Nedokučiva tajnovitost registra branitelja
Naši rodoljubi iz njima znanih razloga ne žele objaviti registar branitelja. Koliko god se trudim, ne uspijevam dokučiti motive te tajnovitosti. Umjesto da registar bude popis našeg ponosa, časti i slave, “rodoljubi” posve ozbiljno misle da nema razloga za javno objavljivanje imena branitelja. Očito je da na tom popisu ima za nijansu previše “lažnjaka”. U sjećanju mi je tekst iz Vjesnika, objavljen neposredno nakon priznanja Hrvatske, u kojem se između stotinjak ljudi najzaslužnijih za priznanje navodi i moje ime. No u registru me nema. Nemam ništa protiv strogih kriterija za određivanje statusa “branitelja”. Dapače! Zbog tog svjesnog previda nije mi žao, jer ne želim biti u društvu “mjerača kukuruza”, dezertera, kukavica i inih. No, isto tako, neću dopustiti da takvi postanu jedina mjera domoljublja, a onda iz zasjede političke suparnike nazivaju “mađaroni”. Takve “epizodističke ništarije” najbolje otkriva svakodnevna praksa, pa građane Osijeka ne treba čuditi što se dan “crvenog fiće” (čitaj: službeni početak rata u gradu) surovo ignorira jer tih “ništarija” u tim danima “ponosa i slave” nigdje nije bilo. Zato je posve razumljivo da “registar branitelja” doživljavaju kroz optiku masonske doktrine.
