Show

Komentari 5

Godina bez Mustafe: Uvjerio je samog sebe da je lakše živjeti bez čangrizavosti i 'negative'

Godina bez Mustafe: Uvjerio je samog sebe da je lakše živjeti bez čangrizavosti i 'negative'

Početkom 2020. saznao je da boluje od karcinoma pluća. Prihvatio je da je i bolest dio života, vjerovao je da se sve, kad prihvatiš s ljubavlju, može pobijediti, pa i zloćudna bolest. Napustio nas je 22. 11. u 78. godini

Mustafa Nadarević bio je omiljeni glumac Antuna Vrdoljaka, redatelj to nikad nije skrivao. Zvao ga je prije smrti, rekao mu je da zove drage ljude, a redatelj je bio među njima. Radeći podjelu za “Generala”, bio je na mukama tko će mu igrati generala Bobetka.

- Dobro sam poznavao Bobetka i pisao ga za Mustafu. Sam se ošišao da izgleda kao Bobetko - rekao je Vrdoljak u jednom od intervjua za 24sata.

Redatelj je na ekranu ugledao Mustafu u “Lud, zbunjen, normalan”, vidio je nevolju, čovjeka kojemu treba novac. Zbog Mustafe je Vrdoljak postao najveći fan te serije.

- Obožavam Nadarevića, prvu je ulogu igrao kod mene. Prvu, veliku, kompliciranu u ‘Kiklopu’, a u ‘Dugoj mračnoj noći’ možda je bio i najbolji. On, Ivo Gregurević i Goran Višnjić - dodao je. Kad su radili “Dugu mračnu noć”, Mustafa mu je rekao: “Da nismo prijatelji, da mi nisi dao da igram sve što sam igrao, ja bih ovo odbio. Imam djecu, pa kad me vide na televiziji, mislit će da sam takav”.

Aludirao je na mučnu scenu kad je šef partije upitao kako se Iva ponaša u zatvoru, a ovaj odgovorio: “Imao sam ih svakakvih, ali ovakvog još ne. Ne da se uplašit, pravi komunista”. Mustafa se zgrozio rečenice koju je trebao izgovoriti: “Da ti znaš koliko su veliki komunisti pjevali pred policijom. Nađi mu notu pred kojom će pjevati”.

- Rekao je da to ne može izreći, a Gregurević se ubacio s: ‘Što god ovaj ne može, prebaci meni’. Negativna uloga, moraš biti najveći negativac da to izgovoriš. Mustafa je uspio i svi smo bili zadovoljni kako je to u konačnici izgledalo - prisjetio se Vrdoljak.

predstava

Mnogi će iz cijele regije u ponedjeljak zapaliti svijeću velikom Mustafi Nadareviću. Posebno tužno bit će u njegovim glumačkim krugovima, među obožavateljima diljem regije, ali i ispred murala s likom preminuloga glumca u Nikšiću. Mural je, naime, oslikan u Nikšiću uz ugostiteljski objekt “San Remo”, kako se zvao i kafić u seriji “Lud, zbunjen, normalan”. Upravo ulogom Izeta Fazlinovića Nadarević je oduševio mladost. Taj lik zainteresirao ih je za brojne druge uloge legende hrvatskog i bosanskohercegovačkoga glumišta. U karijeri vrijednoj najvećeg poštovanja broji 74 filmske i televizijske uloge, a kazališnim se ulogama ne zna broja. Njegov zadnji film bio je “General” Antuna Vrdoljaka, a zadnja serija “Lud, zbunjen, normalan” Elmira Jukića.

Kazališnu karijeru Nadarević je započeo u Zagrebačkom kazalištu mladih. Od 1969. do 2018. godine bio je član drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Gostovao je u HNK “Ivan pl. Zajc” u Rijeci, u HNK u Splitu te na Dubrovačkim ljetnim igrama. Ostvario je značajne uloge u domaćem repertoaru poput Bogdana u “Hvarkinji”, Pometa u “Dundu Maroju”, Miletića u “Ostavci”, Leonea u “Gospodi Glembajevima”..., a u stranom repertoaru valja istaknuti Lorenzaccia u “Lorenzaccio”, Cyrana u “Cyranou de Bergeracu”, Figara u “Figaro se ženi” i “Figaro se rastaje”, M.P. Murphyja u “Letu iznad kukavičjega gnijezda”... Ostvario je cijeli niz uloga u televizijskim filmovima i serijama, a na filmu se posebice proslavio ulogom ujaka u filmu “Otac na službenom putu” Emira Kusturice te ulogama u filmovima “Miris dunja” Mirze Idrizovića, “Već viđeno” Gorana Markovića, “Glembajevi” Antuna Vrdoljaka, “Praznik u Sarajevu” Benjamina Filipovića, “Gluvi barut” Bato Čengića, “Savršeni krug” Ademira Kenovića...

Na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu predavao je dvije godine, a na sarajevskoj jedan semestar. U karijeri je osvojio sve nagrade koje se mogu osvojiti, a o njima je rekao da tijekom života glumca zadovoljavaju taštinu ili su stimulans za budući rad.

- Meni su upravo to predstavljale, motivaciju za dalje. Volio bih dobiti puno tih nagrada za životno djelo jer to bi značilo da ću živjeti dugo - govorio je. Posebna radost bila mu je primiti priznanje nazvanu prema njegovu velikom prijatelju Fabijanu Šovagoviću kojeg je iznimno cijenio kao čovjeka i kolegu. Prošle su duge 52 godine otkako je postao član Drame zagrebačkog HNK, ali zadnjih godina u teatru je uživao samo kad se zatekao u inozemstvu ili na gostovanjima. Rastao se od kazališta jer, rekao je, više nije pronalazio scenarije i uloge po svojoj mjeri.

Radio je punom parom gotovo do samoga kraja. Baterije je punio optimizmom, nije brundao jer ima previše posla, znajući da ga mnogi nemaju. Samog sebe je uvjerio da je lakše živjeti bez čangrizavosti i negativne energije. Nikada nije ljetovao niti se odmarao. Godinama je igrao na Dubrovačkim ljetnim igrama ili Splitskom ljetu. Kad je osjetio premor, počeo je odlaziti na odmor na Hvar, u uvalu Mudri dolac. Ondje je pronalazio mir, potpuni spokoj. Kasnije mu je više odgovarala kontinentalna klima jer se odlično spava.

- Više nemam snage biti na ljetovanju i buditi se nekoliko puta noću od vrućine dok me komarci izjedaju. Postao sam možda malo komotan, no mojim godinama više odgovara planina nego li obala - govorio je.

Nadarević je početkom 2020. saznao da boluje od karcinoma pluća i tad se uključio u kampanju “Udahni za život”, koju je provodio Nacionalni program probira i ranog otkrivanja karcinoma pluća. Pušačima je glumac tad poručio da ne budu primitivni kao on i da se ne plaše liječnika.

- Meni je doktor još kao malom djetetu bio ‘jao’, od zubara nadalje, sve je bilo strašno. Dobro je da se ide na vrijeme na preglede jer onda je izlječivost vrlo blizu - govorio je glumac. Prihvatio je da je i bolest dio života, vjerovao je da se sve, kad prihvatiš s ljubavlju, može pobijediti, pa i zloćudna bolest. Isticao je da je, nasreću, došao na vrijeme na pregled. Preminuo je u 78. godini. Vijest o njegovoj smrti potresla je cijelu regiju.

Njegova ekipa u FIST produkciji, s kojom se saživio u godinama snimanja serijala “Lud, zbunjen, normalan” ga je obožavala. Isticali su da nikad nisu primijetila ni trunku “zvjezdanog” u njegovu ponašanju. Pričali su da je volio pojesti “jaje na oko”, da je pazio svu ekipu, i da mu ništa nije bilo teško. Išao bi često u Trebinje kod svoga prijatelja vinara i cijeloj ekipi donosio vino. Mujičinu maksuziju. Nikad nije imao posebne zahtjeve, osim želje da se osami prije snimanja i scenarij prođe “na svoj način”.

Bio je glumac koji je mislio, inzistirao na čistoći jezika, pa bio to i žargon, na točnosti replika, onaj koji ništa nije prepuštao slučaju. O njemu su mlađi glumci govorili kao o kolegi koji im je nesebično otvarao vrata u kazalištu, na filmu i na serijama. Opisuju ga kao šarmantnog, duhovitog i nenametljivog pedagoga. Njegovim odlaskom, smatraju, dvostruko su izgubili. Izgubili su kolegu koji im je bio silno drag, kojeg su voljeli i koji je volio njih. Zato je to po njima dvostruki gubitak.

Omiljeni glumac iznenadio je javnost kad se raspričao o detaljima svog privatnog života. Govorio je kako je, prije nego što je upisao zagrebačku Akademiju dramskih umjetnosti, u Rijeci radio kao - izbacivač na plesnjacima.

Mustafa Nadarević rođen je u Banjoj Luci 2. svibnja 1943. godine u obitelji oca domobranskog narednika Mehmeda Nadarevića i majke domaćice Asje Memić. Obitelj se zbog bombardiranja grada preselila u Zagreb. Tu je krenuo u prvi razred osnovne škole, zatim se preselio u Bosanski Novi, gdje je živio sedam godina, a potom nastanio u Rijeci, gdje je i završio gimnaziju. U mladosti je bio fakin, ništa uključujući i posao, nije shvaćao ozbiljno. Odnos prema životu i poslu promijenila je najstarija kći Nađa, koju je dobio s prvom suprugom Jasnom. Shvatio je da obitelj treba prehraniti pa je mladenačka ludost prerasla u ozbiljan posao.

Kada je Nađa imala osam godina, Mustafa i Jasna su se razveli. Majka i kći su odselile u Ameriku, a Nadarević je ovdje nastavio graditi karijeru. Novu ljubav našao je u Snježani, s kojom ima kćer Nanu i sina Ašu. Pravu ljubav pronašao je kad joj se najmanje nadao. Kad je bio najposvećeniji poslu, upoznao je scenografkinju i kostimografkinju Slavicu Radović. Živjeli su na relaciji Zagreb - Ljubljana jer je Slavica bila rodom iz Slovenije. Iako je bila mlađa od njega 20 godina, njihov brak je opstao više od petnaest godina. Idilu je prekinula Slavičina bolest, a onda i smrt.

Najčitaniji članci