U školi tri brata: 'Ne možemo se čak ni švercati na ispitima'

Patrik Leon (10), Mislav (9) i Stjepan (7) Bobinac žive u selu Preslatinci, dvadesetak kilometara od Đakova.

Idu zajedno u osnovnu školu u susjedne Kućance, što je zapravo mala područna škola u kojoj učenici pohađaju nastavu od prvog do četvrtog razreda. Iako su se radovali polasku u školu, vrlo brzo su otkrili da im u školi uopće nije lijepo ni zanimljivo.

POGLEDAJTE VIDEO:

Nemaju školskih prijatelja, nemaju se s kim poigrati na školskom hodniku tijekom odmora, ne mogu se švercati na testu, a i sat tjelesnog im je bezveze jer ne mogu igrati ni košarku ni nogomet. Oni su jedini učenici područne škole u Kućancima. Jedini. Do prije deset godina u ovu je školu išlo oko 20 učenika.

- Zapravo je i prošle godine u školu išlo sedam đaka. Ove godine samo naši sinovi. Razlog je što sva sela u okolici Đakova izumiru. Puno je starog stanovništva, mladi su se odselili u gradove, a ako su i ostali tu, nemaju djece. U našem selu ima još nekoliko djece koja su trebala ići s našima u razred, ali su njihovi roditelji odlučili da će ih radije voziti autima u pet kilometara udaljeniju osnovnu školu u Drenju, koja je veća i tu idu učenici do osmog razreda. Mi nismo u financijskoj mogućnosti djecu svaki dan odvoziti u Drenje i vraćati ih poslije škole, a i nekako mislim da im je bolje tu, jer kad ih je manje u razredu, mogu bolje naučiti - kaže Jasmina Bobinac (31) koja, osim tri osnovnoškolca, ima još dvije starije kćeri, Danijelu koja ide u srednju školu i Nikolinu koja ide u sedmi osnovne, ali i dvoje malenih, Nikolasa kojemu je 3,5 godina i Saru od deset mjeseci. Jasmina i suprug Benedikt (40) nezaposleni su i u Preslatince su se doselili prije šest godina jer više nisu mogli plaćati podstanarstvo u Đakovu.

- Iako svi odlaze sa sela, mi smo u njega došli jer je tu život jeftiniji. Ne moramo plaćati podstanarstvo a i možemo si nešto uzgojiti. Djece ima sve manje, i to se vidi iz godine u godinu. Nekad su i Preslatinci imali svoju područnu školu, ali ona već dugo ne radi. Zato vozim klince u susjedne Kućance. Meni osobno je žao što u toj našoj školi nema više djece jer su naši sad tamo sami, a i učiteljica Jadranka Novaković im je jako dobra. Već 25 godina putuje svakoga dana iz Đakova - kaže tata Benedikt.

Kad završe četvrti razred u Kućancima, djeca iz okolnih sela organiziranim prijevozom nastavljaju školovanje u Drenju. To znači da će iduće školske godine, ako se broj učenika u maloj školi ne poveća, u školske klupe sjesti samo dva brata, Stjepan i Mislav, jer Patrik Leon kreće u peti razred.

Sad tri brata idu u isti razred, kombinirani, koji zapravo čini jedna mala učionica s četiri klupe. Onu veliku pretvorili su u sportsku dvoranu.

- Imamo svaki dan pet sati. Učiteljica nam svakome zada različite zadatke i onda to radimo s njom. Ako nešto ne znaš na ispitu, nema ti tko pomoći. Učiteljica je dobra, ali nekad dobijemo i jedinicu ako ne znamo - kaže Patrik Leon.