Potraga za obiteljskim korijenima trajala je 25 godina. Jedna poruka sve je promijenila
Tragom povijesnih zapisa, crkvenih matica i usmene predaje, američka obitelj doznala je da je njihov predak radio u vinskom podrumu u Orahovici sagrađenom krajem 19. st. Budući da podrum i dalje 'radi', Weissovi su odlučili posjetiti ga
Nakon višegodišnje potrage, jedna američka obitelj pronašla je izgubljene veze s hrvatskom domovinom, svojim precima i vinarijom u kojoj je pradjed nekada davno radio. Ova nevjerojatna priča o obiteljskom istraživanju, susretima, emocijama i čaši vina počela je prije gotovo dva desetljeća.
- Počela sam tražiti obiteljske korijene još početkom 2000-tih. Tad je internet bio nov i informacija je bilo malo. Tata je vjerovao da su svi naši dokumenti uništeni tijekom ratova u regiji - kaže nam Eva Weiss (rođena Majer), potomak hrvatskih iseljenika, koja danas živi u gradiću Granite City, u Illinoisu.
Zbog manjka informacija Eva je prestala istraživati svoje obiteljske korijene, ali u siječnju 2024. vratila se potrazi, kad je putem platforme Ancestry.com primila poruku od rođakinje iz Australije.
- Veza s mojom rođakinjom Michelle Kettner i njezinim sinom iz Australije ponovno je zapalila iskru u meni. Željela sam im pomoći u procesu dobivanja dvojnog državljanstva, ali i sama osjetiti tu povezanost s korijenima - rekla je Eva, koja se tad bacila u ozbiljno istraživanje.
Zahtjev za hrvatskim državljanstvom
Otac, tad već 89-godišnjak, ali s nevjerojatno jasnim pamćenjem, postao je vrijedan izvor informacija - unatoč tome što je iz Hrvatske otišao kao šestogodišnjak. Uz oca, Eva je koristila FamilySearch.org, čija je digitalizacija crkvenih matica u Hrvatskoj znatno pomogla. Ipak, ključni dokumenti, poput krsnog lista i vjenčanog lista bake i djeda, pronađeni su zahvaljujući tome što su njezini rođaci iz Australije u to vrijeme otputovali u Hrvatsku i BiH te uživo tražili informacije. Svako novo ime kojeg se Eva domogla ubacila bi u tražilicu, a ubrzo je i uz pomoć Google Translatea komunicirala s hrvatskim crkvama, otkrivajući dokaze o postojanju njezinih predaka u raznim gradovima Lijepe Naše.
- Svaki put kad bih pronašla dokument s našim prezimenom, osjećala sam se kao da sam osvojila jackpot - kaže Eva kroz smijeh.
Važan izvor informacija bila je i arhiva Arolsen u Njemačkoj, u kojoj su pronašli potvrdu da su članovi njihove obitelji, uključujući oca, djeda, baku, tete i ujake, bili među progonjenima u Drugom svjetskom ratu.
- Bilo je šokantno vidjeti njihova imena crno na bijelo. Uz sve dokumente koje sam sakupila i uz očev blagoslov, u listopadu 2024. moja sestra, muž, kći i ja podnijeli smo zahtjev za hrvatsko državljanstvo putem podrijetla - rekla je naša sugovornica.
Vino kao nositelj sjećanja
Poseban trenutak u istraživanju svojeg podrijetla za Evu je bilo otkriće povezanosti s poznatom vinarijom PP Orahovica.
- Ime Orahovica prvi put sam pronašla na djedovu krsnom listu i na brodskim dokumentima za putovanje u SAD. Orahovica je bila njegov rodni dom! Nastavila sam 'kopati' po Orahovici, pa sam tako pronašla i svojeg šukundjeda Ivana Majera, koji je radio kao vincilir, odnosno vinogradar i čuvar vinograda - objašnjava Eva.
Ivanova supruga zvala se Barbara, a njihov sin Josip, kovač po zanimanju, oženio je Katerinu Peć - rođenu u Ljubljani. Njihov sin Franjo rođen je u Mrkoplju, a obitelj je nastavila živjeti i raditi u regiji sve do Drugog svjetskog rata. Tad se Franjo i njegova supruga Eva, nakon vjenčanja u Tesliću (BiH), sele u Sjedinjene Američke Države. Tamo je Franjo radio u rudnicima, kao i mnogi drugi doseljenici iz tadašnje Kraljevine Jugoslavije.
- Zaintrigiralo me što se uz šukundjedovo ime često spominjalo i ime Martin Nagy. Ubrzo sam otkrila da je to ime vezano za vinariju koja još postoji i proizvodi vino! To je bilo nevjerojatno otkriće. Naša obitelj je dio vinske povijesti regije. Poslala sam im e-mail kako bih potvrdila priču. Zaista nisam imala velika očekivanja, ali ono što su oni potom učinili oduševilo je i mene i moju obitelj - kaže nam sugovornica.
Putovanje koje je sve promijenilo
Tim vinarije Martin Albus prepoznao je vrijednost ove priče i organizirao osobni posjet obitelji Weiss, uključujući obilazak podruma, degustaciju vina, likera i lješnjaka te predstavljanje proizvodnje i procesa koji se danas odvijaju na istim temeljima kao prije više od 130 godina.
- Za vinariju Martin Albus ovakve priče nisu samo zanimljivosti, one potvrđuju kontinuitet, stvarnu dubinu brenda i njegovu neraskidivu povezanost s lokalnim identitetom. Povijesne činjenice koje se poklapaju s osobnim sudbinama posjetitelja dodatno osnažuju autentičnost priče koju grade, priče o baštini, ljudima, vremenu i trajnosti - kažu nam iz vinarije.
Tako je u svibnju 2025. Eva, s mužem Jamiejem, kćeri Lucie i sestrom Marie, prvi put otputovala u Hrvatsku. Slijetanje u Zagreb 26. svibnja bilo je početak njihovog emotivnog putovanja koje ih je odvelo najprije u Teslić, očev rodni kraj, a onda u Orahovicu, djedov rodni kraj.
- Kad smo došli u Orahovicu i ušli u vinski podrum, osjetila sam neku energiju. Nisam mogla ne pomisliti kako je možda naš prapradjed Ivan stajao točno na istome mjestu na kojem sam ja stajala, da sam dodirivala kamen kraj kojeg je on prolazio svaki dan dok je radio - opisala nam je Eva svoje iskustvo, a čini se da su slične emocije doživjeli i članovi njezine obitelji jer, kako kaže, njezina 11-godišnja kći počela je nakon ovog putovanja planirati studiranje upravo u Hrvatskoj.
Vino kao poveznica prošlosti i sadašnjosti
Iako se smatrala više ljubiteljicom piva nego vina, Michelle priznaje da joj je novootkrivena povijest obitelji promijenila pogled na tu plemenitu kapljicu.
- Moj djed i tata pravili su vino, a čak i djed s mamine strane. Vino je oduvijek bilo dio naših obiteljskih okupljanja. Sad, kad znam našu povezanost s vinogradima u Orahovici, to ima sasvim novu dimenziju. Jedini je problem što Martin Albus vina ne mogu pronaći u SAD-u! - govori nam Eva, kojoj je to sad savršen izgovor za nova putovanja u Hrvatsku.
- Ovo putovanje povezalo nas je s izgubljenim rođacima, donijelo nova prijateljstva i sačuvalo obiteljsku povijest za buduće generacije. I tko zna, možda ćemo uskoro s rođacima iz Australije dobiti hrvatsko državljanstvo i nastaviti graditi svoj život povezan s domovinom naših predaka - s osmijehom kaže Eva.
