Umag: Zaključao se u automobil i pustio plin

Tog 29. svibnja 2006. dan je, kao i većina dana u Umagu, bio miran. Policajci policijske postaje Umag Darko Prgomet (27) i Ivan Kamba (25) trebali su predati smjenu popodnevnoj ekipi. Rutinu im je omeo anoniman poziv muškarca koji je upozorio da se u mjestu Francescia muškarac zatvorio u automobil s plinskom bocom. Darko i Ivan bez oklijevanja su sjeli u službeni automobil i s upaljenim rotirkama pojurili put Savudrijske vale.
- Do tamo nam je trebalo dvadesetak minuta. Došli smo pred blok kuća u nizu i na središnjemu malom parkiralištu primijetili plavu Opel Vectru. S okolnih balkona susjedi su raširenih očiju promatrali što se događa. Darko i ja pojurili smo prema zatvorenom automobilu. Osjetili smo miris plina koji je, kako smo se približavali, postajao sve intenzivniji. Došli smo bliže i čuli kako iz plinske boce od 20 litara šišti plin. Na mjestu suvozača sjedio je čovjek kojeg smo kolega i ja poznavali iz viđenja - prisjeća se Kamba. Suvozačeva vrata bila su zaključana, pa su prišli vozačevim vratima. Pokucali su, no čovjek je nepomično sjedio.
- Nije nam bilo svejedno, no u tom trenutku samo smo razmišljali da spasimo čovjeka, a i stanare od eksplozije. Koncentracija plina bila je stravično visoka. Stoga je prvo trebalo otkloniti opasnost od plinske boce. Automobil je, na sreću, bio ugašen i kolega Kamba je polako otvorio vrata. Iznutra je strašno smrdjelo, a plin je svom snagom šušteći istjecao iz ventila boce koji je do kraja bio otvoren. Bez razmišljanja, Ivan je uzeo 20 kilograma tešku bocu i odnio je na obližnju livadu, što dalje, dok sam ja otključao i širom otvorio sva vrata na automobilu - prisjeća se Darko Prgomet.
Ivan je uspio zatvoriti ventil i potrčao pomoći Darku izvući žrtvu. Prepoznali su nesretnika - bio je to Livio Damiani, koji je zbog problema u braku želio okončati život. Znali su ga tek iz viđenja.
- Bio je blijed, bez kapi krvi i u dubokoj nesvijesti. Opipao sam mu puls, bio je slab. Osjetio sam da vrlo polako diše. Primili smo ga ispod ramena i za noge te iznijeli na svjež zrak, a potom začuli sirene Hitne pomoći, koju je policija pozvala. Stavili smo ga na nosila pa su ga odvezli u bolnicu. Mi smo još u šoku stajali kraj automobila. Nazvali smo krim-policajce i vještačenje na automobilu prepustili njima, a mi smo se vratili u postaju - govori Ivan.
- Krim-tehničar nam je objasnio da je pri tako velikoj koncentraciji plina dovoljno otvoriti i vrata automobila da dođe do eksplozije. No u tom trenutku o tome ne razmišljate, cilj nam je bio spasiti nečiji život. Tek smo kasnije postali svjesni da se doista svašta moglo dogoditi da je grunulo. Raznijelo bi i Damianija, i nas, i automobil, a ne bi ostali pošteđeni ni stanari. Nije nam bilo svejedno - priznaju hrabri dečki. Ipak, kažu da bi to opet ponovili, bez razmišljanja.
Livio je u bolnici nakon pokušaja samoubojstva ostao četiri dana. Iako je dečkima obećao da će odsad cijeniti život i više nikada neće dići ruku na sebe, nije ispunio obećanje. Mjesec dana nakon što je srdačno zagrlio spasitelje, pružio im ruku i rekao da je naučio naći optimizam u svakom novom danu, ipak si je oduzeo život. Njegovo beživotno tijelo pronašli su u ožujku kako visi na drvetu na osami nedaleko od Umaga. Policajac Darko Prgomet, koji ga je s kolegom prvi put uspio spasiti, ovoga puta nije uspio pomoći nesretnom Liviju. Iza njega je ostala maloljetna kći koju je, kako je uvijek govorio, bezuvjetno obožavao.