Život se sastoji u tome da se radi što manji broj grešaka

Zbog čega je važna financijska pismenost? 

Financijska pismenost je važna jer podiže razinu znanja. Kao što postoje razne vrste pismenosti poput kompjuterske i slično, tako postoji i financijska. Neke su uklopljene u naš obiteljski odgoj, a neke u obrazovni sustav. Ona doprinosi znanju o financijama, lakšem odlučivanju bilo za individualne financije ili obiteljske i poslovne financijske odluke.

Kad se baviš financijama u svakodnevnom životu onda bi trebali ipak više znati jer u konačnici pojedinac je odgovorna osoba i on snosi rizik. Ako ne živi sam, nego u obitelji onda svi snose posljedice krivih odluka. Takve odluke kao i u svemu vezano za spolnost, za droge, za bilo koji segment života, uvijek pogađa osobu koja nedovoljno zna o tome i onda ulazi u rizične situacije. Financije su isto rizične situacije jer pogrešne odluke osiromašuju pojedince i njihove obitelji.

Financijsko znanje je važno prije svega jer treba znati sve moguće rizike s kojima se susrećeš svaki dan u životu i što ih više poznaješ, manje ćeš griješiti. Ne postoji nitko na svijetu tko nije radio greške. Život se sastoji u tome da se radi što manji broj grešaka, ali ne postoji život koji nije imao greške, u bilo čemu pa tako i u financijama. 

Kako podignuti razinu financijskog znanja i zašto je to došlo sada u 21. stoljeću kao nešto novo ako su financije prisutne oduvijek?

Prije svega jer je financijski svijet postao jako bogat različitim instrumentima u financijskoj ponudi. Do recesije je bila prisutna tendencija rasta i on je bio na različitim vrstama financijskih kanala. I Hrvatska i svijet su prošli kroz jednu ekspanziju dionica u kojima se konstantno zarađivalo. Svi koji imaju malo znanja o tome, znaju da to ne može biti zauvijek. Oni koji su bili pažljivi već su mogli vidjeti neke signale 2007. nakon koje je kriza slijedila. Prema tome, oni su svoj financijski život spasili jer su malo više znali.

Već u 80-tim godinama, pogotovo prema kraju prošlog stoljeća, financijski svijet je dobio jako puno proizvoda i trebalo ih je poznavati i predvidjeti rizike. Čitav taj proces financijske pismenosti krenuo je u razvijenim zemljama svijeta. U tim zemljama je prvo krenulo jer ako gledate SAD, oni su kao država ekspandirali na kreditima i njihov se cijeli obiteljski život bazira na kreditima. Tako da oni žive u hipotekarnim kreditima kroz puno godina i na taj način školuju djecu i zadržavaju životni standard.

Trebalo je stvoriti životni standard i sad se u SAD-u govori o novome riziku koje donosi privatno obrazovanje. Zna se da je obrazovanje uglavnom privatno i da studenti uzimaju kredite. Međutim, oni dolaze već u drugu ili treću trećinu radnog staža i još vraćaju kredite koje su uzeli prije 30. godine za školovanje. To mi nemamo, međutim isto smo živjeli s puno kredita, u različitim valutama. Oni koji su ga imali u švicarcima, trebali su znati ili biti svjesni da imaju promjenjivu kamatnu stopu, a ne fiksnu. To su sve rizici koje trebaš predvidjeti i znati. U jednom trenutku taj švicarac je bio jako povoljan i kamata je bila povoljna i bilo je glupo ne uzeti takav kredit, ali se trebalo znati i ljudi su mogli biti obaviješteni da je to njima rizik. Tu su se zatvarale oči i u psihologiji imate pojavu – ako svi to rade onda ću i ja. Kad si mlad čovjek, ako tek osnivaš obitelj, treba ti stan, automobil i slično te onda nemaš dodatnih rezervi jer ih nisi stigao akumulirati i naravno takav jedan kredit koji je bio dobar - pretvorio se u loš.

Financijska pismenost nisu samo krediti ili kamatna stopa. To je sve što se tiče financija, ali i onog dijela koji se zove - zaštita potrošača, da pročitaš sve što piše u ugovoru i da znaš u što se upuštaš.  

Što je potrebno za provedbu nacionalne kampanje financijske pismenosti te kojim kanalima može teći? 

Kad se zemlja odluči provesti financijsku edukaciju i ući u nacionalnu kampanju onda treba u prvoj godini provesti testiranje nacionalne financijske pismenosti. Nije puno skupo, ali je jako važno jer mi u biti i ne znamo kolika je razina financijske pismenosti stanovništva i ne možemo znati prije provedenog testa. Također, ne možemo provesti izmišljeni test već onaj koji se provodi u drugim zemljama i onda se može usporediti razina Hrvatske s drugim zemljama i nakon toga se može diskutirati o razini financijske pismenosti. Test ima više dijelova i to ne uključuje samo znanje već i stavove, ponašanje i uvjerenja. Tu ima puno i psihologije vezano za ponašanje prema financijskim proizvodima i instrumentima. To je jedan kompleksan test i može se odraditi na 1000 ispitanika. Hrvatska je to mogla i lani, čak je i odobreno u Saboru, ali nije provedeno da se krene u nacionalnu kampanju opismenjavanja.

Ona može teći u više kanala i pitanje je za što ćemo se opredijeliti. Možemo za sve kanale, ali treba jako puno novca. Može se birati između klasičnih kanala odnosno sustava obrazovanja pa da se o financijama govori u raznim predmetima koji su već postavljeni u osnovno ili srednje obrazovanje, može i u visoko, ali je ono specifično. Postoje oni neklasični kanali – mediji, naprimjer novine ili televizija, koja je najmoćniji medij. Onda internetski kanali, elektronski mediji pomoću kojih se mogu plasirati igrice. Ta kampanja se može usporediti s onima protiv pušenja, droga ili svijesti o spolnim rizicima i tako dalje. 

Možete li nam reći malo više kako se provodi ta kampanja, na primjeru Poljske? 

Kad je Poljska ušla u kampanju, ušla je u dobro vrijeme prije recesije. Njihova Narodna banka je sve financirala. Bio je jako popularan financijski kviz koji se održavao nedjeljom navečer u udarnome terminu kada sve obitelji sjede i gledaju televizor, a istovremeno si mogao sudjelovati preko televizije gdje si mogao pobijediti, ali i preko interneta si se mogao sam testirati. Takvi kanali su jako zgodni jer indirektno uzimaš znanje, a da nisi ni svjestan. Taj kviz je nekoliko milijuna stanovnika "zalijepio" za televiziju. Ako bi i kod nas nešto takvo došlo, mislim da bi i mi htjeli više znati. Financije su takve da svaki dan imate neke nove proizvode, trebate znati nešto o njima, interesirati se i uvijek se obrazovati. 

Kakvo je stanje u Hrvatskoj, ima li naznaka za nacionalnu kampanju?

Treba donijeti nacionalnu strategiju, počevši od Ministarstva financija i svaka zemlja treba ispitati što joj ide bolje, a što lošije i treba postepeno ulaziti u kampanje. Prije toga treba izmjeriti u čemu smo bolji ili lošiji. Ja sam predložila da se uzme OECD upitnik i nadam se da će se odobriti projekt i da uđemo u prvu fazu. Važno je da mlade generacije dobiju znanja o svemu pa tako i o financijama. U tržišnoj ekonomiji ne možeš živjeti iz dana u dan već ima jako puno stvari na koje moraš misliti jer država više ne misli toliko na nas. Nekad je država mislila, sad je drukčije. Posebno što se tiče mirovinske pismenosti i sve analitike koje smo napravili pokazuju kako mirovine neće biti dostatne za životni standard u trećoj životnoj dobi. 

Pitanje je kako ćete unaprijediti životni standard? Ne možeš 5 godina prije umirovljenja početi misliti na to. Treba nam određena štednja i rezerve kao što je životno osiguranje koje nas neće spasiti, ali vam može poboljšati životni standard. Neki će reći da je dobro uložiti u nekretnine, ali i to su rizici. Neke stvari se u ponašanju moraju mijenjati. Što više znaš, oprezniji si i svjestan rizika i to je dovoljno da promijeniš ponašanje i utječeš na manje negativan ishod.