Zagrepčani su se bojali kipa: Maknuli su ga i onda zaboravili

Autor zdenca Elegija je Robert Frangeš Mihanović, veliki hrvatski kipar čiji su radovi diljem cijele zemlje, a najpoznatiji mu je veliki spomenik kralju Tomislavu u Zagrebu. Isti taj veliki kipar 1911. godine napravio je zdenac koji je nazvao Elegija/Uskrsnuće/Čežnja.

- Na zdencu je brončani prikaz ženskog akta što je u to vrijeme toliko uznemirilo moralne Zagrepčane da su zabranili postavljanje zdenca na javno mjesto i proglasili su ga neprikladnim za javni prostor. Do početka Drugog svjetskog rata zdenac je bio pohranjen u Modernoj galeriji, a zatim je 1941. godine bio kod nas u dvorištu Gliptoteke. Nakon Frangešove smrti njegova snaha je Gradu Zagrebu darovala kompletnu njegovu umjetničku ostavštinu - objašnjava upraviteljica Gliptoteke HAZU Vesna Mažuran Subotić.

U toj ostavštini je bio i zdenac. Odlukom gradskih vlasti 1994. godine zdenac su iz Medvedgradske ulice gdje je Gliptoteka preselili na Rokov perivoj u Zagrebu gdje je i danas.

- Smatram da je to bila loša odluka, jer ovdje smo zdenac voljeli svi, i ljudi su navikli da je ovdje. Ne znam tko bi samo radi zdenca išao na Rokov perivoj ili ondje slučajno zalutao. Tijekom tih 40-tak godina koliko je ovdje proveo svi smo se navikli na njega, kao i građani koji su ga ovdje dolazili pogledati - ogorčena je Mažuran Subotić, svjesna da ipak novih promjena neće biti, a i moralne smjernice su danas ipak drugačije pa se više nitko ne zgraža nad ogoljelim ženskim tijelom.

Daleko od oka javnosti završila je i slavna Michielijeva skulptura Tri uha, a razlog je bizaran.

- Navodno su se građani Zagreba bojali ove skulpture pa su se u više navrata oko nje požalili gradskoj upravi. Stoga su odlučili da je najbolje ukloniti je iz središta grada gdje je stajala u Tkalčićevoj ulici. Premjestili su je u Park skulptura Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje se i danas nalazi - objasnio je direktor Ljevaonice umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu Željko Mačešić.

Skulptura je bila u Tkalčićevoj ulici od 1988. godine, a na današnju lokaciju preselili su je 1999. godine. Autor je brački kipar Valerije Michieli Tomić koji je kroz svoje skulpture uglavnom izražavao bol i patnju, pa je tako u Parku skulptura i njegova Meta koja također navodno u građanima izaziva nelagodu i strah. Sabor Republike Hrvatske 1997. godine autorovim rodnim Pučišćima darovao je skulpturu Talac, koja još uvijek traži svoje trajno i vidljivo mjesto.

S druge strane, ističu stručnjaci, pojedine skulpture koje su namijenjene drugom prostoru pojavile su se na neprimjerenim mjestima. Među njima posebno se ističe Meštrovićev Tesla.

- Kada je Meštrović radio taj kip, radio ga je upravo za prostor Instituta Ruđer Bošković. Od 1957. godine do 2006. koliko je spomenik ondje stajao, saživio se s ljudima i prostorom. Kako je točno i zašto završio 2006. na uglu Tesline i Masarykove ne znam, ali to nije prostor za njega. On je velik i predimenzioniran za skučeni prostor koji su mu ovdje namijenili. Umjesto da mu se dive i gledaju ga, ljudi se ovdje spotiču o njega - zaključila je Mažuran Subotić.