Bolesnik nas je odvijačem iznenada ubo u vrat...

Željko M. (46), psihički bolesnik koji živi s majkom koja se o njemu i brine u njezinu stanu u Mohorovičićevoj u Zadru, tog 20. kolovoza 2006. trebao je, kao i svakog dana, popiti lijekove.
No nije ih želio uzeti. Željko se počeo svađati s majkom.
Bijes je sve više rastao pa je počeo razbijati razne stvari po stanu, a zatim je napao svoju majku.
Nakon što ju je izudarao, izašao je iz kuće i sjeo na autobusnu stanicu, desetak metara dalje, na suprotnoj strani ceste. Majka je odmah pozvala u pomoć policiju.
Ivica Bulić i Cijoslav Jurlina upućeni su na teren. Kad su stigli, ispred kućnih ulaznih vrata dočekala ih je njegova majka, koja ih je upozorila da joj je sin psihički bolesnik i ne želi uzeti svoje obavezne lijekove.Pokazala im je gdje je Željko otišao.
- Iako sam ga od ranije poznavao, jer sam zbog njega imao neke intervencije, nisam ga uopće prepoznao jer se jako udebljao i pustio brkove - rekao nam je Jurlina.
Krenuli su prema njemu. Željko ih je spazio. Ustao je i počeo trčati. Preskočio je grm i pretrčao cestu. Policajci su ga slijedili.
Željko se zaustavio na livadi. Najednom je čučnuo pa su Bulić i Jurlina pomislili da mu je možda pozlilo.
Međutim, kako su bili u travi visokoj skoro do koljena, nisu uopće primijetili da je Željko iz svoje čarape izvadio odvijač. Bulić mu je prvi prišao, kad ga je Željko napao.
- Kolega mu je prišao i upitao: 'Što vam je gospodine? Trebate li pomoć?', a on je naglo skočio i odvijačem dugim 30-ak centimetara ubo ga u ravno vrat - prisjeća se Jurlina.
- Zahvatio mi je kragnu na košulji pa je to zaustavilo odvijač da ne uđe duboko previše u vrat, a kad je vidio da krvarim, počeo je ponovno preplašeno bježati - priča Bulić.
Bulića je spasilo i to što je okretan pa se donekle uspio izmaknuti kad ga je Željko napao. Dok je Bulić ustao, Jurlina je nastavio potjeru. Oko njih se nalazilo dosta ljudi koji su izlazili iz Konzumova diskonta. U strahu su se svi počeli sklanjati. Među njima bilo je dosta djece, žena i staraca pa su se Bulić i Jurlina uplašili da Željko ne bi ozlijedio nekoga od njih.
- Kad sam ga pozvao da stane, okrenuo se i nasrnuo na mene. Naguravali smo se, a on je zamahnuo rukom u kojoj je držao odvijač. Pokušao sam blokirati udarac, ali kako je bilo ljeto i oboje smo bili znojni, ruka mu je skliznula preko moje i ubo me u lijevi dio leđa sve do kosti. Po ruci sam dobio samo nekoliko ogrebotina - opisao nam je policajac Jurlina.
U međuvremenu, Bulić se pridigao i pohitao pomoći svom kolegi, koji je Željku uhvatio jednu ruku. Bulić mu je uhvatio drugu pa su ga uspjeli zajedno svladati. Stavili su mu odmah lisice kako ne bi ponovno pobjegao.
Dok su ga vezivali, grizao ih je za noge i ruke.
- Kad je osjetio da su mu obje ruke vezane i da nas više ne može napasti, opustio se i prestao opirati - rekao nam je Bulić.
Odveli su ga u II policijsku postaju i pozvali Hitnu pomoć. Željku je psihijatrijska pomoć pružena u zadarskoj bolnici.
- U žaru naguravanja nisam ni osjetio da me ubo u leđa.
Kasnije kad smo ga ostavili na psihijatriji, kolegi sam rekao da me nešto zateže u ramenu. On mi je rekao da će pogledati i vidio da krvarim iz leđa, pa sam otišao kod liječnika - završio je Jurlina.
- Najvjerojatnije je planirao uzeti odvijač od kuće jer je znao da će mu majka pozvati policiju. Očekivao je policiju ili Hitnu pa mu je bila namjera time se braniti - zaključio je Bulić.
Nakon svega, sljedeća dva dana Bulić i Jurlina su primali injekcije antitetanusa, a ostali su im i ožiljci. Ozljede nisu teške i svjesni su da su posljedice mogle ipak biti i puno, puno gore.