'Čula sam da se jedan mali iz Dinama raspituje za mene...'

Voljela bih dobiti neku ulogu, jako mi nedostaje posao, fizički mi nedostaje. Puno sam bolje i spremna sam opet raditi, rekla je Mirjana Majurec (65). Nasmijana i vedra, željna šale, glumačka diva ne odaje dojam da se već sedam godina bori s bolešću. Tada joj je dijagnosticiran rak dojke, liječila se, a prošlog je lipnja saznala da ima metastaze. Bio je to veliki šok, nadala se da je bolest iza nje, ali uslijedila je nova borba.

SPASIO ME ISCJELITELJ

- Dok sam čekala da mi se potvrdi nalaz, kolegica Ankica Dobrić rekla mi je za iscjelitelja Zorana Bračiku. Odmah sam krenula kod njega i nakon dva mjeseca, kad sam trebala ići na operaciju, metastaze su se smanjile 50 posto. Tražila sam liječnički konzilij i odlučili smo da ipak ne idem na operaciju. Svaka tri mjeseca idem i na ‘magnet’ te sve radim u dogovoru s liječnicima Tajanom Silovski i Velimirom Vrdoljakom - rekla je Majurec.

O bolesti ne voli puno pričati, pogotovo ne sa sinovima Lukom i Ivanom. Od njih je u strahu i krila tešku dijagnozu, a kad je zbog liječenja i kemoterapija počela gubiti kosu, stavila je periku.

- Lukina bivša cura Sanja me je ošišala na ćelavo i stavila sam si periku koja je bila kao moja kosa. Plakala je dok me šišala, a ja sam se smijala - otkrila nam je.

POTAJNO U KAZALIŠTU

Bolest joj se odrazila i na posao. Sve je manje dobivala ponude za nove uloge, nije joj bilo lako.

- Imala sam osjećaj kao da su me izolirali, kao da sam zarazna. Žao mi je što se nisam na lijep način oprostila od kolega iz Gavelle, gdje sam već 43 godine. No to ću ispraviti, vrijeme je da se vratim. Neko vrijeme nisam mogla ni ići u kazalište. Bila sam nedavno, ali potajno, kupila sam kartu i sjela u gledalište. Samo je Jelena Miholjević znala da sam tamo - rekla je Mirjana.

Kolege joj se javljaju, a nada se da će uskoro opet i surađivati.

- Spremna sam za rad, nadam se da će uskoro doći i neka uloga. Gluma je ipak moj život - dodala je. Minja, kako joj je nadimak, rođena je u Splitu. Roditelji su bili uvjereni da će biti dječak, a ime - Miroslav.

- Tata nije vjerovao kad je mama rekla da sam curica, mislio je da ga zeza. Onda je rekao da se, što se njega tiče, mogu zvati i Mirjana – rekla je.

Prvih sedam godina živjela je u Đurđevcu. Bilo joj je to jedno od najboljih razdoblja života, a onda je došla u Zagreb. Bio joj je to veliki šok.

- Živjeli smo kao podstanari u Draškovićevoj ulici dok smo čekali stan na Črnomercu. Toliko mi je nedostajalo selo da sam jednom legla na tračnice pred tramvaj. Učiteljica u školi je vidjela koliko mi fali selo pa je razgovarala s roditeljima i onda su me oni vikendom slali na selo – kaže Majurec.

PJEVALA JE U BENDU

Otkriva da je bila živo dijete, uvijek u pokretu i da se družila s dečkima. U školi je počela pjevati, a tad se upisala i u Pionirsko igrano kazalište, sadašnji ZKM, kad su otkrili njezin gumački talent. Prva uloga bila joj je u predstavi 'Krađa u zbornici', a imala je 12 godina i igrala je 'fakinku'. Pamti i sljedeću ulogu u 'Kolo oko svijeta'.

- S njom smo proputovali Europu. Bili smo u Berlinu, Leipzigu, pa na Azurnoj obali i u Švedskoj. Bilo je to tad čudo za nas - kaže.

U gimnaziji se malo zasitila glume pa je osnovala bend. Pjevala je, ali roditeljima nije priznala za novi hobi pa im je pričala da odlazi na probe u ZKM. Kad je otac to otkrio, bend se raspao. Vratila se glumi i upisala Akademiju, ali i filozofski, fonetiku te, u to vrijeme, jugoslavensku književnost.

- Za Akademiju me spremao Zlatko Vitez, uz pomoć Petra Večeka. Tati nije bilo baš drago jer mu nije bilo jasno kakav je to fakultet na kojem ostaješ do tri ujutro, do kada su nam ponekad trajale probe. Ušla sam u klasu Joška Juvančića i Vanje Dracha. Puno smo naučili, teoretsko školovanje je bilo ozbiljno – dodala je.

Na drugoj godini dobila je ponudu od HNK i Gavelle za stipendiju. Puno joj je to značilo jer je dobila više slobode. Prihvatila je ponudu Gavelle, na preporuku Ranka Marinkovića i Božidara Violića, i krenule su prve uloge.

- Kosta Spajić me je brzo primijetio i dao ulogu u Držićevu ‘Skupu’. Počela sam dobivati nagrade i velike uloge. U to doba sam upoznala i Ivicu Vidovića – rekla je Majurec. Gledala ga je u predstavi i poslije su se sreli u kazališnom kafiću. Kaže da je to bila ljubav na prvi pogled, a vjenčali su se 1975. godine.

- Bio je lijep period života, odmah smo počeli živjeti zajedno i ubrzo se vjenčali. Nakon četiri godina braka dobili smo i sina Luku – rekla je Minja.

Brak nije izdržao, a i drugom je 'kumovalo' kazalište. Ćiro Blažević je odveo momčad Dinama u kazalište, kad je čula da se 'jedan mali raspituje za nju'. Bio je to Marko Mlinarić (57).

- Zaljubili smo se, a onda je on otišao u Auxerre, dok smo Luka i ja ostali u Zagrebu. Ubrzo je Markov trener, slavni Guy Roux, tražio da dođem i ja s Lukom u Francusku te da se vjenčamo. Tako je i bilo – otkrila je Minja. Francuski trener bio je veliki psiholog, često ih je i posjećivao u njihovu domu.

- Kad bi vidio da nam je malo teško, privatnim avionom bi poslao mene i Luku na nekoliko dana u Zagreb. Družili smo se tamo puno i s velikim francuskim nogometašem Ericom Cantonom. Bili smo jako dobri, ali on nije bio s Guyom Rouxom, posvađali su se i otišao je.

GLAMUROZNO U CANNESU

Ubrzo je otišao i Mlinarić. Potpisao je za Cannes, gdje su se onda i preselili.

- To je čisti glamur, a to me ne zanima. Pa prije utakmice su dijelili šampanjac i jagode. Živjeli smo malo izvan grada, imali vilu s bazenom i teniskim terenom. Tamo smo upoznali Zinedinea Zidana, a Marko je odmah shvatio da će biti veliki igrač – kaže.

Dobili su sina Ivana, a početkom rata vratili su se u Zagreb. Od Mlinke se rastala 1995. godine, a glumačku karijeru dijeli na vrijeme prije i poslije Francuske. 'Povratak' glumi nakon inozemstva bio je u 'Krležijadi'. Imala je niz velikih kazališnih uloga, glumila je i u 'Ima nade za nomade', 'Pod sretnom zvijezdom', 'Nepokoreni grad', 'U registraturi', 'Naši i vaši', 'Bibin svijet', 'Kad mrtvi zapjevaju', 'Izbavitelj'...

- Jako sam vezana za glumu i zato bih se vratila na scenu - završila je Minja.