Vincek: ‘Nisu mi htjeli dati posao jer sam imao dugu kosu’

Kao šegrt sam morao raditi 365 dana u godini bez odmora. To me je ubijalo u pojam. Tad sam čvrsto odlučio da ću se jednoga dana osamostaliti i tome stati na kraj, rekao je Stjepan Vincek (64).

Na to nije morao dugo čekati. Poznati slastičar iz rodnog je Završja kraj Varaždina došao 1973. godine u Zagreb kako bi pronašao posao u struci. Zaposlio se u slastičarnici Dušana Malbaše u zagrebačkoj Ilici 18, baš tamo gdje je danas Vincek.

- Malbaša me isprva nije htio zaposliti jer sam imao dugu kosu. Tek se kasnije predomislio - prisjetio se Stjepan.

Nakon tri i pol godine Stjepan je kod Malbaše zaradio dovoljno novca da otvori svoju slastičarnicu. Tad je već bio u braku sa suprugom Ankicom, također slastičarkom, te su zajedno otvorili svoj prvi Vincek u Zvonimirovoj ulici. Stjepan je tad imao 23, a Ankica 21 godinu. Par je uvjeren da su se, između ostalog, probili jer im je brojne slastičarske trikove otkrio prijatelj Stjepan Sekovanić, koji je radio na biskupskom dvoru.

I dok je Ankica neke od njih htjela zadržati kao strogo čuvanu tajnu, Stjepan ih je dijelio šakom i kapom.

- Ljudi bi došli u Vincek i pitali za neki recept. Taman dok bih se ja spremala ljubazno im objasniti da se recepti ne mogu samo tako dijeliti, Stjepan bi banuo sav brašnjav iz kuhinje i počeo diktirati sastojke, a ljudi bi brzo počeli zapisivati - otkrila je Ankica (62).

Od Malbaše su 1989. godine kupili prostor u Ilici i tamo otvorili drugi Vincek. Danas u Zagrebu imaju šest poslovnica i zapošljavaju više od 100 ljudi. Godišnje prodaju 300.000 kolača, a imaju ih 100 vrsta.