Ivo Gregurević je za novi film uspio skinuti deset kilograma

Ni nakon 90 filmskih uloga Ivo Gregurević (68) nije se umorio od snimanja. Na filmskom festivalu u Puli film 'Imena višnje' Branka Schmidta, u kojem Gregurević igra glavnu ulogu, otvorio je festival.

Glumci uglavnom ne vole gledati sebe na ekranu jer sebe doživljavaju drukčijima ili samokritički smatraju da su neke scene mogli bolje odigrati, a kad je film snimljen, to više ne mogu popraviti. Gregurević više nema takvih problema.

- Sve filmove, pa tako i svoje, gledam iz pozicije publike, a ne iz pozicije glumca. Gledam sebe kao čovjeka kojeg ne poznajem. Kao da je na ekranu netko drugi, i tako izbjegavam opasnost da počnem kritizirati sebe. Zato me valjda i nazivaju karakternim glumcem - kaže Gregurević, kojeg mnogi nazivaju najboljim hrvatskim glumcem.

On sam ne doživljava se takvim, a za svoje uloge kaže da baš i nisu nešto.

- Nisam samokritičan nego je to tako. Gledajući svjetsku produkciju, mislim da imam jako malo uloga koje su vrijedne. Mislim da imam boljih uloga u kazalištu, bez obzira na to što sam na filmu puno češće. Nisu dobri scenariji. To mi najviše smeta. U Americi imate ljude koji se bave samo scenarijem, a kod nas ih pišu i redatelji - objašnjava Gregurević. Kao dijete nije se, kaže, zamišljao kao glumac. Njegov talent primijetio je Himzo Nuhanović, profesor u vinkovačkoj srednjoj školi, koju je pohađao.

- Rekao mi je da nakon mature odem na prijamni na Akademiju. Poslušao sam ga i prošao - prisjeća se glumac. U više od 40 godina karijere igrao je policajce, vojnike, odmetnike, očeve, umirovljenike, pa i glumce, ali su to uglavnom bile uloge mrgodnih muškaraca. Rijetko su ga zapale uloge u ljubavnim pričama, zbog čega je s veseljem prihvatio ponudu svog dugogodišnjeg prijatelja, redatelja Branka Schmidta. Intimistična priča pisca i scenarista Josipa Mlakića govori o muškarcu koji se suočava s teškom bolešću svoje supruge, koju igra makedonska glumica Nada Đurevska.

Za svaku ulogu Gregurević se temeljito priprema, a za 'Imena Višnje' morao je skinuti desetak kilograma i pustiti brkove.

- Takva je bila potreba, ali kao što vidite, sad kad ne snimam, brkova više nema. Ne volim ih baš nositi - objašnjava Ivo. Redatelji ga hvale da je, osim što je talentiran, vrlo discipliniran, što je jako važno za uspjeh filma. Gregurević kaže da se pridržava svojih rituala u vrijeme snimanja i da od njih nikad ne odstupa.

- Na setu se izoliram od svih i svega. To mi ide od ruke i u samoći se pretvaram u lik koji predstavljam u tom trenutku. Tek se u vrijeme pauze za ručak ponovno vraćam u duh Ive Gregurevića. Ali male su šanse da zadržim osobine likova koje igram u privatnim trenucima - rekao je Gregurević. Dodaje da se za vrijeme snimanja odriče svih svojih poroka.

Tad ne puši, ne pije alkohol, pa čak ni kavu. Za vrijeme ručka pojede obrok ako mu se svidi, a ako ne odspava, a svi u ekipi znaju da ga tada ne smiju uznemiravati.

- Pa zamislite koliko sam filmova snimao, a da nisam ni pio ni pušio, a ipak sam ostao koliko-toliko normalan. Pa to je stvarno za nagradu - šali se glumac.

Gregurević kaže da unatoč svojim godinama i zdravstvenim poteškoćama, koje nikog ne zaobilaze, ni na pragu sedmog desetljeća ne razmišlja o umirovljenju.

- Nikad neću odustati. Nakon smrti ću snimati najbolje filmove – smije se Ivo. U rujnu će po dvadeseti put okupiti glumce u svom rodnom Orašju na festivalu Dani hrvatskog filma, koji organizira uz pomoć nekoliko prijatelja. Prošle je godine njegova kuća u Donjoj Mahali bila potpuno uništena zbog katastrofalnih poplava. Zbog toga je i sam sudjelovao u obnovi obiteljskog doma jer su upravo tamo bili smješteni njegovi kolege u vrijeme gostovanja na festivalu u Orašju.

– Kad se zaželim mira i opuštanja, s nekolicinom prijatelja odlazim na pecanje na Savu. Često bude dobar ulov. U mojem kraju uhvatiti soma od 25 kilograma nije rijetkost. Imam stalnu ekipu za ribolov, prijatelje Zrinića i Ivicu, a nadam se da ću svoj ribički trofej upecati vrlo skoro - zaključio je Gregurević.