Ma janjetina je tu zapravo sporedna, ali da, neki put mi spakiraju kolače za doma. Imam puno lijepih uspomena s vjenčanja. Velika je privilegija kad netko tvoju pjesmu odabere za svoju pjesmu, kaže nam Jacques
Jacques Houdek: 'Volim pjevati na svadbama, uvijek je veselo, a ima kolača i janjetine u ponoć'
Jacques Houdek (40) pjevao je nedavno na izboru za Miss Universe, a u prilogu In Magazina osvrnuo se na angažmane na vjenčanjima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Još iz vremena 2005., nije baš svatko pjevao na svadbama, to je kao bio neki bauk, meni je to uvijek bilo gala. Naravno osim što je to ljudima najsretniji dan u životu ili bi bar trebao biti - rekao je Jacques i dodao: - Uvijek bude veselja, kolača, negdje bude i janjetina u ponoć i meni bude predivno.
Nazvali smo Jacquesa da nam prvo objasni zašto bi nastupanje na svadbama bio bauk i misle li možda neki da bi to glazbeniku trebalo biti ispod časti.
- Valjda su kolege mislili da tamo pjevaju 'pjevači za svadbe'. Nisam to nikad tako gledao. 2005. sam snimio pjesmu za moje vjenčanje, ljudi su je prihvatili i počeli me zvati na svoja. Ja sam prihvaćao pozive i nisam oko toga radio frku. Glazba je prisutna u svim životnim veseljima, a svadbe su baš to. Meni je uvijek bilo logičnije biti dijelom nečijeg najljepšeg dana, nego u 3 u noći biti u diskotekama. Nije mi se to nikad sviđalo, čak ni kad sam bio mlađi. Draže mi je bilo otići u crkvu, u salu, otpjevati nešto za prvi ples i još nekoliko pjesama. Bilo je tu svega, od urbanih svadbi s DJ-evima, pjevao sam s Joletom, Stavrosom, tamburašima... - priča nam Jacques.
Kad smo Jacquesa pitali za janjetinu s početka priče, glasno se nasmijao.
- Ma janjetina je tu sporedna, ali da, neki put mi spakiraju kolače za doma. Imam puno lijepih uspomena s vjenčanja i anegdota, naravno. S nekim ljudima ostao sam u kontaktu i nakon svadbe. Velika je privilegija kad netko tvoju pjesmu odabere za svoju pjesmu - kaže Jacques.
Budući da svaki put kad se u istoj rečenici spomenu Jacques i hrana, to izazove lavinu komentara, zamolili smo Houdeka da nam prokomentira potrebu znatiželjnika da mu gledaju u tanjur.
- Kad bi ti isti ljudi sjeli sa mnom za stol, razočarao bih ih. Inače, gdje god da dođem, ljudi me imaju veliku želju počastiti i onda ostanu u čudu. Ja sam ipak samo čovjek. Davno sam o tome pričao. Postao je najveći bauk imati višak kilograma, a mi smo generalno poprilično 'velik' narod... Uz to, živimo u svijetu u kojem smo tolerantni na svaku različitost, trudimo se biti maksimalno politički korektni, a onda prilijepiš nekome etiketu zbog viška kilograma. No da me brine to što drugi misle, ne bih postigao sve što jesam. Pripadam svijetu koji je jako površan. Bilo bi gore jedino da sam žena, neka velika pjevačica, ovako mi to još oproste. Imam jednu anegdotu vezanu baš za to. Svojedobno mi je Nina Badrić rekla da jako voli pjevati sa mnom jer se može osloniti na mene i uvijek joj idem na ruku. Nasmijao sam se na to i rekao: - Joj, nemoj. Znam ja da ti voliš pjevati sa mnom jer pored mene izgledaš manje - smijući se zaključio je Jacques.