Život u baraci: "Štakori nam dolaze na invalidski krevet"

Gradonačelniku Bandiću prijatelj živi preko ceste, ali nikad nas nije posjetio. Što će on u barakama, govori Olgica Hodko (57).

Nepokretna je otkako je prije dvije i pol godine slomila kuk. O njoj 24 sata na dan brine nevjenčani suprug Dragutin Gudek (51). Posljednjih deset godina oni žive u baraci u zagrebačkoj Ulici Čulinec. Nemaju zahod, struju ni vodu. Griju se i kuhaju na peć na drva.

- Župnik nam je nabavio dva metra. Stavili smo mu na stol sto kuna, ali nije htio uzeti - govori Olgica, koja prima 1250 kuna invalidnine. Od Grada dobivaju 200 kuna.

- Krevet se raspada. Onaj koji smo ranije imali pukao je pod njom. Ovaj nam je nabavila časna sestra Anita - govori Dragutin dodajući kako imaju problema i sa štakorima. Najavljuje nam i da će barake ubrzo rušiti, a oni nemaju kamo.

- U listopadu su nam obećali stan, ali otad nas nitko ne zove - dodaje.

Grad im obećaje stan

Supružnicima pomaže Marijana Matešić s prijateljima, koja je na Facebooku saznala za njih. Prije nekoliko dana organizirala je i vatrogasce, koji su dopremili vodu. Posjećuje ih nekoliko puta tjedno.

- Ona je naše zlato - govori Olgica. Marijana im je preko poznanika nabavila i dodatna četiri metra drva, a povezala ih je i s Vinkom Marićem, poduzetnikom i humanitarcem, koji ih je u petak posjetio. Odmah im je dao 2000 kuna jednokratne pomoći.

- Pozivam Bandića, svećenike i biskupe da im pomognu, jer ovo je sramotno - rekao je.

Kontaktirali smo i Grad. Obećavaju da će im u sljedećih 15 dana dodijeliti stan. Sve se, kažu, oduljilo, jer je Gradski ured za osobe s invaliditetom morao dopuniti zahtjev. Umjesto samačkog, u zahtjev su unijeli dvočlano domaćinstvo.