Harold Meyerson (75), američki novinar i kolumnist, odgovorio je u svom eseju svima koji Trumpovo prisvajanje moći i izvršnih ovlasti žele prikazati kao normalno, pa čak i poželjno, te ukazao na apsurde nekih analogija
AMERIČKI DESPOT
'Uništenje agencija koje štite Amerikance od trovača ili prevaranata je čisti despotizam'
Čitanje članka:
4
min
Harold Meyerson (75), američki novinar, kolumnist, čovjek kojeg je 2009. Atlantic Monthly proglasio jednim od najutjecajnijih političkih komentatora u zemlju, objavio je esej o Trumpu u magazinu The American Prospect, kojeg i uređuje. Meyerson je bio kolumnist Washington Posta, izvršni urednik L. A. Weeklyja i autor u Los Angeles Timesu, pisao je za The New Yorker, The Nation, New Statesman, a sada se posvetio činjenici da konzervativni mediji učestalo pokušavaju sve oko Trumpa, a prije svega njegove poteze kojima si osigurava široke izvršne ovlasti, prikazati kao prihvatljivo, normalno, pa i već viđeno ponašanje, naročito kroz povijesne analogije. Tako su urednici Wall Street Journala, kolumnist George Will i drugi konzervativni komentatori već objavili teze da prisvajanje moći, kakvo Trump provodi ovih dana, ima brojne presedane u djelovanju progresivnih predsjednika, posebno: Woodrowa Wilsona, oba Roosevelta, Lyndona Johnsona, Baracka Obame i Joea Bidena. Dakle, zašto onda toliko prigovaranja na račun sirotog Donalda Trumpa, zapitao se Meyerson i dao odgovor na to pitanje.
Trumpove pretjerane pretenzije na vlast, objavio je ranije kolumnist Washington Posta George Will, dobitnik Pulitzera za politički komentar, ali i bivši republikanac te bliski saveznik Ronalda Reagana, „institucionalna su posljedica progresivizma.“ Urednici Journala primjećuju da „gospodin Trump testira zakone da vidi dokle može ići, ali to su činili i drugi nedavni predsjednici,“ uključujući Obamu i Bidena.
Kao povijesna analiza, ovo je zlonamjerna besmislica, zaključuje Meyerson i poručuje dalje u svom eseju:
"Niti jedan prethodni predsjednik nije rekao tisućama autonomnih školskih odbora diljem zemlje što bi njihove škole trebale poučavati; nije zahtijevao od svojih ministara da potvrde njegovu Veliku Laž da je pobijedio na predsjedničkim izborima koje je zapravo izgubio; nije diktirao koje su predstave prikladne, a koje nisu za Kennedy Center; nije govorio NCAA-u koje sportaše treba diskvalificirati; niti je isključivao medijske organizacije iz Bijele kuće zato što se nisu slagale s njegovim preimenovanjem međunarodnih vodenih tijela. Ako tražimo presedane za takvo ponašanje, ne trebamo ih tražiti među američkim predsjednicima, već među, recimo, Bourbonima iz Francuske.
Moć naših predsjednika uglavnom je rasla u ratnim vremenima ili u drugim krizama, kao i s razvojem masovnih medija, počevši od radija, što im je omogućilo da izravno govore američkoj javnosti. Nije bilo ničeg štetnog ili prijetećeg u tome što je Franklin Roosevelt vješto koristio radio ili što je John F. Kennedy vješto koristio televiziju. Trumpovi tweetovi, s druge strane, jesu štetni i opasni, ne zato što je ovladao tim medijem, već zato što svjesno širi laži i klevete. Također, on nije preuzeo vlast u doba krize, već je proglasio da je ovo doba nacionalne izvanredne situacije koja navodno opravdava njegovo prisvajanje moći, iako ta kriza nije vidljiva golim okom", zaključuje Meyerson.
Urednik American Prospecta smatra da Trumpovi početni potezi nipošto nisu nalik na prvih sto dana Franklina Roosevelta, kako neki desničari tvrde:
"Roosevelt je preuzeo vlast u vrijeme stvarne krize, kada je stopa nezaposlenosti iznosila 25 posto, a epidemija bankrota zatvorila je sve depozitne institucije u zemlji uoči njegove inauguracije. Kako bi se nosio s time, Roosevelt je naredio saveznim inspektorima da tijekom sljedećih nekoliko dana procijene solventnost američkih banaka, ali se zatim obratio Kongresu kako bi donio hitne mjere koje su obilježile prve mjesece njegova predsjedništva. Na njegov zahtjev, Kongres je usvojio program pomoći američkim farmerima, djelomičnu kartelizaciju industrije, uveo osiguranje bankovnih depozita i osnovao Civilni konzervatorski korpus koji je omogućio zapošljavanje nezaposlenih mladića i poboljšanja nacionalnih parkova i šuma.
On nije sebi prisvajao ovlasti za koje je znao da predsjednici nemaju; umjesto toga, uspješno je tražio od Kongresa da donese dalekosežne reforme.
Progresivni predsjednici doista su proširili regulatorne kapacitete vlade, ali isključivo zato što su to zahtijevali javni interes i sigurnost. Kongres je uspostavio ministarstva i agencije koje su ti predsjednici tražili i koje su građani željeli. Razvoj administrativne države nije se dogodio predsjedničkim dekretima, za razliku od današnje destrukcije države kroz nezakonite izvršne naredbe.
Teddy Roosevelt uvjerio je Kongres da osnuje Upravu za hranu i lijekove (FDA) kako Amerikanci ne bi tako često bili otrovani hranom koju konzumiraju. Saveznici Woodrowa Wilsona progurali su zakon o osnivanju Savezne trgovinske komisije kako bi pomogli potrošačima i malim poduzećima u borbi protiv korporativne dominacije tržišta.
FDR je potpisao zakone Kongresa kojima su uspostavljeni Komisija za vrijednosne papire i burze te Nacionalni odbor za radne odnose. Nakon financijskih prevara koje su dovele do sloma 2008. i Velike recesije, Kongres je donio zakon, koji je Obama potpisao, kojim je osnovan Ured za zaštitu potrošača.
Sve su to bile reforme provedene uz suglasnost naroda – Kongres ih je usvojio, predsjednik potpisao, a sudovi potvrdili njihovu ustavnost. Nijedna od ovih temeljnih promjena nije donesena predsjedničkim dekretima, naredbama, tweetovima ili proglasima", zaključuje Meyerson.
On primjećuje da, ako postoji povijesni model za zatvaranje agencija i obustavu financiranja koje je Trump jednostrano naredio, "onda je to despotski model protiv kojeg je James Madison upozoravao u Federalističkim spisima. Tamo je objasnio zašto Ustav koji je upravo pomogao napisati predviđa odvojene grane vlasti upravo kako bi spriječio uspon despota":
"Mogućnost da nova američka nacija sklizne u monarhijski oblik vlasti, kakav je tada prevladavao u Europi, bila je Madisonu vrlo važna. 'Apsolutna koncentracija svih ovlasti – zakonodavne, izvršne i sudske – u istim rukama, bilo da su nasljedne, samopostavljene ili izabrane, može se s pravom nazvati samom definicijom tiranije,' napisao je Madison u Federalističkim spisima br. 47. Kako bi to spriječio, naglasio je u Spisu br. 51, 'ambiciju mora ograničavati druga ambicija.' U tom cilju, preuzeo je ideje francuskog filozofa Montesquieua o podjeli vlasti i sustavu provjera i ravnoteža kao temelj američkog Ustava.
Unatoč tome, pokorni i ušutkani republikanski Kongres nije ni zucnuo o Trumpovom prisvajanju njihove moći; budući da republikanci žele zatvaranje agencija i obustavu financiranja, ali znaju da to ne mogu provesti kroz Kongres, radije bi da predsjednik prisvoji njihovu moć dok oni šute. I dok su savezni sudovi, zasad, pokušali ograničiti ta prisvajanja moći, Vrhovni sud se još nije oglasio.
Naš je ustav jedini donesen u 18. stoljeću koji je još uvijek na snazi; ustavi svih drugih zemalja napisani su i usvojeni u modernijim vremenima, kada je prijetnja monarhističkog despota već uglavnom iščezla.
Unatoč pokušajima gospodina Willa i Journala da normaliziraju Trumpa, sada je jasno da to ne može proći nezapaženo", zaključuje Meyerson.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
