodenoj površini plivaju hladnjaci, metalne bačve u kojima je do dosad bilo vino, dijelovi namještaja...

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI

Ankici i njezinoj obitelji spasonosni je smještaj u etno selu Kokorići pružio Zvonko Pervan.

Bilo je, kaže Ankica, najteže u srijedu ujutro, kad je voda počela prodirati na prvi kat njihove obiteljske kuće, a sinovi su je pokušavali pumpama izbacivati.

- Sad kad su oni izišli, neka sve voda nosi, neka su nam oni živi, lako ćemo za sve drugo - ističe Ankica.

Ankičina susjeda Mira Pervan, čija je kuća isto pod vodom jer je voda poplavila podrum i prizemlje, još ne može doći sebi.

- Nevjesta i unuka su se preselili kod njezinih u Umčane, a sin je ostao s nama. Još smo u kući na prvom katu, gdje smo prenijeli sve što se dalo prenijeti - rekla nam je Mira, koja ne želi otići iz svoje kuće.

- Dok budemo mogli ulaziti u kuću, nećemo se iseliti. Teško je ovo sve skupa. Najvažnije mi je bilo da mi je unuka na sigurnom. Nije lako bilo gledati vodu kako nadire u kuću - kaže.

Posljednjih dana gotovo uopće ne spavaju, samo prate kako je vodostaj sve veći i veći.

- Noćima smo bdjeli. Sa strahom smo gledali u vodu i bili nemoćni. Ne može se protiv vode. Ovo je strašno - govori nam Mira.

Malo dalje od nje susrećemo Milu Pervan, kokorićku nevjestu. U svojih 66 godina i 44 godine otkako se udala u Kokoriće, ovako nešto još nije vidjela.

- Moja kuća nije poplavljena, ali žao mi ovih ljudi koji su ostali bez svojih domova. Ovo su sve mladi ljudi koji imaju djecu. Strašno je, sve im je uništeno, od centralnoga grijanja, novog namještaja... Djeca su nam ostala bez školske zgrade - kaže Mila.

Kokorići su malo selo sa stotinjak stanovnika, ima puno mladih obitelji, s 35 djece kojima ove godine sveti Nikola nije, nažalost, ništa dobra donio. Područna škola sa šest malih učenika poplavljena je, upravo sve što se iz nje dalo spasiti je i spašeno. Tek zelena školska ploča stoji kao znak dojučerašnjeg bezbrižnog djetinjstva i odlazaka u školu.- Raste voda iz sata u sat. Voda raste naočigled. Rekli su nam da će još rasti. Predviđaju porast vodostaja za još dodatnih jedan metar u sljedećim satima i u noći koja je pred nama - govori nam Ljuba Pervan.  Pod vodom je i kuća Frane Pervana, ostao je u kući i dalje stanovati. Dok smo se čamcem HGSS-a vozili poplavljenim Kokorićima, Frane nam je tek dobacio kako je u kući sve uništeno, ali da mu se ne da još iz kuće.

- Teško je ovo gledati kako voda polako, ali sigurno vlada, uzima ti sve što si mukotrpno godinama stvarao - tužnim nam glasom govori Mate.

Njegova je kuća u poplavama najviše stradala. - Gledao sam kako voda prodire najprije u podrum. Nadao sam se kako će tu stati, ali ne, od prošlog tjedna, evo danas osam dana, vodostaj samo raste, iz sata u sat. Onda prizemlje, potom prvi kat... Sad je vodostaj u mojoj kući viši od sedam metara. I što da vam kažem. Nemoćno stojiš i promatraš, a ona nadire i uništava sve - kaže Mate.On, kao i većina ovdašnjeg stanovništva, živi od poljoprivrede i uzgoja vrgoračkih jagoda, čiji su plastenici pod vodom. Ali ono što i u ovim teškim trenucima zasjenjuje svu patnju i bol zbog gubitka i uništavanja imovine je duh ovih ljudi.

- Ajme oprosti, nemam te s čim počastiti, ajde sa mnom gore u ovu kuću gdje smo se privremeno smjestili, naći će se štagod za prizalogajiti - poziva nas Mate koji nikako da odmakne pogled sa svoje obiteljske kuće. Smjestio se kod Zvonka Pervana, koji je i sam iz Kokorića, ali živi u gradu Vrgorcu. Zvonko je vlasnik i etno sela Kokorići. Kamene kuće nalaze se na uzvišenim predjelima sela i do njih ova bujica ne može dosegnuti. Duhovit kakvim ga poznajemo od prije ovaj čovjek i u ovim teškim trenucima unosi opuštenu atmosferu.

- Sad je važno živu glavu spašavati. Za ostalo ćemo lako. Moja kuća i sve ostale kuće u etno selu su na raspolaganju mojim Kokorićanima. Sad treba hladne glave donositi odluke - rekao je Zvonko, koji svojom smirenošću unosi neku sigurnost među stotinjak stanovnika Kokorića.

Na najgori način Betina je ovim ljudima pokvarila blagdane. Ipak, i u Kokoriće će, sigurni su mještani, Božić zakucati na vrata, ako ne u sjaju i blještavilu, onda u srcu mnogih dobrih ljudi koji ih ovih dana nisu napuštali - od HGSS-a iz cijele Hrvatske, vatrogasaca, Crvenog križa, policije, djelatnika Vodoprivrede pa do mnogih dobrotvora koji su pred samu Svetu Luciju s vrećama punim hrane i potrepština pokucali na vrata 26 odsječenih obitelji.

Najčitaniji članci