Izvukao stari hit: Rajko Dujmić pisao pjesmu, a Dino beatboxao

Naše žene su strepile nad nama dvojicom jer Dino je bio enfant terrible. Pazio sam na njega i grozno se osjećao kad više nisam mogao zaustaviti lešinare koji su kružili oko njega, rekao je Rajko Dujmić (63).

Skladatelj je iz ladice izvukao pjesmu s početka 90-ih 'Rijeka suza'. S njom ide na ovogodišnji CMC festival. Tekst je napisao Gibonni (49), glazbu Dujmić, a beatboxao je Dino Dvornik.

- Bio sam prijatelj s Borisom Dvornikom, a Dina sam upoznao prije nego što je 1989. objavio prvi CD ‘Dino Dvornik’. Kad je Dino dolazio u Zagreb, Boris mi je rekao: ‘Pazi mi na malog’. Dugo sam se osjećao kao da sam ga iznevjerio - kaže skladatelj.

Za 'Rijeku suza' prvo je napisao glazbu. Kad su Dujmićima u goste došli Danijela i Dino Dvornik, Rajko mu je rekao kako mu se ne sviđa ritam. Dino je stao uz Rajka, pored klavira i počeo ustima oponašati zvuk bubnja, beatboxati. Rajko je to snimio. Kasnije je snimku dao mladom Gibonniju da posluša i napiše tekst. Tih ranih 90-ih Splićanin za kojeg su svi govorili kako je nadaren i puno obećava, bio je gost Rajka Dujmića i Jasenka Houre u Zagrebu.

- Bio je jako mlad i pisao je srcem, a ne mozgom. Zato mu tekstovi i jesu bili sjajni, dojmljivi, emotivni - kaže Rajko. Druženja s Dinom pamti po iznimnoj kreativnosti. Kad je Dino jedanput došao Dujmićima, već je s vrata zaurlao: 'Ajme Snježana, kakav je Rajku ovo klavir, pravi nered!'. Snježana mu je odgovorila: 'To je kreativan nered'.

- Jako su mu se svidjele te dvije riječi pa je Dino tako j nazvao svoj drugi album koji je objavio 1990. godine - kaže Rajko. Kad je kralj funka 2008. umro, skladatelj je bio neutješan. Družili su se svaki dan, stvarali glazbu, a Rajko je nakon njegova odlaska bio slomljen.

- Od tada u mojem životu ništa nije isto. Teško mi je govoriti o njemu, jer to što smo skupa proživjeli ne da se riječima opisati - rekao je Rajko, kojeg su oduvijek inspirirale istinite, životne situacije. Prva pjesma koju je napisao za Nove fosile bila je 'Sanjaj me'. Tijekom jedne svađe napisao ju je svojoj velikoj ljubavi i majci njegova sina Tina – Vesni.

– Davno je to bilo, napisao sam joj i ‘Najdraže moje’. Vesna je znala gurnuti me u takvo stanje da pišem pjesme, a pritom niti ikoga vidim niti čujem. I mama me je dugo znala gurkati da dođem na ručak, no kad se prikopčam na veliku glazbenu žicu, ne čujem ništa i nikoga – priča Dujmić. Baš u takvom stanju nastali su, dodaje, njegovi najveći hitovi. I 'Milena' i 'Košulja plava' i 'Za dobra stara vremena'.

- Davnih godina sina Tina vodio sam na utakmicu. Trčkarao je ispred mene i odjednom upitao ‘Tata, zašto se ljudi dižu?’. To su bili BBB-i. Kad su me ugledali, ustali su, ukipili se i ledena pogleda zapjevali: ‘Kako je dobro...’. Sad se naježim kad se toga sjetim - kaže.