Velika urota: Putin, Vučić i Slovenci udaraju na Hrvatsku...

Hrvatsku su zadnjih tjedana iz većine zemalja okruženja počele snalaziti ozbiljne nevolje. Prvi je proljetni signal nedobrosusjedskih odnosa došao sa sjevera, iz Slovenije, koja je - s osloncem na Bruxelles - počela primjenjivati drakonske granične kontrole, stvorivši kilometarske kolone.

Razlog povećanih gužvi nije samo rigorozan postupak pograničnih službi, nego i osjetno veća navala stranih turista na Hrvatsku. “Prema podacima koji nisu još potpuno precizirani”, rekao je Novoj TV ministar turizma Gari Capelli, “ovog Uskrsa imamo 92 posto više noćenja i 60 posto više dolazaka gostiju nego za Uskrs prošle godine”. Gužve bi, dakle, bile veće nego lani u svakom slučaju, no eksponencijalni rast broja stranih turista ipak nije jedini, a vjerojatno ni ključni razlog koji je doveo do onog jezivog krkljanca.

Nasilje sa zakonskim pokrićem EU

Njega ne možemo u cijelosti i bez ostatka pripisati ni zloj volji službene Ljubljane, jer je Slovenija imala pokriće u briselskom dogovoru o strogom nadzoru granica, koji je imao za cilj smanjiti opasnost od terorizma. No slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec davno je prije briselskog dogovora jednostrano najavljivao Hrvatskoj nevolje ako ne pristane priznati rezultate arbitraže za Piranski zaljev, koji bi uskoro trebali biti objelodanjeni, pa nije teško zbrojiti dva i dva. Slovenci žele “dimnik”, izlaz na otvoreno more, i ako im ga ne damo, napast će našu najjaču gospodarsku granu.

Gostujući u siječnju u emisiji “Studio City” Erjavec je još u siječnju izravno zaprijetio da će nam uništiti turističku sezonu ako odbijemo implementaciju odluke Arbitražnog suda. Erjavec je rekao da će, ako odluka dođe prije turističke sezone, ono što će se tad događati “sigurno više naštetiti Hrvatskoj”. “Mislim na one koji će iz Austrije i Njemačke, preko Slovenije, putovati u Hrvatsku. Ako to pitanje još bude otvoreno i ako arbitražna odluka ne bude implementirana, bit će teškoća i već sam rekao da se ta stvar neće lako riješiti”, rekao je Erjavec, a sad smo vidjeli kako bi to trebalo izgledati.

Je li ovo bila generalna proba? Sva je prilika da jest. Odluka arbitraže mogla bi biti objelodanjena idućih mjeseci. Za Hrvatsku bi bilo najbolje da to bude najesen...

Agrokor će dugo biti u srcu svih bitaka

Naša zemlja je jednoglasnom odlukom Sabora iz kontaminirane arbitraže istupila, no Slovenija je i dalje smatra važećom. Otvoreno je pitanje zašto Erjavec misli da će rezultat arbitraže biti povoljan po Sloveniju, ali čini se da službena Ljubljana u to nije sumnjala ni jednog trenutka od početka rada ad hoc arbitražne skupine. Nakon skandala u kojemu se otkrilo da su Slovenci u arbitraži koristili nedopuštena sredstva postalo je jasno zašto je Erjavec siguran u povoljan ishod, ali zašto on u njega vjeruje i sad, kad su nečasni ljudi uklonjeni iz arbitraže, a nedopušteni postupci stavljeni ad acta, nije jasno mada možemo naslućivati.

U svakom slučaju, ako strani turisti od lipnja do rujna budu imali posla s ovako nepropusnom granicom, na godinu će ih se malo odvažiti na takvu avanturu. No ovaj je problem ipak lakše rješiv. Središnje ekonomsko, političko i geopolitičko pitanje cijele regije sad je Agrokor te će tako zadugo i ostati. Beogradski summit na vrhu, sastanak ministara iz zemalja koje su pogođene krizom Agrokora, zaobišao je predstavnike Hrvatske. Zašto?

Rusi i Putin u regiji rovare uz pomoć Vučića i Dodika...

Ovakav sastav “summita žrtava” na prvi pogled nije sasvim jasan, ali postoji logika koja ga može rastumačiti.
Očito je, naime, da sve zemlje kojima se “dogodio Agrokor” vjeruju kako u raspletu priče slijedi frka, u kojoj će svaka država nastojati proći sa što manje gubitaka, nastojeći pritom za sebe izvući što više, muljajući sve druge, a po prirodi stvari, najviše Hrvatsku. Pri tome ne treba smetnuti s uma da su izvorišta problema Agrokor i Ivica Todorić: da je koncern dobro i korektno poslovao - do svega ovoga ne bi došlo. Krivci nisu ni banke ni strane države. No sad smo tu gdje jesmo. Todorić je najveći gazda u Hrvatskoj, ali on je ujedno i drugi najveći zemljoposjednik u Srbiji, vlasnik je Mercatora koji je kralježnica slovenskog retaila, a u Bosni i Hercegovini također nije manje važan.

Svatko sa svakim, dok ide

Sad će svatko nastojati prevariti svakoga, ulazeći u neprincipijelne koalicije prema logici trenutka. Slovensko-srpsko-rusko savezništvo u tom je smislu čak i dugovječno.Hrvatska je “lex Agrokorom” nastojala postići dva cilja: eliminirati Ruse, ili smanjiti njihovu težinu u resetiranju Agrokora na najmanju moguću mjeru, i drugo, sačuvati klijentelistički sustav državnog, ortačkog kapitalizma, koji je stvorio Agrokor, ili ga barem učiniti vitalno održivim.

Otkrio je Putinove ideje

Koliko je Agrokor bitno geopolitičko pitanje jasno pokazuje i činjenica da su na zadnjem susretu Aleksandar Vučić i Vladimir Putin o njemu razgovarali iza zatvorenih vrata. Prije odlaska u Moskvu Vučić je rekao da će s Putinom razgovarati o ruskom “preuzimanju Agrokora”, koje se tad činilo vrlo mogućim.

Srbijanski predsjednik - tad u funkciji premijera - rekao je u gostovanju na TV Pink: “Razgovarat ćemo o ekonomskoj suradnji, o preradi voća i povrća, o Agrokoru čiji vlasnik postaje Sberbanka, o namjenskoj industriji...”. Namjenska industrija, to je industrija naoružanja, a Vučićeva formulacija o “preuzimanju Agrokora” demaskira stvarne ruske namjere. Ne treba, naime, podcijeniti Vučićevu upućenost u Putinove regionalne planove, jer se s njim često sreće. Ne treba smetnuti s uma da Vladimir Putin u ovoj regiji ima puno jakih oslonaca. Šef republike Srpske, Milorad Dodik, ni ne skriva činjenicu da je Putinov satelit. Rusija u Bosanskom Brodu održava veliku rafineriju koja komercijalno nije isplativa, ali je geopolitički bitna. U Srbiji uživa veliku naklonost Ivice Dačića, ministra vanjskih poslova. Rusija je vlasnik srpske naftne industrije (NIS) i dviju rafinerija, a već odavno nije tajna ni to da Viktor Orban ima puno bolje odnose s Moskvom nego s Bruxellesom. Slovenija je u izrazito prijateljskim odnosima s Rusijom, pa je jasno da se oko Hrvatske u ovom trenutku fomirao jak blok zemalja koje za svoje političke ciljeve mogu upotrijebiti ekonomska oružja.

U srcu ekonomskog rata

U vrijeme dok su dionice Agrokora slobodno padale, neki su investitori kupovali dionice pojedinih poduzeća iz sastava koncerna po niskoj, katkad bagatelnoj cijeni. Jednoga dana, kad se Ledo, Jamnica i drugi krunski dragulji posrnulog carstva vrate na staze stare slave, te će se investicije višestruko vratiti. Upućeni izvori iz investicijskih krugova tvrde da su među kupcima Agrokorovih dionica bili i ruski investitori, a to znači da im je Agrokor i dalje u fokusu. Investicijski stručnjak Drago Munjiza, nekoć menadžer u Agrokoru, tvrdi da bi u resetiranju Agrokora trebalo smanjiti izloženost tvrtke prema Rusima,

- Ukinuo bih - rekao je nedavno Munjiza - tzv. drage projekte ili ‘pet projects’, ako ih ima, smanjio bih operativnu prisutnost u regiji, posebice u Srbiji i srpskom entitetu Bosne i Hercegovine. Tražio bih način kako smanjiti izloženost prema ruskim državnim bankama, a povećati izloženost prema ICB-u, EBRD-u, HBOR-u...

Da je u slučaju Agrokora kod Rusije presudan geopolitički, a ne ekonomski moment, pokazuje i analiza geopolitičara iz Stratfora.

U srcu ekonomskog rata

“Za Moskvu, uplitanje na Balkan je poduhvat niske cijene i visokog prinosa. Ruska vlada nema iluzija da će biti u mogućnosti pridobiti balkanske zemlje na svoju stranu. Umjesto toga, gledaju na regiju kao na osinje gnijezdo. Ako ga prodrmaju, mogli bi stvoriti krize koje će biti preduboke za Europsku uniju ili NATO da ih zadrži, dajući joj (Moskvi) time još jednu kartu u pregovorima sa Zapadom”, piše u jednoj od zadnjih Stratforovih analiza.

Plenkovićevoj vladi nije lako. Hrvatska odavno nije bila u ovako teškoj situaciji. Trebat će nam puno mudrosti...

Sve o velikom antihrvatskom savezu pročitajte u novom broju tjednika Express koji je od petka u prodaji na svim kioscima...