Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
206 komentara

Znanstvenici i teolozi: Isus nije doživio kliničku smrt pa oživio

Uskrsnuće je teološki pojam, a klinička smrt medicinski: u uskrsnuću se Isus vraća u svome tijelu i tu nemamo koncept navodnog iskustva poslije kliničke smrti, kada ljudi imaju vizije da napuštaju svoje tijelo i vide svjetlo

Dreamstime
Foto: Dreamstime
206 komentara

Kad se govori o uskrsnuću, vjernici, ali i oni koji to nisu, često se pitaju je li ono u stvarnosti bilo moguće, je li to doista bilo nešto što se baš tako zbilo, onostrano i nadnaravno? Teolozi jasno upozoravaju da uskrsnuće nije isključivo onostrana stvarnost, da ono pronosi poruku da je "Isusov grob bio otvoren Božjom ljubavlju koja je u konačnici pobijedila mržnju, nepravdu i sve moguće interese koji su se preko Isusove smrti prelamali".  

No, kako znanstvenici objašnjavaju svjedočanstva opisana u Bibliji? Teoretizirajući, oni iznose pet najčešćih teza. Prva je, i najčešća, da Isus na križu zapravo nije umro. Da su ga položili u grob živa, misleći da je mrtav. Druga da je uskrsnuće bila zavjera. A treće da su učenici imali vizualne halucinacije ili da je sve skupa samo legenda. Naravno, ostaje i ona posljednja, u koju kršćani danas vjeruju: da se uskrsnuće doista dogodilo.  

Priča o uskrsnuću nadilazi granice povijesne i znanstvene sfere

Prvu teoriju, da je Isus preživio i nakratko se oporavio zbog vlažnog zraka u grobnici, opovrgnuta je i pravim znanstvenim člankom u doista ozbiljnom stručnom magazinu Journal of the American Medical Association: 

'Težina povijesnih i medicinskih dokaza ukazuje da je Isus bio mrtav. Koplje, probodeno između njegovih desnih rebara, vjerojatno je probolo ne samo desna pluća, već i perikardijum i srce te time osiguralo njegovu smrt', stajalo je u tom članku, u čijem su pisanju 1986. godine sudjelovala trojica američkih liječnika. Članak je tada izazvao ozbiljne dvojbe, rasprave, a naišao je i na kritike da je nedopustivo tako teoretizirati o Isusovoj smrti. Teolozi, jasno, i tom su prilikom upozoravali da svaka priča o uskrsnuću nadilazi granice povijesne i znanstvene sfere.

Tako misli i njemački teolog Thomas Söding, profesor na Katoličko-teološkom fakultetu Sveučilišta Ruhr iz Bochuma, koji podsjeća na činjenicu da u Novom zavjetu nema detalja o samom uskrsnuću, o tome kako je zapravo tijelo nestalo i kako je Isus oživio: 

- Nigdje u Novom zavjetu se ne opisuje samo Isusovo uskrsnuće. Bilo je žena u Jeruzalemu koje su rekle: „Htjele smo ići na grob, a grob je bio prazan i mi si to nismo mogle objasniti. Ali onda nam je rečeno – kroz Božji glas – da je grob prazan jer je Isus ustao iz mrtvih."

Bilo je ljudi koji su te iskaze žena smatrali bezumnima. Na kraju se i njima ukazao Isus. Oni su mislili da su vidjeli duha. Ali onda je Isus rekao: „Pogledajte me bolje. Ja sam Isus!" To su ta dva uporišta. Prvo: grob je pronađen prazan. Za to nema prirodnog objašnjenja. I drugo: tu je to ukazanje uskrsnuloga. To također pokazuje da Bog nije sklopio savez s velikim mudracima tadašnjeg svijeta nego s običnim ljudima koji su imali vezu s Bogom. To ima veliki smisao jer je Bog među ljudima kod kuće.

Svjedočanstva ili halucinacije?

Fenomen uskrsnuća opisan je u Evanđeljima kada Pavao prvi svjedoči, da Raspeti nije ostao u smrti, nego da se nakon svog uskrsnuća trećeg dana u više navrata ukazao svjedocima. Evanđelja izvješćuju o ukazanjima uskrslog Isusa, ali i o praznom grobu. 
Uskrsnuće danas potiče i priče o takozvanim fenomenima iskustava bliskih smrti ili tzv. kliničke smrti, u kojima ljudi često opisuju da su, kad im je prestalo kucati srce, vidjeli svjetlost ili da su gledali prizore iz svog djetinjstva, da su vidjeli vlastito tijelo kako se uzdiže uvis.

Takva svjedočanstva znanstvenici smatraju halucinacijama, zapravo misle da su ona proizvod posljenjih moždanih aktivnosti, prije konačne smrti.  

O ovom fenomenu je napisana izuzetno poznata i kultna knjige 'Život poslije života' dr. Raymonda Moodya, u kojoj se opisuje niz takvih slučajeva. A mnogo je i takvih svjedočanstava u ljudi koji su doživjeli kliničku smrt u Hrvatksoj. Nije stoga čudno da umjetnici kroz stoljeća i Isusovo uskrsnuće slikaju kao put prema svjetlosti, uvis, ponekad iz kroz tunel, zapravo spilju ili grobnicu.

Foto: Pixabay/Merseyside Police

Uskrsnuće je teološki pojam, a klinička smrt medicinski

No, važno je znati da je uskrsnuće teološki pojam, a klinička smrt medicinski, te da su komparacije vrlo nezahvalne, pa čak i nemoguće. U uskrsnuću je, naime, bitan detalj da se Isus vraća u svom tijelu, upozoravaju znanstvenici. Dakle tu nemamo koncept duhovnog iskustva poslije smrti, kada ljudi osjećaju da napuštaju svoje tijelo, kada imaju i vizije kako se izdižu iz njega. Neka od tih svjedočanstava doista su teško objašnjiva i začudna, naročito ona u kojoj se ljudi dobro sjećaju lica i razgovara kirurga i liječnika koji ih oživljavaju nakon kliničke smrti.

O. Ivan Kozelj, profesor kršćanske filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1896.-1982.), još je davne 1931. godine napisao ozbiljno i koncizno djelo pod naslovom "Uskrsnuće Isusovo pred forumom moderne kritike", u kojem na vrlo vješt način iznosi ključne teze o Isusovu uskrsnuću i pri tom zaključuje: Sva četiri evanđelja se potpuno slažu, u bitnim
tvrdnjama, i to 1. da je Isus bez svake sumnje umro te bio pokopan, 2. da je treći dan grob nađen prazan 3. da se Isus ukazao živ u tijelu svojim učenicima". 

O. Kozelj potom citira "bezvjerce i racionaliste", filozofe koji kažu da za "modernog čovjeka, istinsko uskrsnuće, tj. povratak k organskom životu tijela, koje bijaše uistinu mrtvo, jest nemogućnost svih nemogućnosti". Konačni zaključak o mogućnosti uskrsnuća o. Kozelj je izveo iz riječi Eduarda Reussa, teologa rođena 1804. u Strasbourgu, autora iz kruga liberalnih teologa luteransko-protestantske crkve u Augsburgu:

- Što se tiče temeljnog događaja t. j. uskrsnuća samoga mora znanost konstatirai, da apostoli u tom pogledu nisu nikad i nigdje pokazali ni najmanje sumnje i ni najmanjeg kolebanja. Apologetika pako može si danas prištedjeti trud, da ozbiljno pretresa izvjesna tumačenja, koja su nekad izmišljali, da izbjegnu čudu, kao n. pr.: mogućnost obične letargije, od gdje bi se Isus bio malo pomalo probudio; ili da su sve to udesile vođe neke tajne stranke, da tako pripomognu do pobjede učenicima; ili hipoteza, da su učenici promišljeno raširili lažne vijesti i slično, sve jednako romantično i nevjerojatno. Povijest i psihologija, fiziologija i dobar ukus obračunali su s tim već davno. Pokušaj, da se svede sve na obični mit, razbija se o kratkoću vremena, što postoji između događaja samog i prvog propovijedanja; utjecati se utvarama i subjektivnim vizijama nemoguće je, imamo li pred očima univerzalnost i čvrstoću uvjerenja u krilu prve Crkve. I kad nijedno naše evanđelje ne bi za svoje tvrdnje imalo garancije neposrednog očevica, preostaje svjedočanstvo Pavlovo, koji očevidno reproducira tvrdnje onih ličnosti, koje navodi. Mi možemo opet i opet priznati, da nam je mnogo toga u toj povijesti neshvatljivo; da nam nikad ne će poći za rukom, da si jasno predočimo narav i način egzistencije Uskrsloga Isusa; da naš razum stane uvijek, kad pokuša stvoriti si jasnu ideju i srediti elemente raznih izvještaja: još bi uvijek ostala ova neosporiva činjenica, (pred kojom ne možemo zatvoriti očiju!) da je Crkva, koja postoji više od 18 stoljeća, građena na tom
temelju, da je ona dakle njegov vječno živi svjedok, i da je ona zapravo, koja je s Kristom izasla iz groba, gdje bi inače s njim najvjerojatnije ostala zakopana zauvijek".  

'Zbilju uskrsnuća ne možemo sebi ni predočiti jer to nadilazi čovjekove moći'

Za kraj, možda odgovore na sva pitanja o uskrsnuću - vjerska, historiografska ili znanstvena - dobro sažima misao koju je u tekstu pod naslovom "Uskrsnuće tijela" prije dvanaestak godina, u časopisu Svjetlo riječi koji u Sarajevu izdaje Franjevačka provincija Bosna Srebrena, objavio fra Ivan Bubalo, profesor Franjevačke teologije u Sarajevu, ali i filozofski pisac.

On je tako prilično jasno ustvrdio da "zbilju uskrsnuća ne možemo sebi ni predočiti jer i to apsolutno nadilazi čovjekove moći. I Biblija nam o tome govori u slikama koje jedino i njoj samoj preostaju kako bi izrekla neizrecivo i predočila nepredočivo: Bog će prebivati s njima... I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer — prijašnje uminu".

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message