Zašto se novim spomenikom mijenja svijest o onome što je predsjednik Tuđman doista bio?
Podstrana: Predsjednik Vlade Andrej Plenković na svečanosti otkrivanja spomenika dr. Franji Tuđmanu |
Foto: Ivana Ivanovic/PIXSELL
"Želio sam ga prikazati kao narodnog čovjeka sličnijeg ribaru i težaku, običnom čovjeku nego uštogljenom političaru", kaže kipar Kujundžić, autor spomenika Franji Tuđmanu. Ipak, Tuđman je uvijek bio uštogljen.
To je oduvijek bio problem sa spomenicima: želimo li da odražavaju povijesnu ličnost kakva je doista bila ili kakvu je želimo pamtiti?
"Želio sam naglasiti oslobođenost dr. Franje Tuđmana i uniformnost kravate i odijela", objasnio je akademski kipar Ivan Kujundžić motive koji su ga vodili prilikom izrade spomenika prvom hrvatskom predsjedniku u Podstrani. "Želio sam ga prikazati kao narodnog čovjeka sličnijeg ribaru i težaku, običnom čovjeku nego jednom uštogljenom političaru".
Ali opet, Franjo Tuđman u očima javnosti nije bio ništa drugo nego uštogljeni političar.
Nikad ga Hrvati nisu vidjeli kao narodnog čovjeka, a još manje kao nekoga tko je sličan ribaru ili težaku. Bila bi to za njega - i još više one oko njega - prava blasfemija.
Podstrana: Predsjednik Vlade Andrej Plenković na svečanosti otkrivanja spomenika dr. Franji Tuđmanu |
Foto: Ivana Ivanovic/PIXSELL
Gard generala
Franjo Tuđman oduvijek je imao gard generala JNA, gard hrvatskog predsjednika, gard staromodnog, mrkog političara koji iz privatizirane vile u Nazorovoj i iz Titove rezidencije na Pantovčaku s državničke uzvisine promatra svoju Hrvatsku i Hrvate.
Bio je nedodirljiv, nepristupačan, nesimpatičan i nadasve - uštogljen.
Nije se znao smijati, šarmirati, razgovarati, približiti se javnosti i ljudima. Od njega se bježalo, kao što je on svojim gardom tjerao ljude od sebe. Širio je strah i prijetnju, a ne opuštenost i toplinu. Još manje nekakvu prisnost.
Nije onda jasno zašto je kipar Kujundžić želio od Franje Tuđmana napraviti "Marlona Branda", relaksiranog šmekera, zanesenog barda razdrljene košulje i podignute kragne, s rukom u pozi lokalnog stihoklepca prije nego vizionara.
Zar će za stotinu godina netko zaista misliti da je Franjo Tuđman bio takav?
Podstrana: Predsjednik Vlade Andrej Plenković na svečanosti otkrivanja spomenika dr. Franji Tuđmanu |
Foto: Ivana Ivanovic/PIXSELL
Kratke hlačice
Kujundžić je, dakle, htio prikazati Franju Tuđmana onakvog kakav nije bio, možda i onakvog kakvog smo željeli da bude. Samo, žele li svi oni sljedbenici Tuđmanova lika i djela doista pamtiti svog predsjednika u ovakvoj pozi?
Najopuštenija poza koju je hrvatska javnost vidjela bila je ona Tuđmana u kratkim hlačicama na teniskom terenu. Zašto nitko nije napravio takav spomenik?
Želimo li Tuđmana veličati ili relaksirati?
Mitovi s vremenom izobličuju povijesne ličnosti i sjećanje na njihovu ostavštinu. Ali Tuđman je umro prije 23 godine i sjećanje na njega još uvijek je svježe. Za neke i bolno svježe, pogotovo na godišnjicu ubojstva Aleksandre Zec čiji su počinitelji kasnije pronašli zaštitu upravo u Tuđmanovim dvorima.
Otvaranju spomenika Tuđmanu u Podstrani nazočio je i premijer Andrej Plenković koji je u svom govoru naglasio da "kako vrijeme bude prolazilo, tako će rasti svijest o ulozi prvog hrvatskog predsjednika".
Samo što se ovim spomenicima ta svijest mijenja. Izobličuje. Falsificira. Mitologizira. Možda čak i ridikulizira.
"Spomenik će upotpuniti identitet tog kraja sa znakom poštovanja i simbolikom koju dr. Franjo Tuđman kao prvi hrvatski predsjednik nosi za sve nas, za modernu, slobodnu, suverenu Hrvatsku", dodao je Plenković.
Znači li to da će svakom kraju biti prilagođen i imidž Franje Tuđmana? Ovdje ga se željelo približiti "ribaru i težaku", željelo mu se otkopčati košulju i ubrizgati pjesnički zanos u njegovu gestu. Je li to "znak poštovanja i simbolike"?
Franjo Tuđman će biti sve ono što želimo da bude, a ne ono što je doista bio?
Ivan Račan, bivši saborski zastupnik SDP-a, referirao se na novi spomenik Tuđmanu u Podstrani komentarom kako bi "bilo dobro zaustaviti natjecanje u podizanju groznih spomenika Tuđmanu".
I to kaže jedan SDP-ovac, sin bivšeg premijera Ivice Račana.
Ali evo, HDZ-ovci, Tuđmanovi sljedbenici i štovatelji, ne odustaju od onoga što bi se često moglo nazvati i "parodiranjem" Tuđmana. Gdje se često čini kao da ga portretiraju feralovci, a ne hadezeovci.
Konačno, Franjo Tuđman držao se kao spomenik dok je bio živ. Zašto onda njegovi spomenici danas moraju izgledati drugačije?
