Etgar Keret o svojim pričama: 'Fokus nije na umiranju već na izborima koje možemo donijeti'

U nedjelju je počeo 8. Festival svjetske književnosti, na kojemu do 12. rujna sudjeluje 60-ak autora iz 12 zemalja. Drugog dana festivala gostovao je izraelski pisac Etgar Keret (53), koji slovi za jednog od najboljih svjetskih kratkopričaša. Na tribini 'Razotkrivanje' Etgar je o svojim novim pričama razgovarao s Romanom Simićem.

Pričali su o Etgarovoj knjizi 'Kvar na rubu galaksije'. 

- Mislim da je ta knjiga malo mračnija, ali je i s druge strane optimističnija od drugih. Mislim da u životu i književnosti uvijek ima tih oporbenih slika, stoga ako je priča tužna bit će malo optimistična, ako je puno tužna, mora biti superoptimistična. To su emocije koje idu ruku pod ruku. Ako ste pesimist onda nećete ni za čim žaliti jer znate da su svi nitkovi, nitko vas neće moći pozitivno iznenaditi. Međutim, ako zadržite svoj optimizam onda znate se možete vratiti u istu situaciju u kojoj ste bili - priča pisac te zaključuje kako u knjizi ima dosta nade, ali i tuge. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Na pitanje vjeruje li da je svijet uistinu takav kakvog ga predstavlja u knjigama, Etgar odgovara:

- Mislim da je to strategija preživjelih. Otac mi je rekao kako je on preživio rat i u ratno doba skrivao se sa svojom obitelji ispod zemlje, bili su u toj rupi više od 600 dana. Jedna stvar, koja mu je pomogla kao mladiću, je da je svaki dan zatvorio oči i zamislio svijet u kojem ga nitko nije proganjao - svijet bez nacista, svijet u kojemu su nacisti proganjali samo katolike, jednostavno svijet u kojem jesu progonili Židove, ali samo kako bi im dali kolače. Trenutak kada zamislite nešto onda to i postoji i trenutak kada nešto pozitivno postoji, u tom trenutku dobijem nadu. Možda se riječ može pretvoriti u to, možda ja svoju riječ mogu pogurati u tom smjeru - ispričao je. Kada je Izraelcu otac ispričao tu priču još dok je bio dijete, tad je prvi put poželio da želi postati pisac. 

U književnosti, tvrdi pisac, stvaramo riječi za koje se bojimo da postoje te svjetove za kojima žudimo, i to je neka vrsta reference, vrsta referentnog mjerila za svijet jer znamo da možemo od tog svijeta učiniti nešto bolje, ili možemo žudjeti za određenim svijetom... 

FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI Zagreb postao središte kulture: 'Dolaze najbolji svjetski autori'

Iza svake Etgarove priče postoji neki okidač i postoji os oko koje se te priče vrte. 'Sedam dobrih godina' knjiga je s istinitim pričama, a Etgar je na tribini 'Razotkrivanje' otkrio što je doživio u Americi. 

- Dogodila se prometna nesreća. Vozač me vozio na jedno događanje u Boston i na autoputu je jurio i udario u automobil. Bilo je više od 100 km/h, aktivirali su se zračni jastuci, stakla su se razbila. Osjećao sam spaljeno meso jer kada je eksplodirao zračni jastuk moj vozač je imao opekotine. Bio sam u jakim bolovima, slomio sam dva rebra, a u tom trenutku nisam shvatio što se događa. Ja sam umirao u svojoj glavi. Imao sam te brze misli koje su mi se pojavile, koje su bile usmjerene na samog mene. Odnosile su na mog sina, kako će odrastati bez oca, ponekad može biti nasilan pa sam se nadao da će se moja supruga preudati, da neće biti mučenica, da će sve biti izbalansirano, da neće biti u stresu kada ja umrem... U životu sam mogao činiti što želim, ali je taj život bio prekratak. Kako sam osjećao tu veliku bol pokušao sam naći način da se udaljim od te situacije. Zamislio sam filmski kadar, da ja ležim na leđima na stražnjem sjedalu i ponekad, znate, onaj zadnji snimak kad se kamera diže, pa sam se vidio s visoka. Kako kadar se širio, zamislio sam da vidim i druge automobile koji su kružili, bilo je u blizini oceana. Što je bio dalji taj kadar, to sam se manje ugroženo osjećao - prepričao je Etgar.

Taj je događaj povezao s knjigom 'Sedam dobrih godina'.

- Imao sam osjećao da moja bol i strahovi u nekom kozmičkom smislu su bili samo malena kap i u tom trenutku to mi je bila utjeha. Priče u toj knjizi cijelo vrijeme govore o vrlo radikalnim, drastičnim trenucima u životu. Ili su izgubili dragu osobu, ili su je pronašli - rekao je pisac. 

Etgar zaključuje kako u životu nije bitno koliko novca ima netko na računu niti na kojoj je poziciji već smo svi gubitnici. Svi ljudi će ostarjeti i umrijeti. 

- Jedini način na koji možemo preživjeti je ako dopustimo da imamo malo ironije i humora u našem postojanju - govori pisac.

Etgar govori kako u njegovim pričama milijuni mogu umrijeti, ali naposljetku nikad nije fokus na tome već na izborima koje imamo i kako nas oni definiraju.