Kreće berba maslina! Kako hvarski maslinari balansiraju između kamena, sunca i osvajanja svjetskih nagrada?

Održiva proizvodnja ključ je uspjeha OPG-ova na Hvaru

Održivi turizam na Hvaru ne bi bio moguć bez ljudi koji svakodnevno žive u skladu s prirodom. Među njima posebno mjesto zauzimaju maslinari – tihi čuvari otočkog krajolika, baštine i okusa. Njihova svakodnevica možda ne privlači pažnju kao plaže i luksuzni restorani, ali upravo oni čine nevidljivu infrastrukturu održivosti.

Dolaskom jeseni, kad se more počne povlačiti, a zrak zamiriše na zrelu smokvu i suhi kamen, počinje i vrijeme berbe maslina – od početka listopada pa sve do kraja studenog. To je razdoblje kad maslinici ožive, kad se obitelji okupljaju, prijatelji pomažu jedni drugima, a razgovori i smijeh odzvanjaju među stablima.

Hvarski maslinari posljednjih godina zahvaljujući kvaliteti svojih proizvoda postaju sve prepoznatljiviji na svjetskoj sceni. Na prestižnom svjetskom natjecanju održanom ove godine u New Yorku čak četiri hvarska proizvođača ponijela su zlatne medalje: Uljara Božić iz Svirča, OPG Eva Marija Čurin iz Gdinja, Uljara Radojković i OPG Garmica.

Sve uljare koje su dio udruge maslinara otoka Hvara Sveti Špirijun rade hladnim postupkom, ne prelazi se 27 stupnjeva, a time se čuva kvaliteta i autentičnost. Udruga već deset godina zaredom u veljači organizira manifestaciju Dani maslinova ulja otoka Hvara, okupljajući gotovo 90 maslinara i brojne znanstvenike koji dijele znanje i tehnike koje unaprjeđuju proizvodnju – te, naravno, degustacije vrhunskih ulja, često još uvijek toplih od netom završene berbe.

Ivo Radojković jedan je od onih koji je maslinarstvo izabrao kao životni poziv

"Sjećam se prve berbe, imao sam osam ili devet godina. Brali smo s djedom, sve ručno, bez strojeva, bez uljara. Masline su se nakon branja stavljale u vodu ili čak u more, jednostavno nije bilo druge opcije. Ulje je bilo blaže, ono što danas nazivamo lampante, ali tada se drugačije nije znalo. Danas preradimo masline u roku od najviše osam sati, no uvjeti su i dalje teški, osobito ovdje gdje mi radimo – u kršu, bez pristupa cesti, bez vode. Sve što radimo, radimo ručno. To je fizički jako zahtjevno i traži velika odricanja. Evo sada kada su krenule vrućine, ustajemo u pola pet ujutro i krećemo raditi. Ali ako ne voliš ovaj posao, onda ga ne možeš ni raditi – u tome je cijela istina“, govori Ivo Radojković, maslinar s istočne strane otoka koji se nakon dvadeset godina života u Zagrebu, 2005. godine vratio na rodni Hvar.

„Sad smo uzeli još dva maslinika u dugoročni zakup – stari maslinici koje su nam prepustili ljudi koji više nemaju snage ni mogućnosti obrađivati zemlju. Ima mladih na otoku koji rade, trude se, pokazuju interes. Volio bih da i moja djeca nastave tim putem, pokazuju interes, ali vidjet ćemo, jer klima se mijenja, uvjeti se mijenjaju, a vrijeme će pokazati svoje. U Bogomolji, gdje imamo dio maslinika, nemamo uopće pristup vodi. Morat ćemo krenuti s navodnjavanjem, barem u Dolu i Milni. Ovo za nas nije samo posao – to je način života, a ja i dalje čvrsto vjerujem da ovaj otok i takav način života imaju veliku snagu i duboki smisao“, zaključuje Radojković.

„Za posjetitelje smo otvorili i Rajski vrt kojemu naziv ima posebno značenje. Dok sam još radio u Zagrebu, često sam na kavu odlazio s profesorom i jezikoslovcem Tomislavom Ladanom. U jednom razgovoru o porijeklu prezimena ispričao mi je kako naše prezime vuče korijene iz Perzije i da u prijevodu znači upravo rajski vrt. Tako je nastala ideja i ime je ostalo, a vrt to ime doista i zaslužuje. Dosta posjetitelja nam dolazi s kopna i Makarskog primorja na jednodnevne izlete na Hvar, a čak 95% su stranci – Česi, Poljaci, Austrijanci i Amerikanci.“

OPG-ovi kao nositelji održivosti

Osim Ive Radojkovića i njegovog Rajskog vrta, cijeli niz obiteljskih gospodarstava na Hvaru njeguje pristup održivosti koji se temelji na ekološkom uzgoju, poštivanju tradicije i prijenosu znanja. Ekološki uzgoj, autohtone sorte, ručna berba i poštivanje tradicije temelj su rada brojnih otočnih OPG-ova.

Među njima je i OPG Eva Marija Čurin iz Gdinja, smješten na 250 metara nadmorske visine, gdje su na čak 4,5 hektara zasađene masline, lavanda, smokve i sezonsko povrće. Njihovi proizvodi nose oznaku Hrvatski otočni proizvod, a priznanja poput uvrštavanja u svjetski vodič Flos Olei potvrđuju da se kvaliteta itekako prepoznaje.

„Mi ovdje živimo industriju na otvorenom, sve ovisi o vremenu, o svakoj kapi kiše, o maslinovom moljcu i muhi, o buri i južini. Svaka litra ulja koja izađe iz maslinika za mene ima posebnu težinu. Ljudi vide bočicu, etiketu, zlatnu medalju, ali iza toga je 365 dana posla. Nema pauze. Svaki dan brineš o zemlji, promatraš, reagiraš, planiraš. Zato mi je i ta edukativna komponenta jako važna – mi gostima ne nudimo samo degustaciju, već

pokušavamo prenijeti znanje i emociju. Sve se odvija usred maslinika, uz stabla maslina i cvrkut ptica, gdje se vidi i osjeti sav trud i gdje ljudi često prvi put tu shvate razliku između industrijskog i pravog ekstra djevičanskog ulja – kad kušaju, ali i kad čuju priču o tome kako nastaje. To nije luksuz, to je povratak osnovama, istinsko iskustvo.“

„Naš ulaz u Flos Olei vodič, medalje iz New Yorka i Dubaija, za mene nisu samo priznanja, nego potvrda da i mali otočki OPG može stvarati svjetsku kvalitetu. I ne samo mi, još nekoliko kolega s otoka dobilo je nagrade, što pokazuje da Hvar ima ogroman potencijal kao destinacija izvrsnih maslinovih ulja.

A najljepši dio svega toga je zajedništvo s kolegama maslinarima, s Turističkom zajednicom grada Hvara i TZ Jelsa, s Institutom za jadranske kulture. Kad organiziramo događanja poput Goodbye Summer, Welcome Olive Oil, gdje spajamo novo ulje s vrhunskom hranom i vinima, ili kad kroz manifestaciju Dani maslinovog ulja zajedno učimo, dijelimo iskustva i kušamo ulja, tu se događa ta sinergija koja nas sve nosi. I vjerujte mi, kad nakon svega toga otvorite novu bocu i osjetite onu aromu – znate da se sve isplatilo.“