Žene najčešće ubijaju iz straha: I to partnere koji ih zlostavljaju

Stalno me je mlatio. Iako sam u zatvoru, napokon sam slobodna, rekla je na varaždinskom sudu Ksenija Topolovčan (30), nedavno nepravomoćno osuđena na deset godina zatvora zbog ubojstva supruga Mirka (39).

Iako sud nije uspio utvrditi je li supruga ubila u obrani dok su se hrvali, ili je spavao u trenutku kad mu je zarila nož u prsa, brojni svjedoci na sudu su iskazivali da je često bila u modricama te da ju je suprug tukao. 

I Slađana Brkić (28) tvrdila je da ju je izvanbračni partner Dejan Slivar (46) zlostavljao. Zbog njegova ubojstva nepravomoćno je osuđena na deset godina zatvora. Kako je u trenutku ubojstva bila u visokoj trudnoći, postala je prva žena koja je rodila tijekom boravka u istražnom zatvoru.

Pločanka Karmen Matana Đorđević (25) ubila je supruga Sašu (35) braneći se od njegova napada. Zbog prekoračenja nužne obrane nepravomoćno je osuđena na četiri godine zatvora, a Varaždinki Nuši Bunić (21) sudi se zbog ubojstva bivšeg dečka Nikole Tureka (30). Tvrdi da ju je pokušao silovati. 

U sva četiri slučaja oružje je bilo nož, a osim Nuše, koja je Tureka ubola u vrat na livadi kraj Drave, ostala ubojstva počinjena su u obiteljskom domu.

Žene, pokazala su dva istraživanja koja su se bavila ovom temom u Hrvatskoj, najčešće ubijaju iz straha, koriste hladno oružje, a njihove žrtve su uglavnom partneri koji su ih zlostavljali. U većini slučajeva ranije nisu osuđivane, a ubojstva su počinile same u zajedničkom stanu.

Prvo, starije istraživanje datira iz 1999. godine i potpisuje ga psihijatrica Lana Mužinić, voditeljica Klinike za psihijatriju KB Dubrava. Ona je magistrirala na temu “Usporedba forenzičko-psihijatrijskih obilježja muških i ženskih počinitelja kaznenih djela ubojstava i pokušaja ubojstava”.

Dr. Lana Mužinić uspoređivala je 70 žena i 70 muškarca, vještačenih u Centru za forenzičku psihijatriju Psihijatrijske bolnice Vrapče od 1983. do 1997. godine, koji su ubili ili pokušali ubiti. Od 70 žena u njezinu istraživanju, 33 ubile su bračnog partnera, 10 izvanbračnog partnera suprotnog spola, pet znanca ili prijatelja, jedna je ubila majku, oca su ubile dvije, brata ili sestru dvije, vlastito dijete njih pet.

Njezino istraživanje pokazalo je da su vještačene žene ubojice u najvećem broju bile u braku te zaključuje da je upravo bračni status na ženu djelovao kriminogeno i to zbog dinamike unutar obitelji. U mnogo slučajeva ubojstvo je kulminacija dugogodišnjih zlostavljanja, fizičke sile i emocionalnog stresa. Svaki takav slučaj započinje kao uobičajena kućna svađa, a samo ubojstvo počinjeno je u afektu bez prethodne namjere ili predumišljaja. Većina takvih ubojstava bila je u kuhinji, a oružje je najčešće nož koji im se našao pri ruci.

Žrtve su uglavnom njihovi partneri

Bilo je i slučajeva u kojima su žene ubile žrtvu na spavanju, gdje postoji mogućnost predumišljaja, navodi Mužinić, te dodaje da sudovi uglavnom imaju suosjećanja prema zlostavljanim ženama. Ni jedna žena nije svoju žrtvu ubila ni pokušala ubiti gušenjem ili davljenjem. To se povezuje sa činjenicom da su žene krhkije građe, dok je za gušenje ili davljenje potrebna velika fizička snaga. Većina žena koje je istraživala, njih čak 43, kazneno djelo počinile su na štetu bračnog ili izvanbračnog partnera, a u više slučajeva nego muškarci sve je ostalo na pokušaju. 

Čak 40 žena ubilo je ili pokušalo ubiti u zajedničkom stanu. Ženina tradicionalna uloga uglavnom je bila ona supruge i majke zbog čega su žene bile više vezane uz zajednički dom te su provodile više vremena u kući. Glavni motiv ubojstva kod žena u 25,7 posto slučajeva bio je strah, potom slijedi psihopatološki motiv, odnosno ubojstvo pod utjecajem određene psihičke bolesti te samoobrana. U trenutku ubojstva većina žena branila je sebe, djecu ili druge bliske osobe od fizičkog i psihičkog zlostavljanja.

Većina ih nije bila zaposlena, bile su nižeg obrazovnog statusa i bavile su se domaćinstvom ili poljoprivredom. Zbog svega toga najčešće su bile ekonomski ovisne o partneru. Velik broj ubojica, kako žena, tako i muškaraca, dolazi iz razorenih obitelji. Žene su u mnogo manjoj mjeri bile pod utjecajem alkohola u vrijeme ubojstva, njih 30 posto u odnosu na više od 50 posto muških počinitelja.

Žrtve su stare od 51 do 60 godina 

Do sličnih zaključaka stigla je i socijalna pedagoginja Kristina Mihaljević koja je 2016. godine diplomirala na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu na temu “Osobna i kriminološka obilježja počiniteljica obiteljskih ubojstava”. Za razliku od dr. Mužinić, Mihaljević se u svom radu koncentrirala samo na žene ubojice i tražila razlike između onih koje su ubile partnera u odnosu na one koje su ubile dijete. 

Ona je analizirala 104 počiniteljice ubojstava koje su osuđene u razdoblju 1980. do 2013. te su kaznu zatvora izdržavale u Kaznionici u Požegi. Njih 86 ubilo je supružnika, a 18 svoje dijete, neovisno o djetetovoj dobi. 

U trenutku dolaska u zatvor na izdržavanje kazne četvrtina žena bila je u dobi od 41 do 50 godina te četvrtina između 21 i 30 godina. Najveći broj žrtava star je od 51 do 60 godina. 

Najviše ih je služilo kaznu do tri godine, njih 36,5 posto. Najveći broj žena ubojica završilo je tek nekoliko razreda osnovne škole, a njih čak 49 posto imalo je loše materijalne prilike. Više od 80 posto počiniteljica ranije nije bilo osuđivano. Gotovo polovica žena ubojica je iznadprosječno agresivna, dok im je samokritičnost ispodprosječne razine. Kod čak 41,8 posto zatvorenica utvrđen je poremećaj crta ličnosti, s time da je kod velike većine bio prisutan neurotski poremećaj dok žene koje su ubile dijete češće pokazuju psihopatsku strukturu ličnosti.

Žrtve su većinom bile alkoholizirane 

Najveći dio žena ubojica ne pije, ili barem ne pije prekomjerno, no trećina je bila pijana u trenutku ubojstva. S druge strane žrtva je u čak 61 posto slučajeva bila alkoholizirana. 

Najviše ubojstava žene su počinile srijedom, slijedi petak pa subota, dok ih je najmanje ubilo ponedjeljkom. Gotovo polovica obiteljskih ubojstava bila je u vrijeme između 18 i 24 sata. U večernjim satima ljudi su najumorniji, razdražljivi, a upravo tada najviše vremena provode s obitelji. Žene su gotovo polovicu obiteljskih ubojstava počinile na selu, a svega jedan posto izvan Hrvatske. Žene koje su ubile dijete češće to čine u većim gradovima, središtima županija.

Najveći broj žena u trenutku ubojstva bilo je smanjeno ubrojivo, ali ne bitno, dok nijedna nije proglašena neubrojivom.