Imao sam sreće, metak mi je prošao kraj obraza

Štefica Jurman Kovačić iz Cerne javila je policiji 5. veljače 1998. oko 13.20 sati da ju je napao sin Stjepan. U pomoć su joj uputili policajca Dragu Mrkonjića i pričuvnog policajca Mladena Kujundžića.
- Pola sata poslije dojave došli smo u ulicu. Vidjeli smo čovjeka kako trči prema nama. Shvatio sam da je to bio stariji brat Stjepan. Kad je primijetio nas, okrenuo se i krenuo natrag prema svojoj kući. Čim smo izašli iz vozila, vidjeli smo mlađeg brata Mirka kako izlazi iz kuće s pištoljem TT 7,62 koji je repetirao i uperio prema meni. Budući da me poznaje, počeo je vikati: 'Mrki, ubit ću te' - prisjeća se Mrkonjić.
Izašli su iz automobila i nekoliko puta Kovačića upozorili da im ne prilazi. On im je i dalje prijetio pištoljem. Mirko je skrenuo pogled prema starijem bratu, a policajac Drago Mrkonjić je skočio na njega.
- Počeli smo se hrvati i pokušavao sam mu oduzeti pištolj. Bio sam jači od njega, ali sa strane je bio i njegov brat, tako da sam bio na oprezu i zbog njega. U jednom je trenu Mirko Kovačić ispalio metak, koji mi je proletio pokraj obraza. Uspio sam mu izvinuti ruku, tako da je kolega mogao uzeti pištolj i izvaditi spremnik s mecima. To je bilo jedino o čemu sam tad razmišljao - priča Drago.
Policajci su smirili Mirka i pridizali ga s poda. Tad je na njih krenuo Mirkov brat Stjepan. Kujundžić ga je upozorio da im se ne približava. Stjepan je tad otrčao u dvorište i počeo gušiti svoju snahu Veru.
- Kad smo ih razdvojili, on je pobjegao u naš službeni automobil i počeo vikati da želi otići vidjeti 'šefa'. Uplašili smo se da ne pronađe pištolj koji smo im prije oduzeli. Stiglo je vozilo Hitne pomoći pa je sjeo i u njega, ali smo ga uspjeli izvući. Još jedanput je pokušao bježati, ali sad je krenuo prema središtu Cerne. Presrela ga je druga ophodnja i privela. Kako smo istodobno pomogli staviti mlađeg brata u kola Hitne pomoći, stariji, koji se ranije tukao s bratom, sad se počeo na nas derati što mi imamo 'njegova brata dirati'. Brzo smo obojicu smjestili u Hitnu, a mlađeg su odmah odvezli u bolnicu u Vinkovce na operaciju zbog rane na leđima od postolarskog noža. Starijeg su prevezli na Odjel psihijatrije - pojašnjava Kujundžić sukob s braćom koja su se prije toga obračunala između sebe.
- Braća su se posvadila, navodno, zbog posla. Stjepan je počeo gušiti majku, koja je nazvala policiju. Mlađi brat Mirko je, u međuvremenu, na ulici pomagao susjedu u popravku automobila, a njima se poslije pridružio stariji Stjepan, koji je iz čista mira napao i susjeda. Srećom, mlađi brat ih je uspio rastaviti, a stariji Stjepan je razjaren otišao u dvorišnu radionicu iz koje je uzeo postolarski nož.
Mlađi Mirko je uzeo ilegalni pištolj i u dvorištu ispalio desetak metaka, a dva su probila ogradu pokraj brata. Stjepan je uspio u sukobu s bratom zabiti mu postolarski nož u leđa.
- Kući sam došao krvav od tučnjave i sa slomljenim prstom. Nije bilo šanse da pucam niti sam to želio. Kod tih ljudi je sa svakom ophodnjom bilo problema. Inače sam prošao cijeli rat, a ovo mi je bilo najgore što sam doživio. Sreća je bila što sam tamo bio ja koji ih i poznajem - prisjeća se Drago Mrkonjić.
- Kad se sve sleglo, shvatili smo što se sve tamo odigralo. To mi je ipak bila najveća intervencija u mom pričuvnom stažu, a iste godine u šestome mjesecu sam prestao biti i u sastavu pričuvne policije. Sad radim ovdje u Županji u poduzeću 'Slavonija' i puno mi je mirniji život nego tad - dodaje pričuvni policajac Mladen Kujundžić.