Učiteljica Maja: Zbog jedinica se više živciram ja nego đaci...

Mama je bila ta koja mi je pokazala ljepotu rada s djecom i mladima, govorila mi da su to čista i neiskvarena bića s kojima je najljepše raditi.

I uistinu, učiteljski poziv za mene je postao mjesto gdje mogu ostvariti kreativnost, dinamiku, interakciju i, ono najvažnije - utjecati na oblikovanje ličnosti mladih ljudi, odnosno uputiti ih na životne vrijednosti, kaže Maja Arnautović (31), učiteljica viših razreda riječke osnovne škole.

Prije nego što je ušla u školu, smatrala je kako je učiteljima odlično jer rade samo pola dana. No kad je počela raditi, shvatila je koliko je velika odgovornost koju ovaj posao nosi.

Mijenjamo se s učenicima

- Od 40-satne tjedne norme, u neposrednom radu s učenicima radi se između 22 i 24 sata, a između 18 i 16 sati predviđeno je za ostale poslove: pripreme, godišnje, izvedbene programe, pisane provjere, ispravke, suradnju s roditeljima i stručnim suradnicima, dežurstva, sjednice, školska natjecanja, priredbe itd. Sigurna sam da svaki mladi učitelj može posvjedočiti da radi i više od osam sati dnevno jer se tek uvodi u posao. Pripreme se stalno dopunjavaju, jer kako se mijenjaju generacije, mijenjamo se i mi kao učitelji - razbija Maja mit o “neradnicima” u školama.

Motivirajuća nastava

U svakom su razredu, dodaje, i barem dva učenika po prilagođenom programu ili redovitom programu uz individualizaciju metoda rada, pa možda i učenik s drugoga govornog područja. Za njih je potrebna posebna priprema, a većina ih nema pomoćnika u nastavi.

- I na kraju, sve to treba uspješno provesti, a da bude zanimljivo, motivirajuće i funkcionalno. Ako predajete u svim razredima, onda možete i sami izračunati koliko je to priprema dnevno. Vjerujte, izazovno je i najvrsnijem učitelju. Nakon nastave ispravljamo provjere znanja, ispravke, ispravke ispravaka, obavljamo administrativne poslove u e-Dnevniku, održavamo informacije, roditeljske sastanke, organiziramo priredbe, pišemo školski list i nastojimo riješiti zadatke u online edukaciji ‘Škole za život’, a za što treba mnogo vremena. Pa sad sami procijenite je li riječ o osam sati, ako ne i više. Uostalom, kao i u svakom poslu, onaj tko hoće dobro raditi, uvijek će si naći posao - opisuje svoj radni dan Maja.

No sve to ima velike pluseve zbog kojih je odabrala rad s djecom.

- Najbolje je kad u razredu osjetim atmosferu truda, želje i pozitive. Kad učenici pitaju što im nije jasno, međusobno si pomažu i imaju razumijevanja jedni za druge, kad kritički pristupaju problemu, kad povezuju gradivo... Poseban je osjećaj vidjeti na kraju 8. razreda da su gotovo sve ruke u zraku tijekom ponavljanja gradiva iz jezika i književnosti. Onda znaš da su se njihov i tvoj trud stvarno isplatili - ističe Maja Arnautović ne skrivajući kako nije sve med i mlijeko, posebno na početku.

Sadržaji su preopširni

- Treba vremena i strpljenja dok ne zadobijemo povjerenje jedni u druge. Nije uvijek idealno. I mi učitelji griješimo. To je normalno, no bitno je da uvidimo pogrešku i radimo na sebi. S učiteljevim entuzijazmom, dobrom voljom i dogovorenim granicama od kojih ne odstupa, sve s vremenom sjedne na mjesto - ističe ona.

Maji je najgore kad je učenici pitaju zašto uče neko gradivo, a za koje i sama smatra da im neće baš trebati. Ako već govorimo o “Školi za život”, ističe, onda i program, odnosno sadržaj treba prilagoditi.

- Trenutačni program nije loš, samo ga treba reducirati i staviti veliki naglasak na ono što je bitno i primjenjivo na život. Važno je potencirati razvitak kritičkog mišljenja, kreativnosti, inovativnosti, samostalnosti u radu, ali i suradničkog rada te povezivati školski sadržaj sa životom. Zapravo, svaki dobar učitelj je i dosad to razvijao kod učenika, samo što opširnost sadržaja i očekivanih postignuća nisu dopuštali previše slobode i kreativnosti učitelja. Nadajmo se da će s vremenom ‘Škola za život’ to omogućiti. Napredak vidim u autonomiji učitelja, usklađivanju godišnjih planova i kriterija vrednovanja na razini države te zaštiti učitelja kao službene osobe. Svakako tome treba dodati više usavršavanja za rad s učenicima s poteškoćama i veće administrativno rasterećenje. U fokusu moraju biti učenik i nastava. A kako je obrazovanje, uz zdravstvo, stup društva, definitivno i pristojnije plaće - smatra riječka nastavnica.

Upitana da usporedi današnje sa školstvom kad je i sama bila đak, smatra kako su se učitelji prije puno više poštovali.

- Danas su nerijetke situacije u kojima roditelj dolazi u školu i napada učitelja ili traži detaljna objašnjenja kao da je na policijskom ispitivanju. Učiteljeva diploma je dokaz da je osposobljen za rad u školi i ne treba se previše uplitati, nego malo vjerovati i dati mu vremena. Nastavnički posao je izuzetno human i svi mi radimo u najboljoj i najiskrenijoj namjeri. Naravno da i učitelj mora imati razumijevanja za roditelje i njihovu brigu, no trebamo biti svjesni da smo u svemu zajedno te da samo iskrenim i dobronamjernim suradništvom možemo od učenika stvoriti kvalitetne ljude. Različit je i učenički odnos prema radu. Nekad su djeca bila uznemirena zbog jedinice i brzo bi se javila za ispravak.

Moramo ih nagovarati

Danas učitelj mora često podsjećati, nagovarati učenika na ispravak i davati mu više prilika. Često imam dojam da se više ja uzrujavam zbog negativne ocjene nego učenik. Tad roditelj mora biti itekako uključen - smatra Maja koja učenicima savjetuje da daju najbolje od sebe jer će jedino tako napredovati, da se mjere sami sa sobom i ne budu opterećeni ocjenama, nego neka u središtu budu trud i želja pa rezultat sigurno neće izostati.

- I najvažnije, neka se vesele i uživaju u svakom danu, druženju, učenju, usponu i padu, jer će ih sve to ojačati, ali neka ne zaborave biti ljudi - zaključuje ona.

Pokretanje videa...

01:44

spotlight reforma školstva