Obavijesti

News

Komentari 3
Foto: Photographer: Andrey Popov
FELJTON: SEKS SKANDAL

Znaš ti koliko đikani plaćaju da budu s curom poput tebe?

3. DIO Knjiga manekenke i sponzoruše Izabele D. navodi niz anegdota, dogodovština ili možda tračeva čiji su akteri ljudi koje dosad nismo viđali u dijelovima crne kronike rezerviranima za prostituciju...

U pokušaju ilegalnog prelaska Drine u čamcu s još tri djevojke koje je vodila na orgije prije desetak dana uhićena je srpska starleta Tijana Ajfon i od tada ne prestaje puniti stupce svih regionalnih medija.

Starleta je osumnjičena za podvođenje i organiziranu prostituciju.Policija i tužiteljstvo Tijanu terete da je ona bila jedan od organizatora orgija u Bijeljini i da je njezin 'posao' bio dovođenje djevojaka u vikendicu gdje se sve planiralo izvesti

Tijana je inače već godinama prisutna u javnosti. Ona je srpska reality zvijezda i nerijetko se medijima hvalila skupocjenim poklonima koje je dobivala od svojih partnera, a nikad im nije htjela otkriti identitet kako ih ne bi eksponirala javnosti. Navodno joj je dečko s kojim je bila 2017. nabavio automobil vrijedan 380.000 eura. Tada je znala govoriti  kako joj je jedini posao da bude lijepa i pojavi se na nečijoj privatnoj zabavi te da je posao starlete super zanimanje.

U knjizi  "Seks skandal" bivša manekenka Izabela D. opisala što se krije iza paravana visoke mode - svijet seksa, prostitucije, droge i bogatih i poznatih sudionika hrvatske društvene scene. 

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

Svakog dana na portalu 24sata.hr donosimo vam feljton s dijelovima iz šokantne knjige. 

3. DIO

Što više slika po novinama, veća cijena. Što veća cijena, više zadovoljstva. Više cipela. Više Swarovski kristala. Više eura. Jasno kao dan. Ali, ako pristaneš na sve, onda si baš prava, olinjala, prokleta kurva. Ne sponza u lovu na frajera. Ne, ono, prostitutka, za istač.

Izabela D.

Treba znati kad podvući crtu

Tražim drogu koju sam sakrila od usisavača Dine. U šta sam je uopće stavila na brzinu - u prijavnicu za ispit naravno. Da i to nečemu posluži. Istresem na Eyes wide shot CD.

Baby did a bad bad thing, pjeva Cris Issac.

I sjetim se spota. Debela Letitia Casta s njim. Nije debela ko Debela, al ima prelijepu facu. I sreće. Što ja nemam. Vučem s CD-a. Lajna me odbedira od te depresivne priče. Razmišljam što da obučem. 

Hm, otvaranje galerije, pa vjerojatno nastavak dalje. 

Neću da me te kulturne pičke promatraju kao model u prolazu. Kao Bizonova i Lokničina ekipa. Oni su seljaci, al se bar ne pretvaraju. Ma traperice i potkošulja. I štikle. Može proć za Umjetnički paviljon i za Gjuru i nedobog Lampaše. 

'Son of a preacher man' me zove iz dnevne.

Antonio kreće prema mojim neboderima. Šminkam se, vučem ostatak, spremam kartice, osobnu, šminku i sunčane naočale u torbicu. Moram kupit pljuge. Idem prema liftu, neki starac je unutra, dobro da ne izvadi kitu kad me vidi, pa se odlučujem za stepenice. Pičku materinu, dobro da se ne polomim zbog drkadžije na štiklama i ovim popišanim stepenicama. 

Vidim Antonia. Očito je proveo više vremena spremajući se nego ja, al nema veze.

- Izzy, pa kako to izgledaš? 

Jebote, šta me to svi danas pitaju. 

- Smršavila si opet, daj da te vidim, skida mi naočale.

Ja opet zahvaljujem Bogu na Lorealu - dobro je, lijepa si, samo jedi, molim te. Dragi Antonio.

- Idemo do galerije po robu. 

-Po robu? Iznenadio me. Opet koka. Hm, nije loše…

- Šta si mislila da ćemo s tim klošarima biti? Eventualno u Gjuri kasnije, nasmije se. Imam novu žnoru tamo, kasnije je u Tkalči otvaranje Tom Forda. 

- U kurac, šta nisam minicu obukla. 

Parkiramo na Vesi i spuštamo se. Još je dan. E, da je bar svaki ovakav- pizde bulje u Antonia, idemo po bijelo,  dobro izgledam, promocija će biti dobra - da konačno i ova vukojebina dobije Tom Forda. To se uvijek kaže - konačno dobili Cavallija,  Cleina i to najčešće čuješ od onih što za čarapu njihovu nemaju. 

Stižemo do cilja, priznajem, ne izgleda loše, terasa je kako bi Vlatka rekla 'prekrasna'.  Ambijenti su u njezinoj knjizi uvijek 'prekrasni', namještaj  je 'stilski', a odjeća je 's potpisom'. Jak fond riječi, na njega je žena dobila garderobu od 4 milijuna kuna.

Četiri fakin milijuna. Ja u džepu nemam 400 kuna. Napisala je knjigu. To je novi potkožni prišt na epidermi hrvatske književnosti. Tolstojevski iz Bjelovara. Kaže, stari muž je bio škrt, nije joj dao lovu za neke fotke s vjenčanja koje su prodali nekim novinama. Pa jebote, tek si na vjenčanju skužila kakav je kit? Nakon sto godina. Kurac, pa nisi potpisala vjenčani list, nego ugovor o najmu. Jebote. I onaj prošli te nije mlatio? Godinama?

Uzimam čašu vina dok mi Antonio signalizira da se odmah vraća. Žicam cigaretu od nekog bradonje kraj sebe. Ljudi za stolom glupavo se smiješe. Pali mi. 

- Di si Antonio, mamicu ti jebem? Vadim mobitel i drkam po njemu kad vidim onu debelu lezbu s Red carpeta. Pa da. Tko bi drugi došao izvještavati o 'kulturi'. 

Antonio se vraća, debela grda lezba, da, Edita se zove, ga zaustavlja.

- Tko izlaže večeras, gospon mister? Ha, kaj ne znate?

- Antonio je razoruža smiješkom, odgovarajući da zaista ne zna i da moli da ga prosvijetli.

Debela se zbuni. To je dovoljno da mu priđem i odvučem ga prema izlazu. Čujem ljutiti glas iza nas, snimaj, snimaj, ma snimaj mi guzicu u odlasku, debela. I pogledaj si torbu, slučajno mi je pljuga pala unutra. Ne bih to napravila. Ali, ne volim spodobe koje svoje komplekse liječe na drugima. Kad je Simonu zajebavala - nastavi niz. Šta kurac nastavi niz?? 

Antonio me prekida u mislima…  Bolje.. Jebote Izzy, šta si navalila, još bi nas ovaj počastio, di da sad vučem.

- Antonio, svi znaju čemu služi auto, ajde, penji se. Koliko imamo. Dovoljno. Aha. Pička mi neće reć. 

U autu slažemo, hvala Bogu ne treba drobiti, iako se uplašim da je vjerojatno gadan miks. Crne slutnje pokažu se neopravdanima - prva me zvekne da bih ono smeće malo debelo od maloprije zagrlila.

S radija trešte Bolesnici: Stari reper ide van, napljugan i urokan…

Hahaha, ok nismo jedini.

Parkiramo u blizini, mada bih se ja još rađe vozila s njim, drogom i starim reperom. 

Vidim gužvu, fotiće. Onaj slatki s kapom mi klimne i zamoli za sliku Antonia i mene. On odmah skida naočale, grli me i spremno pozira. Opa, Nova tv je i tu. Ne znam ljude, nečije dno torbe će znači ostati neprogoreno. 

Sisata Hany, koja se jebe za par sto eura, ispija koktelčić nesvjesna da izgleda kao Delboy. Trio fantastikus, poznatiji kao Trio Gušti  - Šela, Bini i onaj treći - tipovi koji su izjebali sve missice na račun tatinih para, kurče se s visikijima na ono malo sjedećih mjesta.

Sirota Mirna Zidarić izbezumljenog pogleda traži fotić da ju slika. Jedan se približava i kaže ajde Mirna za Večernji. Ona se kao nećka, onda izbaci konjske zube. Frajer je slika, al čujem da ustvari samo govori čk, čk, čk, čk, - legenda, kakva legenda, ovog pamtim.  Idem s Antoniom do WC-a i u miru pločica ga pitam

- Jesmo zbog Snejki tu? 

- Ne, Izzy, zbog tvog Malog jebenog Mate smo tu. Koji te, ako nisi znala, kresnuo u sobi s videonadzorom. I svima okolo pričao.

- Fak!

-Malo opreza drugi put. A za Snejki odjebi- kresnuo sam kravu, sredila mi je tri posla odonda. Stara, smiri se. 

Pokazuje mi lajnu.  U pravu je. A koju pičku materinu je meni Mate sredio.

- Da se kresnem sa Snejki, pitam ga. Muka mi je, ali eto, glumatam. 

Antonio se nasmije i kaže:

- Dogovorit ćemo nešto. 

Na izlazu naletimo na Bizona, Antonio ide po cugu. 

- Tko te ljuti mala, pita govedo.

- Nitko, glupo odgovaram.

- Ajde malo osmijeh, ko da su ti svi pomrli djeluješ. 

Da, da, majmune mislim si, retardirani majmune, no shvatim da čovjek drobi o editorialu.

- Editorial? Za koga? 

- Pa pričam ti, sjediš na ušima, mogu ti srediti, urednica mi je rodica. Nemaš frke. Dodao je:

- Jednoga dana, a taj dan možda nikad ne dođe, ja ću zauzvrat od tebe zatražiti uslugu. Do toga dana...

On gleda Kuma, stara škola

- Kum, kažem.- Don Vito Corleone. Zgodna ponuda. Do tog dana ništa. Belo me gleda. Dodajem da je to najdraži Dinin film pa, eto, znam. Priheftao nam se i onaj čudak Pjer 'draga ovo draga ono'.

Sjetim se kako je Iva pričala da nekom od Lokničine kamarile mobitel zvoni isto na melodiju iz Kuma. Gledat Kuma i  drkat. Završim dupli viski i pitam ga, u šali,  je li gangster.

Pazim na izbor riječi, kuš. On gleda Kuma, stara škola. Šanerčina i krimos? Al dobro.

Nastavljam - pa citiraš Kuma, misliš li ozbiljno. 

Nadam se da nećemo morati saznati, nasmije se. Zašto tražiš karizmu u sebi punjena ptico.
Pjer me spašava:

- Kae lutko, na Kate Moss se furaš, dupe ti je ko plivadon, gledam iz daljine jel to Izzy il kaj? 
Bizon se nervozno ispričava i odlazi. 

U jebote, jel ti znaš za kog je krampa on oženjen, pita Pjer. - Najveći strah mu nije od murje nego da mu ekipa ne sazna kak ženica zgleda. A on, bogec, bježi od nas stilista jer misli da štetimo njegovom mačo imidžu. Pa kaj je njemu? Kaj on ne zna kak stvari stoje? 

- Pa mi stilisti smo jači od camorre, ceri se Pjer.

Pjer dobro živi, ima stalne gaže i piše u nekom ekonomskom listu o gadgetima i pizdarijama. Oblekice i to. U tim su novinama svi gejevi, pa kad im dođe neki hetero, onda kažu da ima alternativni seksualni stil. Smiješni su. Antonio dolazi. Već poprilično pijanom Pjeru pada vilica:

- Antonioooo, draga, kaj si pramiće dal? 

- Kak ti oke ističu, baš dobro, al se ljuuutim kaj se s menom nisi konzultiral. 

Antonio nabacuje osmijeh iz izloga, broj dva.

- Pjer ljubavi, htio sam te iznenaditi. 

Pederu izbija slina.  Gleda u mene i namiguje. Pita Antonija, znaš kaj je bigamija. To je kad imaš ženu viška. Monogamija ti je to isto. Razvaljuje se, smiješno mu je to. Veli, neki pisac je to rekao. Antonio brije da su svi ti likovi potrebni. Vidim par plastičnih sisa i rijetku zblajhanu kosu. Snejk. A ne, ne večeras. 

- Pjer ljubavi, nemoj se ljutiti,  imam ispit sutra, zamolila sam Antonia da me baci doma što prije. Zbunjeno me gledaju, al Antonio kuži da se želim maknuti. 

Ljubim ga u obraz. Peder ostaje razočaran. Lovim Antonija za ruku i žurim prema izlazu. Bježimo s mjesta sreće. Magla!
Probijamo se kroz gomilu. Grozničavo razmišljam kako da mu objasnim. Malo dalje stanemo. Nije bilo potrebe za brigom, Antonio je smiren.

- Hvala što si nas izvukla. 

Ha? Dobro da si ga vidjela, ne znam što bih bez tebe. O čem ovaj brije?? 

- Dužan sam mu već tri mjeseca, mislio sam da je u jebenoj Austriji, samo bi mi falilo da mi tam scenu napravi. 

O, pa moj anđelčić je dužan dileru.

- Nema problema ljubavi. Treba znat kad povuć' crtu.

To mora da je ljubav

Vruće mi je, ležim, gdje sam? 

Sobica u Folki, aircondicion-free naselje, Antonio u sponzorskoj žuja majici leži kraj mene. 
Buljim kao zadnji psihopat, ne mičem se. Mislim samo da se nikad ne maknemo od tu. To je sreća. Ništa mi neće ovaj dan pokvarit - nadam se - nikakvi crnjaci, ni ružne stvari… Ništa mi više ne treba. Dobro, ako Antonio želi, može nam netko donijeti malo bijelog. 
Mobitel, trešti negdje iz dna sobe. 'Wild boys', retardinjo melodija Duran Duran. Drugim riječima, moćno govedo želi razgovarati sa mnom. Bizon.

Dižem se, žurim, samo da prestane. Koji je meni isto gluhi kurac da je jebeno zvono ovako glasno???

U žurbi rušim dvije, naravno, do pola popijene limenke Hoocha, kopam po torbici, evo ga. Jebeni Bizon, jebeni mobitel, jebeni mokri pod, idem prema kuhinji u nadi da Antonijev san nije poremećen.  

- Tko rano rani, dvije sreće grabi- umjesto normalnog ljudskog pozdrava, grmi  retardinjo s druge strane. 

- Ej Bizon, pa otkud ti?

- Mala, jesmo se nešto dogovorili jučer? 

Meni je pred očima samo Pjer koji blebeće o Bizonovoj ženi-krampu. Hm, to mu ne mogu reći.

- Kum, o Kumu smo pričali, zagrcnem se. 

- E jes' ti mala pametna, nemoj mi previše pametovat, tako se nikad nećeš udat. Al je. Sredio sam ti snimanje, dođi.

- Di? 

- Pa u Radničku jebote, radni narod Flasha te čeka.

- Ha? 

Jel ovaj normalan? Al nastavlja ozbiljno. 

-To ti je za one tri strane unutra - samo te šminkaju, a ti šutiš, a sve ispadne različito. 

- Pa ja sam se tak probudila, moram oprat kosu. 

- Aj ne pizdi, sad se to sve kompjuterom uredi. Sjedi u taksi i dolazi. Spušta slušalicu.

Flash - editorial - s jedne strane, majko mila još se nisam ni pogledala. I moram ići od Antonia s druge. Letim prema ogledalu. Đizzz- ok, ok, visine imam, kosu operem, tamo će je srediti, a heroin chicc je uvijek in. Kate Moss, Christie Brinkley i ja. One, doduše, na Mahnhattanu, a ja na Radničkoj cesti, ali tko će se sad zamarat s tim. To je samo privremeno, nadam se, ha ha. Čujem tumbanje po sobi, ulazim, Antonio s krpama i Hoochevima. 

- Izzy zlato, ne pretvaraj mi stan u alkoholičarsku rupetinu, nije dosta što piješ u spavaćoj, nego rušiš i bježiš. 

- Idem na snimanje, viknem, editorial, beauty editorial za Flash.

- Čuo sam draga tvoj dijalog, veleumovi 21. stoljeća: E, kaj kum? E, a kosa? Kompjuter, ha? Stižem - nadrkano me imitira.

Ha? Jesam ja buljila do maloprije u to zlobno stvorenje s krpama? Opet, opet si dozvoljavam da me pretty boy izbaci iz takta. 

- Šta ti nije drago zbog mene, pitam. I odmah mi je žao kad čujem da zvučim ko zadnja ucviljena kučka. On me samo pogleda i odlazi s tim jebenim lavorom. 

Nervozna sam. Vadim mamine lexaurine iz torbice, pijem dva i idem se tuširati. Ajde, počnite djelovati više. Ajde. Perem kosu i buljim u cijene na Antonijevim šamponima.

- Tony and Guy - 140, regenerator- oatmeal and honey- 190, nalazim kutijicu shine junkyija - 180. Ja sam bila sretna kad sam kupila usrani Pantene Pro V u Konzumu za 20 kuna. U jebote, kosa je super od ovog. Super! Lexići počeli djelovati, ne šminkam se, grabim torbicu, navlačim traperice i potkošulju od sinoć i ljubim Antonija u obraz na što dobijem škrgut zubima.

'Ništa mi neće ovaj dan pokvarit, ap šuvari vari, vari' pjevam si u glavi trčeći po stepenicama i s ono malo preostalih impulsa zovem 970. 

'Taksi možete naručiti na 060 800 800' - o jebem li vas retardirane - ako sam zvala ovaj broj boli me kurac gdje još mogu naručit, ionako dobijem ista dva operatera za cijelu ovu rupu od grada uvijek. Nadam se da će bon izdržati. Javlja se, kažem Antonijevu adresu.

- Kod Lepog bb…

A fakat sam dobre volje, trebam češće palit mami tablete- možda koji put i veš skupa operemo. Dolazi ptspovac u smeđoj kockici, iz sedamdesetih valjda. 

Ništa mi neće ovaj dan pokvarit - mantram i dalje dok tip blebeće:

- I tak sam vam ja slikar, ne, i sad se žalim Sudu u Strassburu jer me nisu uvrstili na retrospektivu pe-te-es-povaca. Sad ću Vam pokazati.

Majstor vadi mobitel i kopa po datotekama tražeći valjda svoje remekdjelo, a volan, tko jebe. Prelazi u drugu traku, snažno trubljenje ga natjera da opsuje i primi volan i konačno mi pokazuje. Prvo mislim da sunce tuče u ekran, ali ne- plavo, plava kocka, plavo. 

- Eto vidite, to sam Vam ja naslikal, nastavlja taksi-Picasso, dat ću Vam vizitku. 

Pruža mi komadić kartona na kojem piše 'Roman', drhtavom penkalom, i broj telefona. Smješkam se prema njemu, klimam glavom, nadajući se da ne vidi kako se gušim totalno, suze mi idu ispod naočala.

- Da, tako Vam je to- kažem utješno, danas se pravi talenti rijetko prepoznaju, a ako se i istaknu, guši ih malograđanska sredina. Mislim, plavu kocku ipak treba znat nacrtat, razmišljam u sebi. 

Roman me gleda malo zbunjeno u retrovizor, ali ipak, ubogi zaključuje da ga ne podjebavam. Pjevušim u sebi, do mene dolaze samo dijelovi njegovog logoreičnog monologa - rat, tempera, cijene, kuća, more, liječenje, sud….

Uf. Kako bi moj život tako isprekidano zvučao pitam se, al evo nas u Radničkoj. 80 kuna, pružam mu 100 i kažem da zadrži. Ipak mi je danas snimanje prvog editoriala. 

'Znaš koliko đikani plaćaju da budu s curom poput tebe?'

Dino me pita kad sam zadnji put izašla u Flashu.

- Ne na malim sličicama nego editorial?

- Prije 2 mjeseca. Dobro se sjećam tog snimanja sa šutljivim fotografom, stilistom i prelijepom šminkericom Simonom nakon kojeg smo svi bacali plave kuglice s nekog bora zaostalog s božićnog snimanja. Bacali smo ih dok čistačica nije došla. Snimala sam s Lidijom koja pokušava upecati Ivana iz prve lige- sponzora, jebača, ma taj je priča za sebe. Diže mu se svakih pola godine, pokuša je izjebat i ne da joj ništa. Kad ju ne jebe, samo stižu pokloni i pare, sad ga pokušava za stalno upecat. I ja bi, a ne znam ni tko ne bi.

- Pusti sad bor i tvoje nenormalno izbacivanje negativne energije i Lidiju, znaš ti koliko đikani plaćaju da budu s curom poput tebe? Svaka polupevaljka, manekenka pa čak i hostesa diže mu ugled pred drugima. Natječu se koji će pokarati slavniju. Imam jedan takav poslić za tebe, kaže.

Objašnjava kako je pola poslova koji se zbivaju oko estrade samo paravan. Pjevačice koje ne mogu živjeti od pjevanja, manekenke koje ne mogu živjeti od revija, glumice koje od tarife za epizodu u epizodi sapunice ne mogu kupiti ni potpetice od cipela, ipak žive sjajano, i blještavo, i luksuzno. Kako? Svi znamo kako. Njima je core business 'kruh sa sedam kora'. Jebu se za lovu u mraku, da bi sjajnije izgledale na svjetlu.

Kad čuješ pjevačicu kako reve, a 'zvijezda je u usponu',  znaj, njena zvijezda nije u padu - ona nikad nije ni postojala. To samo maheri, mangupi, menadžeri, impresariji, vlasnice agencija, reklamiraju svježe meso, baby beef. Što više slika po novinama, veća cijena. Što veća cijena, više zadovoljstva. Više cipela. Više Swarovski kristala. Više eura. Jasno kao dan. Ali, ako pristaneš na sve, onda si baš prava, olinjala, prokleta kurva. Ne sponza u lovu na frajera. Ne, ono, prostitutka, za istač.

- Dino, drugo su tulumi gdje nekog pokupim za par sto eura, nisam baš hotelska kurva koja s nepoznatima liježe.

- Čuj nju- da 's nepoznatima liježe'. S Malim Matom si vjeronauk slušala u Crkvi? S Escobarom igrala gumi-gumi? Osim toga, valjda meni vjeruješ, ja ti garantiram za tipa. I Bizon isto. Imaš da te večeras na Laništu. Dat ću ti broj još.

Odlazim bez pozdrava prema kući. Treba se za date i sredit, ne? Odlučujem se na usku bijelu haljinu Patrizia Pepe i obične Zarine štikle. Sjedim, pušim i čekam. Poruka s adresom konačno dođe i zovem taksi. Ostavlja me kraj novogradnje, ubrzo nalazim prezime i popevši se imam što vidjeti. Madrac na podu, prazna kuhinja, miris farbe. I – dva tipa.

- Dobar dan momci, dvojica ste, jel? Nije bio takav prvotni dogovor.

- Nemoj ti o 'prvotnom dogovoru'. Sve je u redu- di si tu si.

Poznat mi je ovaj privlačniji, možda ga s faksa znam. I kreće akcija. Nema predigre, skidam se usput prljajući haljinu šminkom, ostajem samo u tangama i štiklama. Stavljam mu kondom i legnem na koljena dok mi ga on odostraga nabija. Odjednom me baca, zajašim ga, a on poput male kujice zastenje: pojebi me. Počinjem mrdati bokovima, ali mu to nije dovoljno.

-Tko ima najveći kurac?, pita on samozadovoljno (otkud mi je poznata njegova njuška, mislim)

- Ti!, glumim lošije od histrionske prve postave. Tipičan malokurčasti nejebač, pa krenem sa standarndanim riječnikom.

- Obožavam tvoj kurac, nabijaj mi ga jako, ah, ah, ah, svršit ću, mada je istina da više osjećam ginekologa kad mi prčka s onom tankom cjevčicom. Konačno svrši, zapali cigaretu i vikne drugom što je ostao u improviziranoj kuhinji, drkat valjda.

- Daj mi hlače donesi.

'Ako politizira kako jebe, u govnima smo'

- Jel ti bilo dobro, pita.

- Mmmmm, odgovaram razmišljajući o cijeni. Vadi novčanik dok ovaj drugi pase pogled na mom tijelu. 800 eura, nije loše.

Drugi dan dok jedem hamm and eggs  - imam što vidjet u dnevnim novinama. Moj sinošnji jebač je 'mlad političar pred kojim stoji blistava karijera' i kojega opisuju kao 'mladog lava'.  E, ako politizira kao što jebe u govnima smo. Okidoki, i to smo sredili. Moramo se malo i slikati. Business as usual. Idemo na editorijal…

Ulazim u šminkersku zgradu, debeli brko na porti - možeš izgraditi nove Blizance- al kod nas će te uvijek dočekati jebeni brko ili ovi mladi Marićevi guzičari šta rade za dva soma. 

- Imam snimanje.

- S kim? 

O jebote znatiželjnog.

- Za Flash. 

- E pa Flash je velika firma, kog da zovem da dođe po tebe? 

Molim Brku telefon jer nemam više impulsa. Zovem Bizona. 

- Tko je - grmi. 

- Ja, kako ti se zove rodica?

- Tko ja? Tko me jebe? Nemoj da ti dođem tamo.

- Bizon, Izzy je, zovem iz Flasha, pita čiko ko mi je kontakt za snimanje?

- A mala, stigla si, bravo, bravo... Božicu nek zove. Ajde, poslikaj se pa ćemo pojest nešto. 

- Ok. 

- Božica. 

- Božica, kaže Brko, to sam i mislio.

- Pa šta nisi reko šupčino, nego cirkus izvodiš, mislim, al kužim da i on nečim mora popuniti dan. Dolazi Božica -  odeblja ženica, blizu 40, al utegnuta, sređena, grli me kao da se znamo oduvijek.

I kaže- pa ljepotice, svi te čekamo, idemo prvo na kavu na peti. Bizonova obitelj. Bizonka. Naglas kažem- hvala, nemojte se ljutiti, u zadnji tren sam saznala. 

Dolazimo do kafića koji je blago razočaranje -  takvu zadimljenu rupu bi očekivala na faksu, al ovdje…tajnice, marketing, po držanju i odjeći svakom pogodiš šta radi u zgradi. Novinarke. Grde, puše, tračaju. Sjedim s Bizonkom i četiri kokoši. Jebalo vas tračanje 'ajmo raditi, mislim i idem do šanka po sok.  Razgledavam i začujem nekakvo blebetanje:

- I onda je on izvukao pištolj….

Ha? 

Okrenem se, neki tip mi se obraća očito već duže vrijeme, misli da pričamo. O, kako je lijepo živjeti u svom svijetu.

O kom kurcu ovaj priča? Pitam ga gdje radi. Novinar. Mogla sam mislit. Radi u dodatku Flasha, žutilo, al eto, zanima ga politika pa kako ne piše o tome, jebe radoznale i neradoznale oko sebe. 

Kaže da će  Milanović biti idući hrvatski premijer i onda na lice navlači neku masku očaja. 

Jebeno. To će onak fakat bitno utjecat na moj život kažem, al tip se ne uvrijedi već nastavlja - a jesi mu vidjela buduće ministre, doda, vjerojatno misleći da zato što nisam skužila za onog drumskog razbojnika Prkačina vjerojatno kurca ne znam. Jebote. 
Bizonka prilazi, ceri se, vidim Borisa si upoznala, pazi Boris, mala je od mog Bizončine prijateljica, baca standardne rečenice. 
Daj debela, odi završi svoj makjato s natrenom i odvedi me na snimanje. Kao da je čula, pokupi se, pitam Borisa kako mu je na poslu. 

- Ma ok, manje-više radim sa ženama. Urednik je ok lik.  Simpa, al malo asocijalan van redakcije. – Asocijalan van redakcije?- pitam. Što to znači? Da je masovni ubojica? Robinson Crusoe. Kaj?

- Boris me gleda, žao mi je što se na njemu iživljavam, ali ovaj jeftini švapski sok mi je teško pao na želudac. 

- Imaš kaj zanimljivije, nešto iz života, pitam ga.

Imam, kaže. Znaš zakaj je Begovićka ostavila muža? Piše u novinama recesija. Jel tebi to normalno? Za pet dana će pisati da je Dolores ostavila Diksona zbog deficita platne bilance, a Nives Drpića zbog deprecijacije kune.

Bijelo ga gledam. Pola ne razumije, brije, ali to je već nešto. Begovićka, i kaj? Napreduješ, kažem mu, zajebavam ga.

- Stvar je jednostavna. Čuj trača- gle, njihovu malu Paris Hilton je Lopatny nagovorio da telefonira kak blesava i mala je nabijala po 9 tisuća kuna mjesečno.  Žnidi baš i ne ide. I on ti je pizdio, i pizdio, i pizdio, i onda je sve otišlo u kurac.

- Kaj on nije bogat?

Ma kurac. On ti samo osniva nove tvrke, prva se recimo zove Tehno promo, pa kad ta bankrotitra, osnuje Tehno prom, pa Tehno pro, pa će na kraju ostati samo Te…. Ahahahaha

- Zakaj novine pišu da je on ugledni poduzetnik?

- Briju, on je na 'đem-do'. Prodaje maglu. Kao i Dikson.  Kaže  neka  s kokošinjac foruma, razvalio sam se od smijeha, da je Dikson ugasio zakladu posvećenu svojoj voljenoj pokojnoj supruzi, a da to čak nije napravio ni George u Seinfeldu, koji je svoju ženu otrovao otrovnim ljepilom na kovertama.

Fora. Ali onda je Boris opet prešao na politiku, nije se dao kontrolirati.

- Kaj misliš, koliko ova vlada još bu trajala? Pazi foru. Kosorica je, dok je bila mlada novinarka, u SMIBU pisala kriminalističke priče za djecu, i to znaš pod kojim pseudonimom?
Bijelo ga gledam.

- 'Inspektorica Kvokoš', ahahaahahahh – tu se razvalio.

- Znaš kako su završavale te pričice?

Nema zime dok znate moje ime, ahahaahahah.

- Divno, obavijesti me ako se još nešto dogodi u svijetu visoke politike, kažem mu s interesom nula i karakternom maskom žalost - tuga . Neinteres potpuni - promašio si ceo fudbal.

Vadim lexaurin- apšuvarivari! - vrijeme je za novu dozu - kad čujem poznati glas. Točnije glasić.

- No,no,no,no,no - u obleki od sinoć se dolazi na shooting! To carice! Zbilja si Kate!

Pjer. Pieere. Mimoza. Svi misle da je peder, a on je jedini koji tvrdi da nije peder. Majku mu. Ajde, počnite djelovat. Pjer gleda Borisa, upoznajem ih, kakve dve babe, odmah su se našli. 

-  Znaš da je Loknica otišao Snejki kupiti stan, svojedobo na Pantovčaku, kaže Boris.

- E, i?

- Pa niš, došli su kod neke babe koja je prodavala taj veliki stan i kupovala neki manji. I ostavili joj kaparu od 50.000 eura.

- I?

- I niš, bakica kupila novi stan. A frajer se više nije javio za svoju kaparu. I bakica premrla od straha da je neće sad jebat, tužit, slat gorile, kaj znam. Ali, niš, frajer se više nikad nije javio.
Luda priča, jebo te.

Pjer je Borisu – minglao mu se?  – odmah ispričao kako je Diksilend nekom frajeru koji ga je jebao po novinama poslao policiju s prijavom da je natezao pitona. I niš, kad je policija došla, smijali su se, ovaj ih je pitao: Ali šta je vama, kakvo vi obrazloženje imate, a oni su rekli „zlostavljanje životinja“.

- Koje mrtvo ludilo, rekla sam.

- Da, da, dodao je Pjer. Samo je vjerojatnije piton natezal njega, nego obrnuto.

- Džet set, pomislila sam. Dokoni su pa se zajebavaju.

- Pjer, zlo mi je.

- Za ljutu ranu, ljutu travu kaže Pjer- naručuje mi odurnu, ekstra odurnu travaricu od koje se umalo ispovraćam po njegovoj košulji. 

- Gle kako je našminkana, moja curica,  kako lepa. Ima li lepih, a pametnih žena, ili pamet skvrnavi ljepotu? Ah, draga, to je pitanje teško kao svemir, ali mislim da je odgovor negativan. Znaš da je jedan kit rekel da je kozmetika znanost o kozmosu žene. 

- Ne seri, rekla sam. Još me i ti počni daviti glupostima. Istračale, istračale zagrebačke frajle…

Ali,  bolje je. U kombinaciji s lexaurunima- Bizonka očito kuži da ću krenuti u napijanje, šta kurac, samo sam jednu popila, al me njene “novinarke”- sorry- novinarstvo - hahahahaha- fakat sorry, odmjeravaju. Pozdravljam ove dve tetke, dve najbolje frendice šta pričaju o Loknici i Debeloj i preuzvišenoj vladi Jace Kosor, i idemo prema podrumu. 
Dolje- roboti. 

Plavokosa šminkerica, šutljivi fotograf, frizer i fala ti Bože jedna klinka s aparatićem šta govori. Ovo troje me rastežu i šute, svaki pokušaj komunikacije završava očajno, a klinki je neugodno. Profesionalci, jebiga, nije ovo revija kod Rujane. 
Šminka je prejebena, izgledam kao Nicole Kidman. Tip malo i okida, zna što hoće. Pri prvoj promjeni zovem Antonija. 
Zvoni. Zvoni. Zvoni i dalje. Ha? On se ne javlja? On se neće javiti? 

Zovu me natrag na set. Simona mi popravlja ruž, gledam kako je lijepa bez šminke. Lipa bez duše…. Ahahah… Izgleda bolje od svih naših treš modela. Zvoni telefon. Wilde boy. Bizon. Simona me strogo pogleda, kažem da ću kratko. 

- Jesi se izgubila mala,ha?

Tlak mi raste.

 - Nisam, nisam, evo zovu me, što se prije slikam prije se vidimo, pusaaa, odjebavam ga. 

Kumčina. Vraćam se, Šime zove da stanem odmah. Odrađujemo zadnje. Simona pita da li da mi skine šminku? 
Je li normalna? Pa s ovim umjetnim trepavicama ala Pišek se idem sad kurčit po gradu!  To nisu trepavice, to su vjetroelektrane koje bih si inače mogla priuštiti na sveto nigdarjevo. 

Opet zovem Antonija, ne javlja se. Kraj nessesera je zaostalo božićno drvce s velikim plavim kuglicama. Uzimam jednu i zavitlavam je iz sve snage prema zidu. Tres. Razbije se. Gledaju me. Šime mi prilazi, u pičku materinu, sad će srat o nepoštovanju prema njegovom “radnom prostoru”. Nasmiješi se, uzima kuglicu i zavitla je deset puta jače. Aparatić, Simona i Frizerka rade to isto. Konačno neka reakcija od njih. Dobre su volje, ja također, razbijamo jebene kuglice do zadnje. Pozdravljam ih, šutljivi razbijači kuglica se smješkaju i penjem se prema Brki. 

Brko klimne, nezadivljen mojom valovitom kosom i maskom na licu i izlazim na Radničku. 
Šetam. Razmišljam. U džepu imam 800 eura. Pola moram vratiti pederima kaj su mi našli posao. Nakon pola sata dolazim kući. Majka sada baš i ne izgleda kao neka ambasadorica vedrine.

- Pa Izabela, di si? Zašto se ne javljaš na mobitel? 

Pomišljam - zato što me ti zoveš. 

- Kak' to zgledaš, kak si zbetonirana? Pa otkud dolaziš?

- Bila sam na snimanju za Flash. 

- Pa zlato ti meni više nikaj ne govoriš, odi, skuhala sam leću pa ćeš mi sve ispričat. 

A u kurac. Kaj da joj o novoj robi iz galerije i Bizonu iznad tanjura leće pričam? Ajde dobro. 

Stara čuje cenzuriranu verziju - snimanje dogovorila agencija, travarica je sendvič, Bizon je agent, Antonio je Dina. Kako jednostavno. Spavala sam kod Dine. Pojela sendvič. Agencija zvala. Odradila snimanje. Eto, sad operi suđe.  
Zovem Antonija treći put. Ne javlja se. Zovem Dinu. 

- Idemo van?

- Jebote Izabela, ubila sam se jučer kod tebe, zlo mi je cijeli dan. Nisam te tjerala bacačem plamena da toliko vučeš kažem joj, al ova faakat zvuči slomljeno. I spušta ljutito slušalicu. Bizon? Na to sam spala? 

- Bok Bizon, ja sam gotova, kad se vidimo?

- Mala jel ti znaš šta je ručak, a šta večera? 

Čekaj, hoće li mene govedo odjebat?

- Ja sam ozbiljan čovjek, štono bi se reklo, imam obaveze. Nemogu ja skakat kako ti kažeš. Nisi se javila popodne, sva si bila zaposlena, jel, e pa sad sam ja zaposlen, čujemo se, kaže i spusti.

Koji kurac je ljudima? Čak razmišljam da nazovem Pjera ili Borisa, al to je preočajnički ipak. Šteta šminke. Šteta trepavica. Skidam to jebenih pola sata i gledam Zločinačke umove. Tješim se, bar ću se naspavati. Ovaj crnac profajler je zgodan, pitam se jel vuče..

Opak skandal

Telefon. Zvoni, zvoni. Ne javljam se nikad na kućni. Samo pizdarije prek kućnog telefona saznaš. Banka. Faks. Rodbina. 
Al razbudila me zvonjava. Gledam na mobitel, tek je 9, kad zazvoni. Stara. Halo. Kreštanje s druge strane, udaljim mobitel od glave. 

- Halo? Dere se.

- Šta se dereš, pitam.

- Kakva je to slika, mene šlagiralo, jel meni Ljubica treba takve stvari pokazat? 

Mislim koliko sam spavala. Jučer sam se slikala. To ide za tjedan dana. Možda su na net stavili. 
Al šta pizdi, pa samo mi je faca u kadru. Ajde se saberi, reci šta je. 

Izabela, Ljubica mi je jutros čim sam došla, Stars gurnula pod nos. Ti si na duplerici s nekim čovjekom, okolo male slike, nekakvo otvorenje jel,  taman dolje kod tvojih nogu piše:

- Nova nada Izzy baca udice za sponzorima - mlada manekenka Izabela najnovije je grlo u ergeli hrvatskih manekenki i posvuduša. Iako iza sebe ima tek nekoliko revija, to je ne prijeći da se u jednoj večeri ne pojavi na minimalno dvije promocije u potrazi za kanapeom, čašom vina ili budućim ulagateljem u svoju “karijeru”. 

Rock on Izzy! Izabela šta je to? Zašto to piše?

Sjedim, zuji mi u glavi, mislim o Starsu na kioscima, u kafićima, tko sad čita podrugljive retke neke nedojebane novinarke. 

- Stars, u pičku materinu. 

Šta je najgore, sama sam se smijala takvim glupostima. To kažem i staroj, samo da je umirim, pusti, to su gluposti, to za sve pišu, ljudi žele čitati takve stvari, ne mogu napisati ništa normalno jer to nije zanimljivo, pričam staroj. Nisam je umirila do kraja, al na dobrom sam putu. Eto. Pa pogledaj tko to čita? Ljubica. Kad je ta zadnji put za ikog rekla nešto lijepo. Ma ne samo Ljubica, svi smo jadni, treba nam neka lagana meta da se ispucamo i mislimo kako je taj još više u kurcu od nas.

- Joj, Izabela, opet ko klošar govoriš. Od moje tirade njoj zapne jedino to. 

Ok, glavno da je bolje. Jel ok? Je Izzy, imaš pržalice ne štednjaku, pojedi, vidimo se popodne. 

Ok, stara je mirna, a sad, pička mu materina, letim iz kreveta da vidim na netu šta je izašlo. Pa to đubre od Starsa nema ni internet izdanje! Mislim, dal je to dobro ili loše, dobro Izabela, dobro, jer kad se guglaš neće ti pisat da si sponza. Za sad. 

Navlačim hlače, tražim siću po stanu i spuštam se do kioska. Stars i Marlboro. Još četri kune kaže prištavac. 
Buljim u njega. Buljim i šutim. 

Pruža mi pljuge i novine. Idem do ulaza, da baš nasred ceste ne otvaram i vidim- imam što vidjet: duplerica, Bizon i ja, noge su mi super duge, isprva se nasmiješim dok ne pročitam već poznati tekst između peta. Penjem se, iščitavam, treći put mislim da je ovo zlobnije nego išta što sam prije čitala. Možda jer nije bilo o meni. Ma ovo je utuživo jebote, ovo nije samo iskompleksirano žvrljanje studentice novinarstva, ovdje me neko jebe i to gadno. 

U  stanu palim pljugu, otvoreni Stars me gleda sa stola, zovem Antonia. Ne javlja se.  
Mislim koliko sam ga zvala u ova dva dana i koliko jadno to izgleda. Zovem Dinu, ajde Dina, dobili ste pretinac govorne pošte. Otkad štreberica isključuje? 

Moram s nekim pričat o ovome, moram. Pjer, taj sve zna - Pjer, zovem Pjera.
Haloo? Pjer, Izzy je, si vidio Stars, pa ja ne mogu vjerovat, stara me probudila, nisam imala pojma o čem priča, sad sam išla kupit, pa jesi vidio, pa šta je njima, tko to radi, pričam,  ne dolazim do zraka.

- Kaj ti je draga, pa ljudi inače plaćaju takve članke. Ha? Pa di ti živiš draga?
 Iva Jerković njihovog fotića zove svaki put kad sa svojim udavačama izađe. Pa nitko ne čita tekst, kaj briješ, svi gledaju slike. 

- Da ih zovem, pitam? 

- Kog mila da zoveš? 

- Pa tam, novine, uredništvo? 

Hahahahhaa, pa kaj da se ko Žak Houdek prijetiš da ćeš im bombu bacit? Izzy- sam Bog me tebi poslal u život, ti siroče nikaj ne znaš. Danas hodaj kao da si oslobodila Zagreb, prošetaj Bogovićevom, slikat će te za javno i slične portale, kaj ti neko može. Nemoj brijat, ti ljudi ti trebaju.

Malo me smiruje, al i dalje mislim kako ovoliko zlobe prema nekom u Starsu nisam vidjela. Dobro Pjer, vidimo se. 
Ajde draga, kisi kisi. 

Šetam, gledam pržalice, uzimam kavu, palim televizor, mala Avril pjeva.

Life's like this.. you crawl  and you rawl, and you break, and you take what you get, and you turn it into - honestly you promised me I'm never gonna find you fake it- no, no, no…što me odmah na Antonija sjeti - why does it have to be so complicated? You're watchin your back, like you can't relaxe, You tryin to be cool, you look like a fool to meeeee.

Krdo goveda me trgne. Taman sam prestala misliti na glupi Stars, pobjegla negdje s Antonijem, al me topot vraća. Bizon zove.
E mala, dobro si ispala, a nisam ni ja loš, ceri se. 

Kraj trećeg nastavka

Komentari 3
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
VIDEO

'Sanirao se neki zid i iskočili su tanjuri. Pokazao sam ih Titu...'
FELJTON: TAJNI DOSJEI UDBE (6)

'Sanirao se neki zid i iskočili su tanjuri. Pokazao sam ih Titu...'

U neposrednoj blizini Barbarige nalazi se vojni objekt - kasarna u kojoj je smještena jedinica 5. VPS. Vojni objekt je ograđen žičanom ogradom i jedino na tom mjestu do sada nisu vršena arheološka istraživanja

Misterij Seusovog blaga: Tko je našao i ukrao vrijedno posuđe?
FELJTON: TAJNI DOSJEI UDBE (5)

Misterij Seusovog blaga: Tko je našao i ukrao vrijedno posuđe?

Dan nakon prijave Vesne Girardi-Jurkić, koja je završila i na nekim od važnijih političkih adresa u Hrvatskoj, okružni javni tužitelj u Puli zatražio je od Službe javne sigurnosti provođenje istrage
Monty se posebno zanimao za 'mržnju' između Hrvata i Srba
FELJTON: TAJNI DOSJEI UDBE (4)

Monty se posebno zanimao za 'mržnju' između Hrvata i Srba

William Montgomery je bio arhitekt Miloševićeva sloma. Slično je radio kod nas kad je stvorena ‘šestorka’ koja je dobila HDZ na izborima 2000. godina