'Uništavamo djecu tjerajući ih da kao papige sve ponavljaju'

Sadašnjem birokratiziranom obrazovanju, usmjerenom ka zadovoljavanju forme i ispunjenju normi koje propisuju što treba znati, što treba moći i kakav treba biti da bi pojedinac, pod prijetnjom budućih materijalnih i socijalnih sankcija, bio vrednovan kao odličan, nedostaje humanističke želje, društvene i pedagoške odgovornosti te sustavnog nastojanja i organizacije da razvija pojedince koji znaju, žele i usude se misliti samostalno.

Mišljenje se, kao aktivnost, od drugih aktivnosti potenciranih unutar školskog sustava (pamćenje, ponavljanje, imitiranje, reprodukcija) razlikuje po tome što je ono stvaralačko, kreativno, kritičko i samostalno. Ako je temelj učenja djece mišljenje, njihovo znanje neće biti upamćeni niz rečenica i podataka onako kako ih donosi udžbenik, nego mreža elemenata povezanih odnosima proizvedena umnim radom. Takvo znanje nikad nije “ponavljačko” i “imitacijsko”, nego kreativni misaoni proizvod pojedinca. Samo takvo znanje ima potencijala biti inovativno. Jer ako se djecu navikava da uče kao papagaji ponavljajući retke bez razumijevanja, oni će imati manje šansi da u svoje misli i djelovanje unesu novitete te tako unaprijede neke postojeće prakse. 

Tesla, Einstein i drugi bili su revolucionarni u svojim područjima upravo zato što nisu mislili na isti način kao i ostali. Razmišljali su kreativno i drugačije, a to je krimen prvog stupnja u školskom sustavu koji na originalnost još gleda kao na zločin koji zaslužuje kaznu. Kao nusprodukt misaone aktivnosti javlja se također jedna “nepoželjna” nuspojava, a to je kritičnost. Znati misliti, voljeti misliti i usuditi se misliti, to su ciljevi kvalitetnog obrazovanja, temelji učenja, recepti izlaska iz ekonomske, moralne i društvene krize te pretpostavke sretnih pojedinaca.     

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje