Claudel: 'Roman u 2017. ne možemo pisati kao Balzac'

Da sam se zadovoljio samo jednim umjetničkim izričajem, ne bih ni bio umjetnik, poručio je u četvrtak Philippe Claudel. Francuski pisac, redatelj i scenarist gostovao je na Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu.

- Umjetničke prakse se međusobno uspoređuju. Bavio sam se fotografijom, svirao gitaru i pisao. Uvijek su me čudili umjetnici koji nisu zavirivali u druge umjetničke oblike - ispričao je Claudel.

 - Nikada ne znam hoću li napisati knjigu ili film. Pisanje se odvija kao klupko vune i ne znam gdje će me dovesti - kazao je svestrani umjetnik. Prije nego što je postao pisac, kaže, bio je čitatelj.

-  I sada sam više čitatelj nego pisac. Puno se posvećujem čitatelju i zanima me što on misli - kazao je Claudel. Želja mu je stvarati djela koja će u čitatelju probuditi određena pitanja.

- Kad pogledate neki hollywoodski film, napustite dvoranu bez pitanja. Mene to ne zanima. Ima drugih koji tako pišu, ja to ne mogu jer to nisam ja - ispričao je pisac. Film promatra kao veliku laž.

- Gledatelj prihvaća da više nije racionalno biće. U sat i pol filma dogodi se više nego u par mjeseci života. Kada gledate film, prihvaćate tu laž, taj konstrukt - objasnio je redatelj svoje viđenje. Smatra kako bi pisci trebali naći novi način pisanja romana. 

- U 2017. godini ne možemo pisati kao Balzac. Svijet se značajno promijenio i žao mi je što još nismo pronašli oblik romana koji bi odgovarao svijetu u kojem živimo - rekao je Claudel te dodao kako je veliki dio današnjih romana napisan balzakovski, s dugim opisima.

Pisac je postao, objašnjava, jer mu je kao djetetu bilo najlakše uzeti papir i olovku.

- Napravio sam kameru od papira i glumio da snimam - prepričava Claudel kako se u djetinjstvu spremao za današnji posao. Na film gleda kao na kirurški pregled: secirajući živote, pokazuje nam kako živimo.

- Kamera je kao skalpel: jednostavno skida kožu, osjećaje i sve ostalo - opisao je Claudel svoje viđenje snimanja filma. O kvaliteti glumaca, objašnjava, ovisi i uspjeh filma.

- Ako glumac ne zna nešto odglumiti, možete scenu snimati 15 puta i nećete dobiti ništa. Ako uspije casting, uspio je i film - zaključio je redatelj.