Voziti ljude je genijalno, moj auto je sjecište gradskih zbivanja

"Najveća motivacija mi je zadovoljstvo korisnika. Dobar komentar koji mi ostave na aplikaciji važniji mi je od zarade. Nit vodilja u danu mi nije profit, već dan bez puno stresa. Danas je teško naći posao od kojeg možete normalno živjeti, biti egzistencijalno osigurani, a pri tome ne imati grč u želucu. Kao Uberov partner-vozač uživam u radu i po meni je to najveća prednost Uber platforme", priča Saša, partner-vozač Ubera koji iza sebe ima 1800 vožnji s 5 zvjezdica.

Krenuo je voziti u prosincu 2016. kada je nakon 15 godina rada u prodaji i karijere prodajnog predstavnika u automobilskoj industriji, ostao bez posla. Za Uber je saznao sasvim slučajno kada je vožnju naručila kolegica s kojom je pio kavu. Počeo je istraživati koje su mu opcije za suradnju i sada je, kaže, siguran da je donio dobru odluku. 

"Većina nas je odgojena s uvjerenjem da moramo imati posao koji se radi od 7 do 15, da se moramo strgati na poslu da bi nas netko primijetio i shvatio koliko smo vrijedni. No, kad radiš preko Uber aplikacije i sam određuješ radno vrijeme i koliko novca ćeš zaraditi; shvatiš da je moguće živjeti bez robovanja poslu. Oduvijek sam maštao o takvim poslovima, a kao Uberov partner-vozač, sad ga i imam" - govori Saša. 

Radni dan sam je posložio na način da vozi od ponedjeljka do petka, osam sati dnevno. Za volanom je isključivo u dnevnoj smjeni, a slobodna popodneva čuva za obitelj i važne stvari izvan posla. 

"Takav raspored ostavlja mi dovoljno slobodnog vremena za moju šestogodišnju kćer, obitelj i prijatelje. Stignem prošetati po prirodi i raditi stvari koje me vesele. Bez ikakvog pritiska mogu ujutro dijete odvesti u vrtić i ne brinuti što će mi šef reći ako slučajno zakasnim na posao", ističe. 

Budući da jako voli putovati, veseli ga kada mu u auto sjednu strani turisti, a svakog ih dana ima sve više. Na desetak vožnji, dvoje ili troje su strani državljani koji Uber platformu koriste bilo gdje u svijetu. 

"Stranci se često čude kada im uzmem torbu i stavim ju u prtljažnik, otvorim im vrata i kažem 'hvala' ili 'doviđenja'. To ih odmah oraspoloži, pa počnu postavljati pitanja o životu u Hrvatskoj koji im Google ne može dočarati u punom smislu" – kaže Saša. 

Budući da je tijekom vožnji doživio mnoštvo anegdota i upoznao mnogo zanimljivih ljudi planira pisati blog na kojem će diskretno, ne otkrivajući sve detalje zabilježiti sve te susrete. Bilo da je riječ o vožnji od nekoliko minuta ili onim dužim ljudi u automobilu vrlo brzo ostave dojam. Ima ih svakakvih – od onih koji vožnju koriste za predah pa samo gledaju kroz prozor do drugih koji u dahu prepričavaju svoj dan.

"Kroz auto mi svaki dan prođu ljudi različitih nacionalnosti i religija, jedinstvenih osobnosti i različitih sudbina. Ako malo ozbiljnije promislite o mom poslu i njegovim prednostima, ja sam u sjecištu zbivanja. Šteta bi bila ne ispričati par riječi o svim tim fenomenalnim ljudima", zaključuje Saša.