Vladarice Zagorja: One su od ničega stvorile sve u općini

Kada je 1995. godine zasjela u fotelju načelnice općine Marija Gorica, Marica Jančić nije imala ništa. Ni novca u općinskoj blagajni, niti škole, vrtića, asfaltiranih cesta. Nisu imali ni mrtvačnicu. U to vrijeme njihovo je područje bilo na kraju svih događanja. Danas općina Marija Gorica ima vrlo malu nezaposlenost, proračun između sedam i 10 milijuna kuna, vrtić, dječja igrališta, asfaltirane ceste, plin, vodovod, školu, novu zgradu općine i ambulante... U šest mandata, koliko je općinska načelnica, Marica je posložila stvari.

- Na ovu sam poziciju došla iz privatnog sektora jer sam vjerovala da moja općina može i mora bolje. Vodila sam se načelom dobrog gospodara. Osluškivala sam mlade ljude, od klinaca do umirovljenika i shvatila što nam treba na ovom području. Nikad, ali baš nikada nisam se dijelila od svojih mještana i zajedno smo stvorili preduvjete za život dostojan svakog čovjeka. A to su naročito prepoznale mlade obitelji koje se doseljavaju u naš kraj - priznaje nam Marica. Na pitanje je li teško biti žena, potvrdno kima glavom.

'Bilo je teških situacija, ali sam stisnula zube i krenula dalje'

- Da, teško je biti žena. Jer kad se žena primi nekog novog posla, pored svih svojih obiteljskih obaveza, ustraje i nema nazad, već samo naprijed. Sve ove godine nikada nisam pokleknula. Bilo je teških situacija, no stisnula sam zube i krenula dalje. I sad sam sretna. Nemamo čak ni puno socijalnih slučajeva, jer je moj narod u Mariji Gorici vrijedan i radišan i socijalnu pomoć uopće ne očekuje - govori Marica.  Bilo je, veli, puno truda I odricanja, no uz snažnu potporu njezine obitelji i općinskih stručnih službi, ova nepoznata I izazovna avantura pretvorila se u vrlo uspješnu priču. Maricu posebno veseli što se  u Mariju Goricu vraća sve više ljudi.

- Nekada prije stanovništvo je naveliko odlazilo iz Marije Gorice, no danas bilježimo devet posto više stanovništva nego prije 10 godina. Doseljavaju nam čak i Zagrepčani. Ponosna sam i sretna, poručujem im da su dobrodošli i da ću sve napraviti kako bi im život u općini Marija Gorica bio što kvalitetniji, jer svi putevi vode u Mariju Goricu -  zaključila je Marica.
 Njezina kolegica iz Pušće Anđela Cirkveni na čelu općine je pet mandata. Ključeve je preuzela 1998. godine. Nakon što je pomirila sve posvađane političke opcije, zajednički su krenuli naprijed.

- S ponosom mogu reæi da smo u općinu doveli 68 kilometara plina, pokrivenost vodovodne mreže nam je 98 posto. Izgradili smo novu osnovnu školu sa sportskom dvoranom, a staru školu pretvorili u dječji vrtić. Izgrađena je nova zgrada ambulante, dječji vrtić za djecu s posebnim potrebama, jedini u zaprešićkom kraju i potpuno je popunjen. Asfaltirano je više od 50 kilometara ceste, a s ponosna sam na novi trg u centru Pušće sa parkiralištem i fontanom – ponosno priča Anđela. Da bi što više razvila Pušću, aktivirala je i projekt vjerskog turizma. Sada Pušća ima "stazu života" sa 14 postaja koja povezuje crkvu svetog Jurja sa kapelom Majke božje Čiselske.

Načelnica, poduzetnica, domaćica

- Biti žena na toj poziciji je jako teško. Ja sam načelnica, poduzetnica i domaćica. Bilo mi je jako teško u početku. No uz pomoæ djelatnice koja je u opæini od njezinog osnutka, ali i potpora županije puno mi je znaèila. Priznajem, masu puta sam si rekla: odustajem, pa kaj meni treba da se svaki dan zafrkavam. Sutra neæu ići na posao. Ali, odmah mi je u glavi bljesnulo da imam neki sastanak koji je važan za mještane moje općine. Ustvari, uvijek su mi, kao i danas, na prvom mjestu moji mještani i moja općina. I to me vuče naprijed- priznaje  Anđela dodajući kako treba znati otvoriti vrata, ali i stvoriti i zadržati poznanstva. Sada je u lovu na šesti mandat, a ukoliko ga dobije, i dalje će pozamašnu cifru izdvajati za školstvo, vrtić i DVD, davati stipendije, sufinancirati pokaze za studente i nastaviti osiguravati besplatan prijevoz umirovljenicima iznad 65 godina.

- Bolje vodim općinu nego svoje domaćinstvo! Ali, uz svoj tim moram pohvaliti i općinsko vijeće koje mi zaista pomaže u realizaciji hvale vrijednih projekata – zaključila je Anđela.

Ušla je u politiku iz inata

Plavokosa Danijela Pongrac načelnica je općine Kraljevec na Sutli i jedina žena na poziciji načelnice Krapinsko zagorske županije. U politiku je ušla 2013. godine i to iz inata. Naime, dugi niz godina radila je u općini kao referent i frustriralo ju je što kao djelatnica nije mogla pomoći mještanima koji su se svakodnevno žalili na probleme. Kada je 2013. godine raspušteno općinsko vijeće radi nedonošenja proračuna, Danijela je odlučila krenuti u borbu za mjesto načelnice.

- Negdje duboko u duši znala sam da naši ljudi mogu, žele, znaju i zaslužuju bolje.Kod raspuštanja općinskog vijeća radi nedonošenja proračuna prevladala je ljudska taština i tu je bio kraj pravim i korektnim meðuljudskim odnosima. Kao nezavisna kandidatkinja imala sam potporu ljudi koji su željeli promjene, koji su primjećivali da se puno toga nije radilo, koji su željeli poboljšanje uvjeta života, standarda i kvalitete življenja – govori Danijela. Poduprli su je umirovljenici ali i mladi koji su željeli ostati u blizini doma. Pomagači su joj bili ljudi koji su sebe već dokazali u raznim sferama, koji nisu tražili usluge i posao za sebe i koji su imali energije i znanja za pomoć pri planiranju i realizaciji projekta za boljitak općine.

 - Velika mi je želja bila da nam općina doživi renesansu na svim područjima. Nisam se povodila ničijim manama, nastojeći svakome pomoći u skladu s mogućnostima.  Uhvatili smo se rješavanja imovinsko pravnih odnosa, pripreme projektne dokumentacije za apliciranje na razne natječaje. Pokrenula sam intenzivnu suradnju sa susjednim općinama i gradovima, ali i razne manifestacije koje prije nisu postojale. Danas s ponosom mogu reći da moja općina danas ima 17 aktivnih udruga koje u svojim područjima djelovanja nižu vrhunske rezultate – s ponosom govori Danijela. Od većih projekta u svom prvom mandatu rado će istaknuti izgradnju četiri dječja igrališta, adaptaciju područne škole, opremanje informatièke učionice u osnovnoj i područnoj školi, rekonstrukciju električne mreže i izgradnju javne rasvjete, izgradnju nogostupa i donošenje Strategije razvoja općine, uklanjanje divljih odlagališta otpada... Brine, kaže, o svim dobnim skupinama, te tako dodjeljuje stipendije učenicima i studentima, sufinancira prijevoz učenicima, dijele božićnice umirovljenicima i socijalne pakete potrebitima, dodjeljuje novac rodiljama, te financira terensku i izvanučioničnu nastavu.

- Bilo je teških trenutaka, puno više problema nego novca. Trebalo je uložiti puno energije, ali mi žene ponekad smo jaèe od željeza. I kad nam je teško, dignemo ponosno glavu i nastavimo se hrabro boriti i dalje – priznaje Danijela te domeće da joj je, kao pripadnici nježnijeg spola ova pozicija više prednost nego opterećenje. Ulaskom u politiku, kaže, i upoznavanjem problematike shvatila je da  njezinim radišnim sumještanima samo treba poticaj i nit vodilja za bolje sutra.

Novac ulažu u vrtiće, škole, stipendije, novorođenčad

- Šteta bi bila stati na tome i ne nastaviti još jaèim tempom – zaključila je Danijela.
Za razliku od nje, načelnicu općine Jakovlje Snježanu Bužinec trebalo je dugo nagovarati da prihvati kandidaturu za tu izazovnu funkciju. Popustila je silnim pritiscima i 2005. godine ostavila svoj dobro uhodan privatan posao kako bi pomogla razvoju općine Jakovlje. S onim što je napravila u tri mandata uglavnom je zadovoljna. Kad je došla, proračun je bio 3 milijuna i 800 tisuća kuna, a danas je oko 9 i pol milijuna. Boli je što neke velike projekte silom prilika nije ostvarila.

- Djelomično je to bilo zbog nedostatka novca, ali zakazala je i država. Taman kad mi napravimo projekt, dobijemo dozvolu, promijeni se ili zakon, ili pravilnik, ili država ne raspiše najavljene natječaje. Malo je falilo da nam propadne dozvola za novi vodovod u naselju Kraljev Vrh jer smo čekali natječaj za sredstva. Nikada nisam radila podjele na muške i ženske poslove, moji vijećnici su moji jednakovrijedni kolegice i kolege, s kojima odlično surađujem i gotovo sve odluke donose se jednoglasno. Volim se šaliti, raditi u ležernijoj atmosferi, premda ozbiljne teme zahtijevaju i ozbiljan pristup – govori Snježana. Ona je potpuno svoja. Nema Facebook i ne pada joj napamet otvoriti profil, radije kupi dobru knjigu neko neku novu „krpicu“, ne sluša autoritete osim ako njihove naredbe nisu propisane zakonom.

- Najveći su mi uspjesi izgradnja vrtića, uređenje društvenog doma, saniranje otpada na kojem je bilo trideset i tri tisuće tona smeća, uređenje osnovne i područnih škola. Pa djeca su se donedavno u područnim školama grijala na limene peći, „gašpare“, napokon smo u te škole uveli grijanje, toplu vodu, dobili su novu stolariju i rasvjetu – kaže Snježana. U njezinom je mandatu asfaltirano 20-ak općinskih prometnica, izgrađeno nekoliko kilometara nogostupa, a prostorije ambulante i udruga uredili su po principima energetske učinkovitosti. Uz to, imaju i lokacijsku dozvolu za 61 kilometar kanalizacije.

- Jako puno sredstava izdvajamo za vrtić, školu, prijevoz učenika i studenata, stipendije, novorođenčad, prijevoz invalida i umirovljenika, kao i za naše udruge, gotovo četvrtinu proračuna. No, sve to ne bi bilo moguće bez suradnje s mještanima, udrugama i općinskim zaposlenicima.
 

- Što nas više gaze, mi smo još jače – poručila je Snježana na kraju.