Hrabri policajac spasio mladića pa postao višak

Prvog dana srpnja 2000. gradski bazeni u Lipiku otvorili su vrata tisućama kupača, koji su došli na kupanje na ponovno otvoren kompleks. Besplatan ulaz primamio je mnoge iz okolnih mjesta, a među njima je bio i tada 19-godišnji Alen Rad, koji je s prijateljima došao na kupanje. Spas od vrućine na bazenima potražio je i Jeroslav Škondro iz Policijske postaje Pakrac sa svojim društvom. Tog dana nije bio u službi.
- Inače volim plivati, tako da nas nije trebalo mnogo nagovarati. Bio je jako lijep vruć dan, a voda mi je tijekom ljeta uvijek glavna zabava. Bazen je bio toliko pun da si morao paziti da nekoga ne udariš dok plivaš. Bilo je oko 14 sati i sunce je bilo baš upeklo. Dobacivali smo se loptom u vodi na jednoj strani bazena.
No ona nam je odjednom pobjegla na sredinu olimpijskog bazena. Plivao sam prema lopti, a neka djevojka je u prolazu prokomentirala: 'Ovaj dugo roni na dnu!'. Isprva sam i ja samo pogledao i pomislio: 'Vidi, stvarno dugo roni', ali sam, nakon što se voda smirila, shvatio da on baš i ne roni jer se nije micao, a ruke su mu visjele sa strane.
Zaronio sam prema njemu na dno. Čim sam ga vidio, pomislio sam da je već prekasno za bilo kakvu pomoć. Ne znam je li to zbog vode koju je progutao ili jer se tijelo potpuno opustilo, ali jedva sam ga uspio izvući do površine. Kad sam izronio, više nisam ni ja imao snage disati, ali uspio sam ga uz pomoć jednog dečka dovući do ruba bazena, gdje su ga drugi izvukli.
Gledao sam njegovo tijelo uz rub bazena i tek tada vidio da je relativno mršav, u biti sasvim prosječan dečko - kaže Jere, kako ga od milja zovu prijatelji.
Iako mu se činilo kako sve to traje dugo, nije prošla ni minuta, a uz rub bazena je bila i liječnica, koja mu je već pružala pomoć. Zabacila mu je glavu i davala mu umjetno disanje.
- Hitna pomoć je jako brzo došla i odveli su ga u bolnicu u Pakracu. Nitko nije znao koliko je točno bio pod vodom jer nitko nije ni vidio da netko tone ili da se pokušava spasiti.
Poslije sam čuo da se radilo o epilepsiji i da je Alen najvjerojatnije imao napadaj u vodi - dodaje Jeroslav.
Alen je pao u komu pa je prevezen u Zagreb. Srećom, nakon tri dana došao je k svijesti, a 5. srpnja pušten je i na kućnu njegu.
Sličnih događaja bilo je i ranije na bazenima.
Jere je i prije dosta godina spasio iz bazena dječaka, koji ga je u strahu dobro izgrebao.
- Izvukao sam ga do ruba bazena i kratko je rekao: 'Hvala' - prisjetio se Jere.
- Prednost je biti u ovakvoj situaciji da nekome možeš spasiti život. Drago mi je, naravno, ali ne znam kako je tom Alenu danas. Da je o meni riječ, ja bih volio znati tko mi je spasio život i dao mi još jednu šansu u životu. Često mi se događa da sjedim na tribini ovdje na bazenu i da jednostavno gledam na moguće situacije. Kolege su me u šali neko vrijeme zvali Mitch po liku iz 'Spasilačke službe'. Bilo bi također lijepo da je netko od mojih šefova došla tada i uputio mi neku zahvalu - kaže Jere.
Umjesto zahvale, mjesec dana nakon što je Alenu Radu spasio život, Jeroslav je bio neraspoređen i ostao je bez posla iako je imao golemo iskustvo iz Domovinskog rata, u koji je krenuo sa samo 17 godina. Danas je oženjen i živi u Lipiku sa suprugom Sandrom. Svaki dan odlazi na posao u Zagreb, gdje radi u Odjelu za zaštitu diplomatskih misija.
- Ovo spašavanje ne uzimam kao nešto posebno jer mi je normalno da uvijek paziš na mlađe. Nas je u kući bilo sedmero braće i sestara i uvijek smo pazili jedni na druge - dodaje Jere, dobri duh lipičkih bazena.