Čamac s mališanima bura je divlje nosila na pučinu

Obitelj Hepp 29. kolovoza 2006. doputovala je iz Njemačke na ljetovanje u Hrvatsku na otok Pag.
Njihova djeca prvi su put vidjela more uživo. Trebalo je to biti savršeno obiteljsko ljetovanje.
Sutradan oko 13 sati njihovo troje djece Roman (4), Rebecca (8) i Benjamin (16), usprkos jakoj buri, otišli su se kupati.
Uvala Mali Dubrovnik u Povljanama zaštićena je od bure, no djeca su ubrzo izmakla kontroli roditelja. Čim su isplovili iz zaštićene uvale zahvatila ih je jaka bura i počela nositi prema otvorenome moru. Djeca su počela veslati prema kopnu, ali vjetar je bio jači od njihovih ruku. Čim je primijetio da ih vjetar i morska struja odnose, otac je zaplivao prema njima. Uzalud. Nije ih mogao sustići. Odustao je od plivanja, ali ne i od spašavanja.
Policija je u 13.10 sati dobila više dojava da jak vjetar na otvoreno more nosi gumeni čamac na napuhavanje u kojem je troje djece. Nažalost, nijedan brod pomorske policije nije bio u blizini.
Lučka kapetanija također nije imala na raspolaganju brod kojim bi brzo mogli priteći u pomoć djeci.
Poziv je potom proslijeđen policajcu Mili Smokroviću, koji se u tom trenutku s otoka Vira vraćao u Zadar. Smokrović se sjetio svog prijatelja Gorana Budije (50), koji živi na otoku Viru.
- Znam da je on čovjek koji najbolje pozna taj akvatorij i da ima svoj brod. Nažalost, njegov gliser je tad bio u kvaru, pa smo otišli do plaže vidjeti ima li u luci brodova - rekao je Smokrović.
Tamo su pronašli jedan jedini gliser, dug oko šest metara, čiji je vlasnik bio Nijemac Peter Neumahh. Ispričali su mu što se događa, a on im je odlučio pomoći spasiti djecu. Uplašio se kako će izaći iz uvale kad su takvi valovi, jer nije bio vezan uz obalu, već se nalazio na sidru 20-ak metara od obale.
- Rekao sam mu da odmah ode u brod, digne ceradu i upali motor da ga što prije zagrije, a ja ću mu to riješiti.
Skinuo sam se u bokserice, skočio u more, otkačio brod i pritom napunio nogu ježevim bodljama - rekao je Budija.
Potom su na kopnu ukrcali Smokrovića. Budija je uspio locirati gumenjak. Krenuli su prema djeci u gumenjaku preko valova visokih tri metra. Dok su plovili, Smokrović je preko radiostanice održavao kontakt sa svojim kolegama.
Na udaljenosti 20-ak metara od gumenjaka u čamcu nisu ugledali nikoga. Uplašili su se da su se djeca već utopila. Tek kad su došli do gumenjaka dugog dva metra koji se već nalazio 2,5 nautičke milje od otoka Vira, izvirila je glava najstarijeg dječaka.
- Pomislili smo: 'Joj, nema nikog, utopili su se'. "Kad je mali provirio glavom, rekli smo: 'Hvala ti, Bože' i naježili se, pa ugledali drugo i treće dijete te odahnuli - prisjeća se Budija.
Naime, dječak se dosjetio pa je legao na dno čamca, a brata i sestru stavio pored sebe. Time ih je sve spasio od prevrtanja. Od hladnoće su već promrzli i poplavili.
Budija je rekao da oko njih naprave dva kruga kako bi smirili valove. Potom su krmom glisera stali uz njih.
- Pošto dosta dobro znam pričati njemački, najstarijem dječaku sam rekao da se smiri da ne bi slučajno pao u more te mu dobacio konop i na gliser izvukao djevojčicu, malog dječaka i najstarijeg, a potom i gumenjak - priča Budija.
Uputili su se prema Povljanima. Smokrović je javio preko veze javio da su djeca spašena i da ih čeka Hitna pomoć, jer su djeca u šoku i promrzla. U Povljanima ih je, uz Hitnu, čekala policija i roditelji. Djeca, srećom, nisu bila nimalo ozlijeđena.
Samo jako dobro preplašena.