Tražite stan? Prepustite to profesionalcima

No nisam dala oglas. Mislila sam – gubljenje vremena. O kako sam se prevarila! Najveće gubljenje vremena bilo je hodanje po stanovima, "upoznavanje" potencijalnih gazda i ostale "kerefeke" koje morate napraviti kada tražite stan.

Vjerujem da je većina mladih ljudi upućena u slučaj traženja stana za najam. No, iskreno se nadam da iskustva koja sam imala nisu morali (prečesto) proživljavati.

Pronaći stan do 400 eura ne bi smjelo biti teško. Recesija je, i 400 eura su lijepi novci. Zasigurno neće biti teško naći stan na dobroj lokaciji (Jarun), ne prevelik, ne premali, normalno uređen za te novce, mislila sam. Eh ljudska naivnost je jedna zaista podcijenjena komponenta.

Otišla sam na internet tražilicu i utipkala: najam stana, Zagreb. Odmah mi je izbacio hrpu online oglasnika pa sam se marljivo bacila na traženje. Nove tehnologije su čudo pa sada ima i fotografija stana. Gotovo da ih ne moraš niti obilaziti. Mhm da. "Mi smo si to ponijeli k nama doma"

Sjećate se prastare komedije "Selidba" gdje glavni glumac sa svojom obitelji traži prigodnu kućicu za preseljenje? Uglavnom, nađu idealnu varijantu no kad dođu pogledati kuću vlasnici se "šale" kako će sve ponijeti sa sobom – od bazenskih pločica do kvaka i prozora. Kad ugovor biva zaključen, naš junak shvaća da se – nisu šalili.Tako sam na internetu vidjela oglas za zanimljiv stan, 40-ak kvadrata, cijena 400 eura.

Na slikama je izgledao fantastično, sve moderno uređeno, dnevna soba u nekom minimalističkom stilu, plazma TV, veliki debeli tepih i kauč totalno moderan od brušene kože. Kupaona sva crvena s masažnom kadom. Uglavnom, s ljubaznom vlasnicom sam dogovorila da dođem pogledati stan. Kad sam došla, imala sam što i vidjeti. U dnevnoj sobi nalazio se prastari stol za blagovanje, kauč u stilu socrealističke šale, stolića za kavu nije bilo, kao ni tepiha, niti plazme. Ni lustera, ni madraca za krevet.

Kad sam rekla da ovo nije stan sa slika koje su na internetu dočekao me zapanjujuć odgovor. "Mi smo si to ponijeli doma kod nas. Vama smo uzeli novo" obavijestila me ljubazna djevojka. "Ali ovo nije novo, mislim, pa ova stolica će se raspasti" zaprepašteno sam rekla. "A joj dobro, tko još sjedi na stolicama" snašla se ona. Zahvalila sam i izletjela iz stana brzinom munje. U kupaonicu nisam ni ulazila. Bolje, jer bih vjerojatno uočila da su si i mlaznice iz kade "uzeli doma".

Rupa u zidu? Ma to vam bude moj muž "sredio" s nekom daskom.

Drugi stan bio je na malo daljoj lokaciji nego sam zamislila ali cijena je bila oko 300 eura što mi se činilo prihvatljivo. Uostalom, jutarnje šetnje su zdrave za um i tijelo. Kad sam došla shvatila sam da se nalazi u privatnoj kući iako je na internetu jasno pisalo "stambena zgrada". Iako mi se to ne sviđa pretjerano, odlučila sam dati šansu.

Dočekala me simpatična vlasnica koja je otvorila ogromna metalna vrata koja vode u dvorište. S njih me napao vučjak agresivno režeći. "Bez brige, vezan je" tješila me potencijalna gazdarica. Iako naprosto obožavam sve životinje, razmišljala sam kako bi moja Dotty reagirala na ovakav doček. Stan je opisan kao svijetao, dvosoban i lijepo uređen. Nije bilo slika na internetu ali smatrala sam kako dovoljno dobro zvuči da ga ipak pogledam. Padanje preko praga od mraka ("pazite tu vam je stepenica") me ponukao da pomislim kako nikada ne treba vjerovati svemu što čujemo i pročitamo.

Prvom "sobom" gospođa je smatrala 4 kvadratna metra gdje su bili smješteni najružniji kuhinjski elementi iz prethistorije te isti takav stol i dvije stolice. Iz te "sobe" išlo se u spavaću, odnosno dnevnu gdje je bio ocufani stari kauč, neka komoda s kristalom naslijeđenim od tko zna koga i naravno – bez TV-a. Ali ništa nije šokiralo kao ogromna rupa na zidu gdje su nekada očito bila vrata. Preko toga bila je položena neka daska. Kada sam upitala vlasnicu, ona je samo odmahnula rukom i rekla da "bu mi to njen muž zadihao". "Ali ovdje je rupa u neki drugi stan!" šokirano sam izustila. "Ma da, to je bio jedan veliki stan pa smo si mi napravili dva" mirno je odgovorila. Nadodala je i kako se s ostalim stanarima moram dogovoriti jedan dan u tjednu kada želim prati rublje jer perilice nema u stanu. Užas! Mislim da je i Ivica Kičmanović imao bolji tretman.

Kako mislite – pas?

Već pomalo umorna, krenula sam u daljnje pohode. Mislila sam – treća sreća. Stan je bio dvoetažan što mi se posebno svidjelo. Koštao je 350 eura i po opisu vlasnika, bio u potpunosti namješten. Rekli su da namještaj nije nov ali da nije prastar te smo dogovorili da dođem pogledati. Kad sam ušla, nije se uopće činilo tako loše.

Ok, na 4. je katu u zgradi bez lifta što nije oduševljavajuće, ali dobro, malo vježbanja nikome ne škodi. Kupaonica je bila u katastrofalnom stanju ali vlasnik je rekao da će sve zamijeniti što bude trebalo. Dnevna soba bila je mala, u stilu alpskih kućica a TV je bio valjda iz 1971. Nema interneta niti kabelske (pisalo je da ima). Kuhinja je bila jako velika no katastrofalno namještena. Umjesto štednjaka imala je dvije ploče za kuhanje a pećnice nije bilo.

Gornja soba bila je mala, i valjda su u nju ugurali sve što njima ne treba. Ali ok, uz malo truda i novca. Dao bi se sredit taj stan. Pitala sam ih da li imaju što protiv da im je u stanu pas. "Kako mislite pas?" šokirano su me upitali. Pomislila sam da me nisu čuli pa sam objasnila kako je riječ o iznimno umiljatoj kujici westie terijera koja je lijepo odgojena i ne grize stvari okolo. "Ali pas se linja"odgovorili su kao da je riječ o najskupljem Mooi namještaju a ne o prethistorijskom tabureu njihovih predaka. Dotty se inače uopće ne linja a i da se linja, ne bi li to trebao biti moj problem, moje dlake i moje čišćenje jer ipak ja plaćam taj stan i živim u njemu? Uglavnom, ljubazno sam se zahvalila i otišla. 

Problem sam slučajno riješila zahvaljujući agenciji za nekretnine koji su me obavijestili o stanu koji treba biti tek iseljen. S ljubaznim stanarima sam pogledala stan, s vlasnikom dogovorila puno manju svotu nego sam mislila (ne morate baš sve znati) i uselila ovih dana. Stan ima TV, jednu ogromnu dnevnu sobu, kauč od brušene kože, novi namještaj, police, kupaonica je sasvim pristojna, veš mašina relativno nova, kuhinja naprosto briljantna i potpuno nova, ima i perilicu za suđe. Ima balkon i još jednu malu radnu sobu. I da, ima super ogromnu fotelju na razvlačenje u kojoj se svako večer uz šalicu toplog čaja sklupčam sa svojom Dotty. Da, jesam li spomenula da je vlasnik ljubitelj pasa? Ipak je moguće naći savršen stan – ali posao preporučujem da prepustite profesionalcima.