
"Galsko selo od kolonizatora branim samo ja i nitko drugi", poručivao je Zoran Milanović u kampanji za drugi predsjednički mandat. Danas šuti o Ustavnom sudu i Turudiću te surađuje s Plenkovićem i "kolonizatorima".
"Galsko selo od kolonizatora branim samo ja i nitko drugi", poručivao je Zoran Milanović u kampanji za drugi predsjednički mandat. Danas šuti o Ustavnom sudu i Turudiću te surađuje s Plenkovićem i "kolonizatorima".
Krajem studenog prošle godine, u jeku kampanje za drugi mandat, predsjednik Zoran Milanović naširoko je debatirao o Ustavnom sudu, o HDZ-ovu pokoravanju institucija, o uzurpaciji države i na koncu poručio: "Galsko selo od kolonizatora branim ja i nitko drugi".
A tko sada brani to "galsko selo"?
Zar onaj tko surađuje s "kolonizatorima"?
Milanović se prema Ustavnom sudu i postizbornim kontroverzama koje prate podjele u tom sudu i odluke koje u tijesnim izbornim utrkama idu u korist HDZ-a danas odnosi kao prema "španskom selu".
SDP diže glas, Arsen Bauk šalje dramatične prijetnje, u medijima se vodi rasprava o stranačkim podjelama na Ustavnom sudu kakve nikad dosad nisu viđene, čak i Jadranka Kosor poziva Milanovića da se oglasi o tome, ali predsjednik Republike upadljivo šuti.
Dapače, surađuje s Andrejom Plenkovićem oko tema o kojima je prvih pet godina vodio bespoštedni politički i osobni rat, nakon što je optužio Plenkovića da želi pokoriti sve institucije, dok se prema Ustavnom sudu odnosio s neskrivenim prezirom.
Milanović je šutio i o drugoj omiljenoj meti svojih kritika, Ivanu Turudiću, u situaciji kad je Državno odvjetništvo preuzelo aktivnu ulogu u progonu oporbenih kandidata i stranaka u kampanji za lokalne izbore.
Tko onda brani "galsko selo od kolonizatora"?
Sve to rezultiralo je drastičnim padom Milanovićeva rejtinga. U najnovijem istraživanju Crodemoskopa za RTL televiziju predsjednik Republike pao je s 29,4 posto popularnosti u travnju na 23,8 posto u lipnju. Dok je istodobno Andreju Plenkoviću i HDZ-u značajno skočio rejting.
Nije da Milanovića to nešto uzbuđuje. On nema potrebe osvrtati se na rejting u svom drugom mandatu koji počinje sličiti na prijevremenu mirovinu, uoči one prave koju je već najavio po isteku mandata. Ali pokazuje da su građani primijetili njegovu naglo pasivnost u obrani od "kolonizatora".
Milanović je htio biti SDP-ov premijerski kandidat, proglasio se liderom opozicije, čak i jedinom branom HDZ-ovoj uzurpaciji države i institucija, vodio je ratove protiv Turudića i Ustavnog suda, balansirao na granici izvanrednog stanja, a nakon uvjerljive pobjede u drugom krugu predsjedničkih izbora kao da se pomirio s postojećim stanjem.
"Predsjednička dužnost, prema Ustavu, ima relativno ograničene ovlasti, ali ih ima", poručivao je Milanović u studenom prošle godine. "Ima značajnu simboličnu ulogu, ali ide se do kraja".
Je li Milanović možda došao do svog kraja?
Jer prije predsjedničkih izbora nazivao je Ustavni sud "političkim sudom" i optuživao ga da je svoju odluku o tome da se predsjednik Republike ne smije kandidirati na parlamentarnim izborima "donio u dogovoru s Plenkovićem". "On je doveden na razinu stranačke krčme, što ranije nije bio", kazao je Milanović, dodajući kako Plenković "želi potpunu kontrolu, kroz svog zamorca Dragana Primorca i kroz Ustavni sud".
Primorca nema na Pantovčaku, ali zasad na Pantovčaku nema ni predsjednika koji bi pružao otpor ponašanju Plenkovića, Ustavnog suda, Ivana Turudića i ostalih.
A Ustavni sud danas se dijeli po stranačkoj liniji i donosi odluke koje idu u korist HDZ-u u tijesnim lokalnim utrkama, kao što je Turudić u kampanji uhićivao oporbene predstavnike i otvarao slučajeve u kojima je čak i privodio aktualne gradonačelnike poput Tomislava Tomaševića na saslušanje.
Dok Milanović šuti.
Kao što je praktički odšutio čitavu kampanju za lokalne izbore, nakon što se progurao u ulogu premijerskog kandidata SDP-a i nakon što je tražio od oporbe da ga podrži na predsjedničkim izborima. Nije se pretrgao u nastojanjima da oporbi u zadnjoj kampanji vrati uslugu.
"Galsko selo od kolonizatora branim ja i nitko drugi", kaže Milanović, naš samozvani Asterix (da ne kažemo Obelix) koji vlastoručno - uz pomoć čarobnog napitka - brani Ustav, državu, institucije, demokraciju, Hrvatsku od najezde HDZ-a.
No ako je državu branio "samo on i nitko drugi", što se događa kad ga ne brani ni Milanović? Pogodili ste, ne ostaje nitko drugi.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+