Moj je djed skoro cijeli drugi svjetski rat uspio provesti bez uplitanja u vojne i političke stvari. Kako je imao obitelj s puno djece, nije imao vojnu obvezu. No, pred kraj rata ipak su ga mobilizirali u domobrane. I to kao pisara. Znači, nema hoćeš nećeš, moraš. Nije završio na Bleiburgu, ali jest na križnom putu kao zarobljenik. Nikad se nije vratio doma, ne znamo ni kad ni gdje je ubijen i kamo su bačeni njegovi ostaci. Da rezimiram: jedni su ga mobilizirali i odveli silom, drugi su ga ubili bez razloga ko psa. Za mene i jedni i drugi su zločinci, najgori ološ ljudskog društva, isti su mi i jedni i drugi i ne vidim nikakvu razliku. I jedni i drugi su se tukli međusobno za prevlast i vlast, i jedni i drugi su u tu svrhu koristili se najmonstruoznijim metodama i djelima i počinili strašne zločine protiv čovječnosti Pavelić je želio NDH, rasno i etnički čistu i u tu svrhu je ubijao sve koji se nisu uklapali u tu sliku. Tito i komunisti su željeli komunističku Jugoslaviju, politički i ideološki čistu i u tu svrhu je ubijao sve koji se nisu uklapali u njegovu sliku. Kao rezime, citirati ću Balaževićev stih: "Princip je isti, sve su ostalo nijanse".