U Splitu pizza, pivo i sladoled stoje 160, a u Sl. Brodu 53 kn!

Što bi mi vrijedilo da je i 100 kuna kilogram kad nikoga nema i nitko ne kupuje. Sad su u rodu rane smokve, petrovke, a kad dođu turisti i veća potražnja, rodit će posvuda i obične smokve, pa će ih turisti brati i opet ih neće ih kupovati, rekla je prodavačica na tržnici u Vodicama.

Smokve su u Dalmaciji dugo bile zapuštene, a mnogi su je i smatrali korovom. No stabla smokava dočekala su da njihovi plodovi budu na cijeni. Kilogram svježih petrovki, čiji su veliki i sočni plodovi posebno cijenjeni, je između 20 i 30 kuna.

Tržnica u Vodicama i dalje je među najskupljima u Hrvatskoj, no danas je kilogram nekog voća i povrća čak skuplji u susjednom Šibeniku.

Cijene na splitskom glavnom pazaru dobrano variraju od jutra do poslijepodneva. Tako će domaća rajčica oko 8 sati stajati 12 kuna, a do 13 sati, kad se tržnica počne prazniti, past će na osam ili čak šest kuna, ovisno o starosti. Prodavači na splitskoj tržnici zaklinju se da imaju domaće voće i povrće sa svojih polja iz Kaštela, Podstrane ili pak iz Zagore. Veći trgovci voćem na štandovima ne skrivaju da nude lubenice iz Grčke, dinje iz Italije, a ima ih i iz zaleđa Zadra i vrgoračkog područja.

Osječkom tržnicom uglavnom dominiraju mali proizvođači voća i povrća iz Slavonije i Baranje koji, uz svoje proizvode, istaknu je li roba koju nude slavonska ili stiže iz drugih dijelova Hrvatske. Počesto slože i koji stih kako bi lakše prodali svoju robu, primjerice ‘slađa od prvog poljupca’ ili ‘probaj i divi se’.

Najskuplje su voćke koje su tek u dolasku, a to su smokve i lubenice. I trešnje i maline drže visoku cijenu, no još su jeftinije nego u trgovačkim centrima.

Na slavonskobrodskoj gradskoj tržnici od sezonskog povrća i voća i dalje prevladava ponuda prekupaca ili iz plastenika izvan slavonskobrodskog područja, a kupci u pravilu traže “ono domaće”. Cijene su čak i više nego u trgovačkim centrima.

- Evo, rajčica je na našoj tržnici 10 kuna. U trgovačkim centrima je jeftinija, a u kvaliteti nema neke razlike. Mnogi prodavači nam na tržnici nude ono što nisu sami proizveli. Zato, sve dok ne dođe prava sezona domaćeg povrća izbjegavam tržnicu - kaže Brođanka Marija Marić. Njezin sugrađanin Ivan Orešković kaže da radije ide na tržnicu jer se može i cjenkati. Sezona domaćih sorti rajčica, paprika, krastavaca, tikvica i sličnog povrća tek počinje te kupci očekuju da će i cijene padati.

Obišli smo tržnice u Rijeci, četiri srednjodalmatinska grada, Osijeku, Slavonskom Brodu, Karlovcu te u Zagrebu Dolac u središtu i Utrina preko Save.

Na obje ima podosta domaće robe, a iz uvoza su uglavnom breskve, marelice i lubenice, iako drugdje, pa čak i na štandovima u okolici Zagreba, već prodaju i domaće. Čudna je priča s tikvicama. Na Dolcu im je cijena bila između 6 i 15 kuna, a sve su bile gotovo iste veličine i, po izgledu, vrlo slične kakvoće.     

U Splitu pizza, pivo i sladoled stoje 160, a u Sl. Brodu 53 kn!

Cijene pizza u Splitu godinama rastu, tako da je u staroj jezgri gotovo nemoguće pronaći jeftiniju od 60 kuna. Recimo, kraj Jupiterova hrama margarita stoji 68 kuna, frutti di mare (morski plodovi) 88, a pizza sa svim dodacima, od škampa do pršuta, je 98 kuna. U lokalu koji je samo 10 metara dalje može se naručiti miješanu pizzu za 65 kuna, a onu s četiri sira za 75 kuna.

Cijena pola litre točenoga Karlovačkog piva na isturenijim mjestima u palači stoji 30 kuna. No tko zađe u dvorište u blizini, popit ćete pivo iste klase i količine za 16 kn.

Dakle, turisti plaćaju, a domaći znaju skrenuti u pravu uličicu. Kuglice sladoleda su između osam i 10 kuna.

U Vodicama su pizze između 35 i 80 kuna, u Šibeniku do 60. Kuglica sladoleda je između sedam i devet, a pola litre domaćeg piva između 16 i 22 kune.

Pizzu, pivo i tri kuglice sladoleda za desert gost u gradovima u srcu Dalmacije može, dakle, platiti gotovo 160 kuna. Isti će obrok u Slavonskom Brodu i Osijeku biti 53, a u Karlovcu malo manje od 70 kuna. Pizza se na kontinentu, osim u Zagrebu, može pronaći i za manje od 30 kuna, pivo u boci u mnogim lokalima stoji do 15, pola litre točenog i koju kunu manje, a sladoledi su između četiri i sedam kuna. U Zagrebu, pak, ima i dalmatinskih i slavonskih cijena.

Nekad se znalo da će u rubnim četvrtima biti puno jeftinije nego u centru, no danas više nije tako. Dobrih zalogajnica ima u svim dijelovima metropole, a cijene vlasnici određuju prema vlastitom uvjerenju u kvalitetu hrane. I one u kojima se dobro jede uglavnom su pune, a druge propadaju.

To su zakoni tržišta i zato je ova priča samo pregled cijena, bez komentara. Kao što treba biti i inventura cjenika na dubrovačkom Stradunu. Tko želi piti kavu u jednoj od najljepših ulica svijeta, to će platiti 40 ili više kuna. Tko ne želi, prošetat će se stotinjak metara i platiti upola manje.