Umro brutalni serijski ubojica: Posljednju tajnu je odnio u grob

Jedan od najokrutnijih britanskih ubojica, Ian Brady, umro je u 79. godini u psihijatrijskoj bolnici u Merseysideu. Zločinac je bio zatvoren od 1966, a u svijetu je poznat po strašnim ubojstvima djece za koje se nikad nije pokajao. Njegova partnerica u zločinu, Myra Hindley, umrla je 2002. u zatvoru.

Nije tajna da je Brady u zatvoru želio davno prije skončati. U psihijatrijsku bolnicu premješten je 1985. godine. gdje se godinama izgladnjivao pa su ga morali tjerati da jede. Nakon 19 godina zatvora, i 31 godine psihijatrijske bolnice, umro je ne otkrivši gdje je zakopao posljednju žrtvu.

Glasnogovornik bolnice u kojoj je umro na pitanje je li itko bio s Bradyjem u trenutku smrti odgovorio je da je to moguće, ali da ipak ne zna. Time vjerojatno, piše Mirror, nije htio ostaviti dojam da je serijskom ubojici u posljednjim danima pružena njega i briga. Nekoliko sati prije od Bradyja se posljednji put tražilo da otkrije mjesto gdje je zakopao svoju posljednju žrtvu, no nije ništa rekao.

Naime, nikada nije otkrio gdje je ostavio tijelo Keitha Bennetta, jedne od pet žrtava koje je 60-ih godina prošlog stoljeća sa svojom partnericom oteo, mučio pa ubio.

Myra Hindley, zajedno sa svojim partnerom Ianom Bradyjem, sudjelovala je u zloglasnim "Ubojstvima u močvari" (Moors murders) u Velikoj Britaniji. Njih dvoje su oteli, seksualno zlostavljali, mučili i na kraju ubili troje djece stare između 10 i 12 godina te dvoje tinejdžera starih 16 i 17 godina. Sve se odvijalo između lipnja 1963. i listopada 1965. godine.

Slučajevi su postali poznati kao "Ubojstva u močvari" jer su grobovi dviju žrtava nađeni na području Saddleworth močvare, treći grob je otkriven 1987. godine, također u močvarnom području. Istražitelji vjeruju da je tamo zakopano i tijelo četvrte žrtve, no unatoč opsežnoj istrazi ono nikad nije pronađeno. Tijelo pete žrtve pronađeno je u njihovoj kući.

Brady je isplanirao ubojstva

Myra Hindley (23. lipnja 1942, Manchester) upoznala je Iana 1961. godine, netom nakon što je izašao iz zatvora. Uskoro je pala pod njegov utjecaj. Kako bi testirao njezinu odanost, Brady je isplanirao silovanja i ubojstva. Njihova prva žrtva bila je Pauline Reade (16) koja je nestala 12. srpnja 1963. Te je večeri Brady rekao Hindley kako želi počiniti savršeno ubojstvo. Plan je bio da Hindley vozi njegov kombi, dok  je on trebao ići iza nje na motociklu. Kad spazi žrtvu, uperit će lampu prema njoj, a Hindley će joj ponuditi prijevoz.

Vozeći se Gorton Laneom, Brady je spazio djevojku i dao signal Hindley. Ponudila je prijevoz Pauline Reade, prijateljici svoje mlađe sestre Maureen. Kada je Pauline sjela u kombi, pitala je djevojku ako će joj pomoći naći skupocjenu rukavicu koju je izgubila kraj Saddleworth močvare, na što joj je ona pristala. Uskoro je stigao Brady koji se predstavio kao Myrin dečko. Dok je s djevojkom tražio rukavicu, Hindley je čekala u kombiju. Nakon pola sata vratio se i odveo Hindley do mjesta gdje je ležala Pauline, silovao ju je, a potom joj prerezao vrat. Uzeo je lopatu, koju je ranije sakrio na tom mjestu, i zakopao tijelo. Na povratku kući, sreli su majku i brata ubijene djevojke koji su je tražili.

Četiri mjeseca kasnije, 23. studenog nestao je John Kilbride (12). Brady i Hindley su prišli dječaku na sajmu i ponudili mu prijevoz uz izgovor da mu se roditelji sigurno brinu što je tako kasno vani. Kad je dječak ušao u Ford Angliju, Brady je kazao kako će morati prvo svratiti do njihove kuće da uzme bocu sherryja koji je ranije nudio dječaku. Nekoliko minuta kasnije, rekao je da će morati skrenuti s puta kako bi potražili rukavicu koju je Hindley izgubila kraj močvare.  Dok je Hindley čekala, Brady je silovao dječaka, a potom ga zadavio, vjerojatno vezicom s cipela.

Treća žrtva bio je Keith Bennett (12). Dječak je nestao u predvečerje 16. lipnja 1964. dok je išao prema bakinoj kući u Longsightu. Hindley je na prijevaru namamila dječaka u auto pitajući ga ako će joj pomoći da unese neke kutije. Na stražnjem sjedalu sjedio je Brady. Dječaku je potom rekla da će ga odvesti kući. No prije toga, parkirala je uz Saddleworth močvaru, a dječak je krenuo s Bradyjem potražiti izgubljenu rukavicu. Brady se vratio do auta nakon pola sata noseći lopatu, a kad ga je Hindley pitala kako je ubio dječaka, rekao je da ga je prvo silovao, a zatim zadavio žicom.

Brady i Hindley su se 26. prosinca 1964. uputili prema lunaparku kako bi pronašli novu žrtvu. Pored vrtuljka su spazili Lesley Ann Downey (10). Nakon što su se uvjerili da je sama, prišli su joj i pitali je da im pomogne unijeti vrećice u automobil, a potom u kuću. Djevojčicu su natjerali da gola pozira dok su je fotografirali, a onda su je silovali i zadavili žicom. Sljedećeg jutra golu djevojčicu su zakopali u grobu kraj Saddleworth močvare.

Policiji ga prijavio šogor

Edwarda Evansa (17), mladog inženjerskog pripravnika, Brady je upoznao 6. listopada 1965. na željezničkoj postaji u Manchesteru. Pozvao ga je u svoju kuću gdje ga je najprije ponudio čašom vina, a onda na smrt zatukao sjekirom. Mučnom ubojstvu svjedočio je David Smith, suprug Myrine mlađe sestre Maureen.

Dok je Brady ispijao vino s Evansom, Hindley je po njegovom naputku otišla po Smitha. Došavši natrag pred kuću, rekla je Smithu da pokuca na vrata kad vidi svjetlosni signal. Nakon nekoliko minuta upalila se lampa, a Smitha je na vratima dočekao Brady koji ga je upitao je li došao po vino te ga poslao u kuhinju. Uskoro je Smith čuo Hindley kako zapomaže, a kad je kročio u dnevni boravak vidio je kako Brady sjekirom udara Evansa. Vrat mu je prerezao žicom, a onda ga umotao u plastičnu foliju i spremio u jednu od soba.

Sljedeće večeri Smith se trebao naći s Bradyjem kako bi uklonili tijelo, no usred noći se predomislio - probudio je Maureen i rekao joj što se dogodilo. Nekoliko sati kasnije, s javne govornice je nazvao policiju i priznao zločin.

Sljedeći dan Brady je uhićen za ubojstvo

Sljedećeg jutra policajac je pokucao na vrata kuće na Aveniji Wardle Brook. Rekao je Myri i Ianu da istražuje dojavu o pucnjavi koja se dogodila večer prije. Hindley je porekla da se dogodila pucnjava i dopustila policajcu da pregleda kuću. No u sobu u koju su sakrili tijelo Edwarda Evansa policajac nije mogao ući, bila je zaključana, a ključ je navodno ostao u Ianovom uredu na poslu. Nakon toga policajac je rekao Bradyju da su pronašli zakopano tijelo te da je osumnjičen za ubojstvo. On je pak u svoju obranu rekao: "Eddie i ja smo se posvađali, stvari su malo izmakle kontroli".

Fotografije ih odvele do močvare

Dokaza protiv Hindley policija nije imala, no morala je dati iskaz. Uhitili su je 11. studenog, kada su otkrili putni kovčeg sa inkriminirajućim dokazima na stanici u Manchesteru. Među dokazima su bile fotografije nage Lesley Ann Downey (10) i vrpca na kojoj je bilo snimljeno njezino ubojstvo.

U pretresu kuće pronašli su na desetke fotografija snimljenih kraj Saddleworth močvare. Više od 150 policajaca pretraživalo je to područje. Pronašli su tijela Lesley Ann Downey (10) i Johna Kilbridea (12).

Krivi po svim točkama optužnice

Brady je optužen za ubojstvo Lesley Ann Downey, Johna Kilbridea i Edwarda Evansa, dok je Hindley optužena za ubojstvo djevojčice i mladog inženjerskog pripravnika, te za spoznaju o ubojstvu Johna Kilbridea. Na suđenju, koje je započelo u travnju 1966. godine, Brady i Hindley su rekli da se ne osjećaju krivima. Mjesec dana kasnije sud ih je proglasio krivima po svim točkama optužnice.

Istraga ponovo otvorena 20 godina kasnije

Istraga je ponovo otvorena 1985. nakon što je Brady u intervjuu za jedne novine navodno priznao ubojstva Pauline Reade i Keitha Bennetta. Policija je ponovo krenula pretraživati močvaru Saddleworth, a u istrazi je pomagala Hindley koja je strahovala da će Brady krivnju za zločine svaliti na nju. U veljači 1987. priznala je sudjelovanje u svih pet ubojstava, a nešto kasnije isto je učinio i Brady. Međutim, nije bilo novog suđenja jer su oboje već bili osuđeni na doživotni zatvor.

Nije nikada izrazila žaljenje

Godine 2006. snimljen je film o životu Myre Hindley iza rešetaka. Navodno je postala ovisna o Valiumu, a jednom prilikom tražila je da je hipnotiziraju kako bi se prisjetila ubojstva 12-godišnjeg dječaka. Zahtjev je odbijen.

Policajka Sandra Wilkinson rekla je da se sjeća kako su Myra i njena majka Nellie tijekom suđenja jele kolače. I dok je majka izgledala rastreseno i u šoku, Myra se ponašala kao da je se sve to uopće ne tiče. U nijednom trenutku nije pokazala kajanje. Ponašala se kao da je zločine počinio netko drugi. Umrla je u studenom 2002. godine.

Za razliku od Myre, njezin partner Brady u više navrata je kazao kako želi umrijeti i zbog toga štrajkao glađu. Rekao je da ne želi da ga ikad puste na slobodu. 1985. dijagnosticirana mu je psihopatija i otada se nalazio u psihijatrijskoj bolnici. Sa sobom u grob odnio je istinu o svojoj posljednjoj žrtvi čije tijelo nikada nije pronađeno.

Brady je smatrao da su ga trebali ubiti onog trenutka kad su ga uhitili, no da nisu zato što ga žele mučiti. O tome, ali i o odnosu prema žrtvama i svojoj partnerici jednoj je osobi pisao tijekom svog boravka u zatvoru. Više o tome pročitajte u Expressu.