Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
24 komentara

Vračara je prorekla da će Doris pobijediti, ali uplela se politika

Važno je da nam se Dora vratila. S puno optimizma gledam u njen povratak, vjerujem da ćemo na Euroviziji ostvariti dobar uspjeh, rekla je Ksenija Urličić te se prisjetila kako je stvarala Doru

Video: 24sata Video
24 komentara

“Čelična lady” Zabavnog programa. To je nadimak Ksenije Urličić (79), koja kaže da je to zbog toga jer je od suradnika tražila veliku disciplinu. S 19 godina, 1959., vodila je Opatijski festival. Kad su je postavili za šeficu Zabavnog programa, bilo je ostvarenje sna. Govori engleski, talijanski, francuski, španjolski i ruski. Upravo je kroz jezik najbolje opisala što za nju znače Dora i Eurovizija. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Koja je važnost ovogodišnje Dore, polažemo li nade u nove pjesme i što je, po vašemu mišljenju, važno za estradu? 

- Važno je istaknuti da sam sretna što se Dora vratila, točno nakon deset godina. S puno optimizma gledam u taj njezin povratak. Vjerujem da ćemo na Eurosongu imati dobar uspjeh. Kod mene ima malo pozitivnog praznovjerja jer smo prije 20 godina bili u Izraelu. Sjajni smo bili. Na 4. mjestu smo završili, ali smo bili apsolutni favoriti. Vjerujem da će nakon 20 godina opet Izrael biti velika šansa. 

Pjesma Eurovizije 1993 | Autor: Sinisa Hancic/PIXSELL Foto: Sinisa Hancic/PIXSELL

U Izraelu smo, po vašemu mišljenju, napravili najveći uspjeh, a anegdota ne nedostaje. Možete li se nečega prisjetiti? 

- To je bila jedna sjajna pjesma ‘Marija Magdalena’. Huljićevom spretnošću i talentom, njegovom pronicljivošću, skladana je pjesma koja je imala veze s Izraelom. Interpretacija sjajna. Doris Dragović, koja ne samo da ima sjajan glas, lijepa, mlada... Jedna kompletna ličnost, sjajna osobnost. Pripremila se fantastično za presice, dobro je govorila engleski. Naše šanse su bile sjajne i do posljednjeg trena smo bili prvi na kladionicama. I onda se odjednom nešto dogodilo. I danas sam uvjerena da je to što se dogodilo bio prijelom stoljeća. Naime, sljedeći Eurosong se trebao dogoditi na prijelomu stoljeća. Neki mudri ljudi iz rukovodstva Eurosonga su se dosjetili da ne bi bilo dobro da se dogodi u jednoj maloj Hrvatskoj. A to bi se dogodilo kad bismo mi pobijedili. A mi uvjereni u pobjedu, potkrijepljenu tvrdnjom njihove poznate, najpoznatije izraelske vračare, koja je došla na generalnu probu i rekla nam: ‘Vi sutra pobjeđujete’. Bože, kakvo veselje, uzbuđenje... Meni je čak onda pukla jedna žilica u oku, izgledala sam kao Quasimodo, ali nije to ništa bilo važno. Važno je da mi pobijedimo. 

Eurosong Dublin 1995 | Autor: Sinisa Hancic/PIXSELL Foto: Sinisa Hancic/PIXSELL

Ali istu večer zbio se preokret? 

- Nazvala ta tajnica njihova tu istu večer i rekla: ‘Znate, ima veliki problem s vašom pjesmom. Tu su muški glasovi koji nisu dopušteni na Eurosongu. Mogu se čuti samo glasovi koji su na pozornici. To su propozicije vrlo oštre, striktne, vi to niste poštovali i razmišljamo da vas diskvalificiramo’, a ja kažem: ‘Što se sad događa’. Prvi čas nisam shvatila, kasnije sam to razmišljajući spojila sve skupa. Međutim, mi smo to vješto izbjegli. Naime, oni su tvrdili da su muški glasovi koji su bili u pratnji ono što se nije smjelo dogoditi. Međutim, uspjela sam dokazati da su glasovi u funkciji instrumenta. Dakle, bez riječi, bez ičega, samo pozadina, dodatak glazbi. Oni su bili u funkciji jednoga glazbenog instrumenta koji je dopušten. I tako, da ne duljim, završili smo na 4. mjestu. Bili smo sretni i zadovoljni. Ove godine ima šanse. 

Izbor za Miss Hrvatske 1993 | Autor: Sinisa Hancic/PIXSELL Foto: Sinisa Hancic/PIXSELL

Velika je zapravo tajna uspjeha pjesama koje se izvode na Eurosongu, cijeloga tima i procesa lobiranja. Vi ste, prije svega, kao voditeljica tima polučili najveće uspjehe. Kako ste rekli, znali ste uvjeravati suradnike na razne načine, pa ste jednom prilikom recitirali rusku poeziju. Koja je to situacija bila, možete li se sjetiti? 

- Kako da ne. Zapravo je to bilo na početku, naš prvi nastup, kad je nastupio Tony Cetinski s pjesmom ‘Nek ti bude ljubav sva’. To je isto bila lijepa pjesma, ali smo završili na 16. mjestu. I danas tvrdim da smo, slučajno, išli s tom pjesmom pet godina kasnije, kad je Ksenija bila sigurnija, stvorila poznanstava, usavršila lobiranje, da bismo puno bolje prošli. Nije mi jasno zašto ljudi uvijek imaju negativnu konotaciju kad se spominje lobiranje. To je prisutno u svim segmentima društva, u politici naročito. Ma svuda. Prema tome, ako je pozitivno, ako nikome ne škodi, a vama koristi, to je lobiranje. Imam sreću da sam, recimo, poliglot, govorim mnogo jezika i šefovi delegacija, pogotovo manjih zemalja, vrlo su osjetljivi ako govorite na njihovu jeziku. To se svima jako sviđa. Takvo je moje iskustvo sa Španjolcima, Rusima pogotovo. Kako sam ja u generaciji koja je osam godina morala učiti ruski, tako mi je nešto ostalo. Voljela sam uvijek tu rusku poeziju, tako sam šefovima delegacija, kad smo bili na prijamima, pričala o Rusiji kao najljepšoj zemlji svijeta, kako sam impresionirana baletom, a poezijom očarana. Vidite, na primjer, Ljermontova ću vam izrecitirati. Oni su bili jako zadovoljni i onda sam poslije rekla da, naravno, imaju predivnu pjesmu. I to vam je lobiranje. Naravno da su oni bili skloni našoj pjesmi, a ako i nisu, s više pozornosti su je pratili jer su se upoznali s vođom delegacije, s tim ljudima iz Hrvatske. Da ne kažem da sam čak i o svojem trošku znala, poslije kad sam ih već upoznala, kupovati neke sitne darove, suvenire koje sam odnijela. Već sam imala prijatelja na Euroviziji. Znala sam na koga točno mogu računati. Naravno, i na kolege iz regije. Ne mogu shvatiti kako se lani moglo dogoditi da nam regija nije dala bodove. Ispričavam se ekipi koja je išla gore, ali moram ih kritizirati. Oni nisu napravili posao. Kad nismo dobili bodove iz regije i kad nismo dobili bodove iz stručnih žirija za Jacquesa, koji je imao sjajnu, nezaboravnu interpretaciju dueta u istoj pjesmi. To je bilo savršeno. I da se dogodi da stručni žiri gotovo ni jedne zemlje ne prepozna tu interpretaciju, taj njegov talent, glas... I da se zapravo bodovi u njegovu korist preokrenu kad se priberu bodovi publike. To je gotovo nezamislivo i nedopustivo. 

Foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

ČELIČNA LADY Ksenija Urličić: 'Na kolege sam vikala i tjerala ih iz studija...’

Ono gdje ste bili odlučni i gdje je zapravo, na neki način, ispisana nova povijest je da vašom odlukom o tome da se izbor za pjesmu Eurovizije nazove Dora. Neko vrijeme dvojili ste između Dore i Tonke, kako je pao izbor na Doru i je li danas s većim odmakom odluka o tom imenu sve ispravnija?

- Apsolutno. Dora dobro zvuči. Ta Dora je, kad je na neki način promovirana, privukla pozornost čitave generacije roditelja koji su davali imena djevojčicama Dora. Imate jako puno Dora u Hrvatskoj. Dora je jedno, hrvatsko ime, nije vezano ni za jednu regiju, prisutno u našoj povijesti, Dora Krupićevu, Pejačević, prvu hrvatsku operu Dorica pleše... To je bio dio moj obrazloženja pred programskim vijećem kad sam predložila ime i prihvaćeno je. Ja sam mama Dore i tim se ponosim, tata je gospodin Ivica Propadalo. On je napravio prekrasan jedan trofej i ja sam puno toga sugerirala, željela sam da tu budu elementi narodne nošnje, da tu bude neka zlatna kosa koja se prelijeva na podlogu, a to je ploča. U jednom času, kako je meni Dujmić jako drag godinama, znamo se, drag, simpatičan, talentirani i vječni dječak. Dosjetila sam se kako je ta njegova ‘Tonka, reci cvrčak’ zgodno ime, a on je bio naš jedini pobjednik na Eurosongu pa sam mislila da može biti Tonka, međutim prevladala je Dora i nije mi žao te odluke. 

Foto: Jurica Galoic/PIXSELL

Imate li kakve rituale kada gledate izbor za pjesmu Eurovizije i kada pratite Euroviziju? Vi ste ipak u tome vrlo unutra, vezani, vjerujem postoje i nekakve emocije kojih smo lišeni mi kao laici, gledatelji. Kako to izgleda kod vas kada krene uživo televizijski prijenos Eurovizije?

- Kad krene televizijski prijenos nisam previše objektivna. Imam osjećaj da uvijek kaže ‘ma ovo nije ništa, kakva je ovo pjesma’ sve dok ne dođe naša. Kada dođe, kažem, ovo je ipak dobro, postići ćemo nešto. Tu je taj subjektivizam, unutarnja želja ‘hajde idemo’. Dosta sam uzbuđena kada to gledam. Ove godine vjerujem da ćemo napraviti nešto. Jako sam sretna što se Dora vratila. Vratila se nakon deset godina. Prva godina kada smo bili smo bili s grupom Put, kad smo kao nova članica Eurovizije prošli prednatjecanje u Ljubljani, ta godina je bila Crovizija. I onda sam rekla zašto Crovizija, idemo joj dat ime. Dora je krenula 1994. godine. Ukinuta je oko 2010. godine i sad se nakon skoro deset godina vraća. Zbilja sam zahvalna rukovodstvu Hrvatske radiotelevizije koja je ušla u taj projekt. To je zahtjevno. To je na neki način poštivanje tradicije, možda i lagano podsjećanje na uspjehe koje nam je priuštila Dora i jako sam zadovoljna što se vraćamo u Opatiju. Opet ćemo imati dane HRT-a, sjajni zabavni program tri dana, vraćamo se ishodištu tih dana i same Dore. 

Slavko Midžor/PIXSELL | Autor: Slavko Midžor/PIXSELL Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Ove godine, prvi puta je zapravo povratak svojevrsne Dore i važnih, renomiranih autora na Doru?

- Da, da. I cijela ta naša estrada koja je sjajna, opet to ponavljam, imamo tako talentirane ljude, sad se potvrdilo u zabavnoj emisiji “A strani”. Ima šanse da će nas netko od tih mladih ljudi predstavljati ako pobijedi od pjesma ovih sjajnih autora... Bila sam tako sretna da su se na Doru prijavili veliki autori, Tonći Huljić, Rus, Branimir Mihaljević, Jacques Houdek. Moram reći da sam se potajno nadala da će se javiti Tutić. Nije se javio...

HANA I GORAN U IZLASKU S BIVŠOM NATJECATELJICOM? 'Ja im samo držim svijeću'

Naši partneri pišu
Message