Svatko od nas nakon 18. godine ima pravo griješiti, ali mora sam snositi posljedice i kontrolirati se u kritičnim verbalnim situacijama. To je morala i Laura. No, budimo realni, ona sigurno nije izgubila kontrolu u tom dubrovačkom kafiću zbog loše vode ili glazbe koja joj nije bila po ukusu, nego se očito dogodio dublji stvarni problem.Strašno je gledati ovo kolektivno društveno licemjerje. Glumimo velike kršćane i katolike koji u crkvi drže ruke sklopljene, a ovdje u komentarima pršti najprimitivnija zavist – jedan od sedam smrtnih grijeha. Prvi trčimo suditi i tražiti trun u tuđem oku, dok brvno u vlastitom ne vidimo, kršeći osnovno pravilo: „Ne sudite da vam ne bi bilo suđeno“.Ova internet zloba je samo preslika našeg stvarnog života u kojem se pristojno ophođenje i nekadašnja kavalirština smatraju znakom slabosti, dok se primitivizam slavi kao dokaz snage i moći. Muškarci su bolesno ljubomorni jer takvu atraktivnu ženu nikad u životu neće moći imati, pa liječe komplekse uvredama, a žene su frustrirane jer bi htjele izgledati kao ona, a same najmanje ulažu truda u sebe. Lakše je sipati žuč po drugome nego krenuti od sebe.I za kraj, što se Dubrovnika i tog podneblja tiče, čovjek se mora zapitati: gdje je nestalo ono čuveno dalmatinsko galebarenje na koje su, navodno, padale tolike Njemice, Austrijanke, Slovenke, Čehinje i Poljakinje? Umjesto šarma i kavalira, ostali su nam samo frustrirani tipkači i primitivni mentalitet.