Uporna: Prva sam u obitelji koja studira na fakultetu

Zagreb mi je bio prvi izbor, no zbog prevelike konkurencije nisam upala i upisala sam se u Splitu. U početku sam bila jako skeptična oko toga kako će me se prihvatiti, nisam znala kakvi su ovdje ljudi. Nakon prvih predavanja i upoznavanja s kolegama nije bilo neugodnih situacija.

Ispričala nam je to Melanija Mešić (20), jedina Romkinja na Sveučilištu u Splitu i prva iz obitelji koja je upisala visoko školovanje.

Stigla je u Split iz obiteljskog doma na zagrebačkoj Ferenčici, odlučna studirati u njoj nepoznatom gradu i bez ikoga svoga. Sad je na drugoj godini ekonomije. To ju je područje privuklo još kao osmoškolku dok je pomagala u djedovoj udruzi Roma Zagreba i Zagrebačke županije. Kako bi namakla novac za studentske troškove, radi preko student servisa ili ljeti u inozemstvu. Stanovanje joj sufinancira Grad Split, bez čega si ne bi mogla priuštiti studij u drugom gradu.

- Ljubav prema ekonomiji dogodila se spontano. Još dok sam bila u trećem ili četvrtom razredu osnovne škole uzimala bih neke nepotrebne papire i glumila bih da je to neka iznimno važna dokumentacija. Imali smo i jedan fiksni telefon koji više nije bio u upotrebi, na koji bih se javljala i zamišljala kako razgovaram s klijentima i dogovaram sastanke. Kad bih obavila svoje školske obaveze, provodila bih vrijeme u djedovoj udruzi promatrajući što radi tajnica Snježana Martinović. Vidjevši moju znatiželju, odlučila me je približiti svojem poslu i dala mi je da joj pomažem. Po njezinoj preporuci upisala sam i srednju ekonomsku školu, zavoljela knjigovodstvo, poduzetništvo i gospodarstvo te odmah poželjela upisati i Ekonomski fakultet. Toplo se nadam da će još netko odlučiti upisati fakultet iz moje obitelji, ali još je rano za predviđanje, tek su u srednjim školama, neka to završe prvo - rekla je Melanija.

Svestrana i znatiželjna, Melanija se bavila mnoštvom stvari. U osnovnoj školi trenirala je odbojku, plesala folklor, bila član novinarske sekcije i eko grupe. Bila je aktivna i u dramskoj grupi, učila trbušni ples, prošla tečaj engleskog u Vodnikovoj te završila svih sedam modula informatičkog tečaja ECDL. Nakon završetka 1. Ekonomske škole u Medulićevoj u Zagrebu došla je u Split.

- Bila im je fascinantna moja boja kože, ali nisu svi znali da sam Romkinja, a oni koji su i sumnjali da jesam, nisu baš propitkivali jer im je tada već u glavi bilo: ‘OK, Romkinja je, ali je s nama na faksu, očito je ‘normalna’. Otprilike, nisam kao drugi Romi. U Splitu je Roma jako malo, ako ih uopće ima. Nisam još upoznala ni jednog, tako da i sami Splićani nisu baš upoznati s Romima, za razliku od Zagrebu. Na faksu od studenata još me nitko stvarno nije uvrijedio na temelju nacionalne pripadnosti. Dapače, kad su saznali, bilo im je vrlo drago i baš mi je lijepo i drago provoditi vrijeme s kolegama. Probleme s diskriminacijom nisam baš osjetila na vlastitoj koži. Istina, bilo je ranije nekoliko sitnih slučajeva. Vrijeđanje ljudi na razini nacije i vjere, izgleda, seksualne orijentacije je stvarno ispod svih ljudskih standarda. Smatram se iznad toga, a neki će sad pomisliti da sam umišljena. Nisam, nego samo znam tko sam i to poštujem - ispričala je Melanija.

Melanija je vrlo svjesna problema s obrazovanjem Roma u Hrvatskoj. U 2014. godini, kad je upisala fakultet, bilo je manje od 30 romskih studenata u cijeloj zemlji, iako smatra da im sustav obrazovanja u Hrvatskoj nudi iste mogućnosti kao i ostalim hrvatskim državljanima. Smatra kako bi dobro došao i veći angažman nadležnih institucija oko edukacije roditelja romske djece, kao i oko rušenja predrasuda radi boljeg prihvaćanje malih Roma od strane drugih učenika.

- Najveći i najčešći problemi obrazovanja u romskoj zajednici je da mnogo Roma odustane od škole već u osnovnoj školi, a dobar dio i jer su izloženi vrijeđanju još od najranijih školskih dana. Treba naučiti djecu da čovjeka gledaju kao pojedinca, a ne da ih se trpa sve u isti koš - poručuje Melanija Mešić.