Za poginulima tuguje čak četvero malodobne djece

Narednica Ljubica Perišić (41) iz Vukovara bila je udana i imala dvoje djece. Za vojnu karijeru odlučila se 1992. godine. Bila je medicinska tehničarka u 3. gardijskoj brigadi, tzv. Kunama iz Vinkovaca, a zatim i Osijeka. Pripadnici ove brigade branili su i oslobađali slavonske gradove, a sudjelovali su i u operaciji Maslenica 1993. Za sudjelovanje u Domovinskom ratu Ljubica Perišić je dobila Spomenicu Domovinskoga rata. Stradala je na tlu jer joj je elisa ozlijedila glavu. Preminula je 10-ak sati nakon nesreće u osječkoj bolnici. Stožerni narednik Juraj Ruškač (35) bio je kopilot u helikopteru, a preminuo je u ponedjeljak nekoliko sati nakon nesreće. U oružanim snagama je od 1994. godine te je u 91. zrakoplovnoj bazi bio zapovjednik desetine. Sudjelovao je u operacijama Oluja, Bljesak i Ljeto '95. U ratu je u nekoliko navrata za dlaku izbjegao smrt. Osim toga, u automobilskoj nezgodi teško je ozlijeđen 2000. godine, a pet godina poslije na njega i trudnu suprugu Natašu Ruškač naletio je automobil dok su šetali Vlaškom ulicom u Zagrebu. Srećom, svi su lakše ozlijeđeni, a ubrzo mu se rodila kći jedinica. Skupnik Vjekoslav Ljubo (36) stradao je na tlu. U vojsci je od '91. godine. Tijekom 2003. od slavonskih je brigada HV formirao 3. gardijsku oklopno mehaniziranu brigadu, gdje je Ljubo bio vođa skupine. Dobio je spomenice Domovinskoga rata i Domovinske zahvalnosti te medalju Bljesak. Imao je jedno dijete. JURAJ RUŠKAČ PREŽIVIO JE DVIJE PROMETNE NESREĆE I RAT Svi su govorili: 'Ugledajte se na Juricu', kaže Stjepan Ruškač, otac poginuloga kopilota Jurja Ruškača. Majka Tanja tihim glasom dodaje da ne zna kako će dvogodišnja unučica Lorena podnijeti gubitak oca. - Juraj i Nataša su se nadali da će uskoro imati još djece - kaže ona. Bračni par se idući tjedan trebao useliti u tastovu kuću na zagrebačkoj Savici, koju su dugo renovirali. Živjeli su skromno u Barutanskom Jarku u Zagrebu jer je radio samo Juraj, a Nataša je prekjučer krenula na svoj prvi posao, u DTR-u. - Moglo se računati na njega. Bili smo vezani od osnovne škole - kaže prijateljica Martina. - Uvijek je bio spreman za šalu, razgovor, a sad ga nema - zaključio je prijatelj Željko.