Tomašević ne govori napamet, poznaje probleme Grada, a nad pozicijom koja ga čega izgleda više zabrinuto nego euforično, što se čini obećavajućim. Način na koji je vodio kampanju ukazuje na ozbiljnost
Zagreb je Tomaševićev: Sad mora učiniti ono što je obećao
Tomislav Tomašević ima Zagreb na dlanu, onako kako ga je Bandić imao pod nogama. Odnosno, još uvjerljivije. Dobio je više glasova nego itko ikad – ali od njega se i očekuje više no što se očekivalo od ijednog dosadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika u zadnjih 30 godina. On mora Zagreb učiniti onim što je u svojim najboljim izdanjima uvijek bio - grad u kojemu se vlast pridržava zakona, poštuje i prakticira bolje običaje, provodi javne natječaje na kojima pobjeđuju najbolji a ne „naši“. Grad u kojemu se cijeni pristojnost, gdje urbanizam ima prednost pred profitom, u kojemu probleme rješavaju odgovarajuće službe a ne gradonačelnik po telefonskom pozivu ili preko „žnore“. I tako dalje i tomu slično; paket vrijednosti koji je omogućio Tomaševićev trijumf sasvim je jasan i predstavlja savršenu suprotnost prethodniku koji je sveudilj jahao na grbači grada, glumeći da mu služi.