U naletu vlaka na bus: 'Dječji vapaji i plač bili su nestvarni'

Bilo je nešto prije 9 sati. Glavna sestra obavijestila nas je o nesreći. Zavladao je tajac. Onda smo svi pohrlili prema kolima i uputili se na mjesto nesreće, rekla je Pavlica Krčelić (61), umirovljena medicinska sestra iz Zaprešića.

Djeca su išla na školski izlet u Zagorje autobusom. Zbog guste magle vidljivost je bila tek 30 metara. Na pružnom prijelazu u Pojatnom u njih se zabio vlak. Poginulo je 14 učenika četvrtog razreda OŠ “Ante Kovačić” iz Marije Gorice.

- Cijelim putem nismo progovorili ni riječi. Stigli smo za četiri minute. Magla je bila svuda i sve je bilo mokro. Dječji plač i vapaji. Užasna noćna mora. Pogledom samo tražiš koje dijete daje znakove života - prisjetila se stravičnog dana Pavlica koja je radila je u školskom dispanzeru.

Većinu stradale djece i njihove roditelje dobro je poznavala jer su bili njeni pacijenti. Na terenu joj je prvi zadatak bio da s doktoricom u kola Hitne pomoći ukrca ozlijeđenu djevojčicu koju su prebacili na Rebro. Najgore joj je bilo kad se vratila na mjesto nesreće. Tamo su već bili roditelji stradale djece. “Bilo je toliko boli tamo. Preživjela djeca su bila izvan sebe. Krikovi su bili nestvarni”, kaže Pavlica dodajući da roditelji nikad nisu okrivili vozača autobusa za nesreću. Jedan je učitelj izašao iz busa kad su došli pred prugu ne bi li vidio ili čuo vlak. Vratio se u bus i rekao da nema nikoga i da mogu proći. Tada je doletio vlak.