Jasenko Houra: Bregović prvi dokazao da se od glazbe živi

Suzy 1980. objavljuje njihov album 'Crno bijeli svijet', ali, usprkos velikom uspjehu Bogović odlazi iz banda, pa na albumu 'Heroj ulice', 1981. pjeva Houra. Dvije godine poslije Bogović ipak pjeva na albumu 'Korak od sna'. 1985. pjevati počinje dotadašnji prateći vokal, Mladen Bodalec. On pjeva na dva slijedeća albuma, 'Zlatne godine' i 'Zaustavite zemlju'. S hitom 'Mojoj majci' Kazalište odlazi na turneju po gotovo cijelom svijetu, a onda se 1989. dogodio Trg republike (danas bana Jelačića), s 200 tisuća ljudi. 

-Trg je donio dodatni teret bendu jer se počelo kalkulirat sa stvarima s kojima band nije imao veze. Ali  ne možeš stalno ljudima objašnjavat. Pitali su me hoću li biti novi ban, pa sam rekao da on mora imati brkove i biti visok dva metra, ja imam metar i 68 centimetara. Stalno se tu provlačilo, a tek mi je za vrijeme 'Ruže' postalo jasno da ljudi pjesmu prevode na svoj jezik. Publika ipak puno drugačije te neke stvari doživljava.'

Vrlo je rano shvatio da mora podnositi kritike različitih ljudi. Ipak i danas ne voli kad ga dio medija svrstava u estradu:

-Malo je to postalo klaunovska družina koja ide za nekim. Postoje oni koji imaju muzičku školu i mi telad koja svira po zabavama, samo nam treba uzet od tantijema. Možda najveća zasluga u stvaranju zagrebačke i jugo scene ide Bregoviću. On se nije dao smještati jer je bio uspješan, dokazao je da se može od toga živjeti. On je dokazao da to nije samo priča do vojske, nego je to uspješna stvar. Uvijek su se slikali nogometaši i mesari, on je dokazao da je to ozbiljan posao od kojeg možeš živjeti pa je olakšao i nama taj pritisak.'

Houra je potpuno svjestan da mnogi koji su ih iskreno zavoljeli potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih žale za tim zvukom, pa katkad i zamjeraju stilske odmake koje je band kasnije radio. 1993. objavljuju album 'Lupi petama', a tri godine poslije i 'S vremena na vrijeme'. Album 'Dani ponosa i slave'. objavljen je 99., a 2003. 'Radio Dubrava'.  Jajo je svjestan da, iako je nerado pjevao, dobar dio publike najviše voli baš pjesme koje je sam otpjevao:

-Novi val je izbacio pjevače šansonjerski nastrojene. Prvi pjevač koji dolazi kao pjevač po vokaciji je Bodalec. Mi smo zapravo kantautori koji smo dobri dok se sami pratimo. Neki puta moja produžena ruka mora otpjevati pjesmu koju sam ja zamislio. Međutim, ja mogu u melodiju strpat još tri riječi jer je to moj način neki puta to je dobro neki puta nije. Te pjesme imaju neku autentičnost i uvjerljivost.'

Katkad na putovanjima promišlja o svemu što je napravio i trudi se biti zahvalan:

-Ja mislim da sam ne smijem bit neskroman, uvijek se trudim ljudima ispričati, poniznije živjeti, živio sam puno života, sve sam vidio, mislim da jednog dana kad Bog šapne tvoje ime to je tako. A što se s nama događa, mislim da smo mi jednostavno jako blizu neba. Uvijek mislim na Sikstinsku kapelu to je samo neka druga dimenzija u koju čovjek samo jednog dana ode.'

Od gitara ispiljenih u garaži, preko demo snimki u auto limarskoj radionici u Dubravi, Houra je formirao i održao band više od tri desetljeća. Prošao je svijet, nastupao pred stotinama tisuća ljudi, nesvjesno obilježio političke prevrate, postao simbolom bunta protiv jednoumlja. Ipak, kao da je uvijek ostao rasčupani dječak iz Dubrave koji uvijek u džepu ima pikulu više kojom će iznenaditi društvo iz kvarta.