U vojsku pozvali blizance koji su mrtvi godinama

Moji blizanci Damir i Dean živjeli su pet dana. Pokopani su dok sam još bila u rodilištu. Ostali su samo neoznačeni grobovi. Rodila sam ih 1977. sa 17 godina, i od tada živim život tuge. Majka sam i ne mogu ih zaboraviti, sa suzama u očima priča Mirjana Drndić (46) iz Raše svoju tužnu priču. Neutaživu tugu i bol dodatno je produbio nečiji nemar. Prije nekoliko godina iz labinskog Ureda za obranu njezine odavno umrle blizance pozvali su u vojsku. - To treba probati da bi znali koliko boli. Djeca su mi bila mrtva više od 20 godina kad su ih pozvali u vojsku. Kad mi je policija uručila poziv koji sam ranije odbijala primiti, drhtala sam i plakala kao nikad. Odustali su tek kad im je susjed rekao da su mi djeca mrtva. Da mi se barem netko ispričao, bilo bi mi lakše. Sramota. Tada nisam mogla ni govoriti o tome - ogorčena je Mirjana. Đoni Benažić, predstojnik pazinskog Ureda za obranu, ne zna za slučaj, no kaže da je riječ o lošoj komunikaciji s matičnim uredima.