Porijeklo: Pakirano kod nas, a tko zna gdje je proizvedeno?

Kupio sam mlijeko jedne robne marke. Zanimalo me odakle je, no pisalo je samo da je pakirano u Hrvatskoj. A samo mlijeko može biti tko zna odakle, žali se čitatelj. Mnogi se pitaju krše li se tako neki zakoni. Bivši državni inspektor Hrvoje Hren kaže da je sve čisto. 

- Najmanje što mora pisati na ambalaži su naziv hrane, rok trajanja, naziv i adresa proizvođača ili onoga koji hranu pakira ili stavlja na tržište (trgovački lanci, na primjer), a koji ima sjedište u Europskoj uniji. Dakle, ako je naveden podatak da tu hranu prodaje trgovačko društvo sa sjedištem u EU, ne mora se navesti ime proizvođača i zemlja podrijetla. Dovoljno je ‘proizvedeno u RH’ - objašnjava Hren. Pojedinosti o podrijetlu moraju se navesti samo ako bi propust takvog navođenja mogao krivo navoditi potrošača o pravom podrijetlu. 

Pravilnici kažu da je označavanje, reklamiranje i prezentiranje hrane najvažniji oblik komunikacije subjekata u poslovanju s hranom. Potrošači moraju biti potpuno informirani o hrani koja je stavljena na tržište i koja im se nudi te im se na taj način omogućava izbor hrane koju će kupiti i konzumirati. - Označavanje, reklamiranje i prezentiranje, odnosno informiranje potrošača o hrani, mora biti takvo da ne obmanjuje krajnjeg potrošača, osobito glede sastava, količine, trajnosti, podrijetla, postupka proizvodnje, karakteristika hrane, prirode, identiteta i svojstava hrane - objašnjava propise Hrvoje Hren. 

U udrugama za zaštitu potrošača misle da su pravilnici nedorečeni jer je po zakonu dovoljno da na proizvodu piše samo naziv tvrtke koja proizvod stavlja na tržište. Zakon je dopustio trgovcima da zataje podatke koji kupce najviše zanimaju, poput naziva proizvođača. Stoga pozivaju kupce da trgovca pitaju za svaki podatak koji ih zanima.

Dobro je znati: